Veliki protestni skup koji je opozicija prekjuče održala u Banjaluci, kao i najava novog u nedjelju, trebalo bi da doprinese tome da se konačno istjeraju na čistac sve nepravilnosti i krađe koje su obilježile protekle izbore.
Međutim, prema ocjeni analitičara, male su šanse da će protesti, čak i ako se oni narednih dana nastave, dovesti do promjene izbornog rezultata.
Iako za razliku od nekih prethodnih izbornih ciklusa, kad je opozicija takođe negodovala tvrdeći da je pokradena, opozicioni lideri ovog puta djeluju mnogo odlučnije, poručujući da će ići “do kraja”, dobri poznavaoci ovdašnjih političkih prilika nisu ubijeđeni da će od toga biti mnogo vajde.
Legitimno
Komunikolog Mladen Bubonjić za Srpskainfo kaže da su protesti potpuno legitiman način političke borbe, ali da oni, prema njegovim riječima, ni na koji način ne bi smjeli da se koriste kao sredstvo pritiska na nadležne institucije.
FOTO: PRIVATNA ARHIVA
– Protest opozicije prije svega treba da ukaže na negativne tendencije koje su se dešavale na proteklim izborima. Opozicionari sumnjaju da je izvršena izborna krađa i protesti su svakako legitimni. Međutim, oni ne bi smjeli da budu korišteni kao sredstvo pritiska na CIK ili druge nadležne institucije u obavljanju njihovih aktivnosti i provjere toga da li je izvršena izborna krađa – ističe Bubonjić.
On predviđa da će se protesti nastaviti sve dok se, kako kaže, ne utvrdi istina.
– Institucije, s druge strane, ne bi smjele da podležu pritiscima bilo koga. Ni opozicije, a posebno ne vlasti. Na žalost, ovdje su političke stranke maksimalno infiltrirane u sve institucije, bez obzira na to što bi one nominalno trebalo da budu nezavisne – kaže Bubonjić.
Strani uticaj
S druge strane, politički analitičar Nebojša Tojagić tvrdi da bi se prekjučerašnji veliki protestni skup u Banjaluci nabolje mogao opisati sloganom: “Tresla se gora, rodio se miš”.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
On smatra da istorija protesta u Republici Srpskoj, pa čak i u Srbiji, ne ide u prilog ovdašnjim opozicionarima u nastojanju da nešto promijene u vezi s održanim izborima.
– Podsjetio bih na proteste “jedan od pet miliona”, koji su bili u Srbiji, a koji su počeli kao izraz organizovanog nezadovoljstva i na kojima se takođe govorilo da će se ići do kraja, a danas se malo ko uopšte sjeća tih protesta. Da ne govorim o protestima studenata beogradskog univerziteta ili 9. martu. Izuzev rušenja Slobodana Miloševića i 27. marta 1941. godine, nijedno protestovanje u srpskoj istoriji nije dalo rezultata. U oba uspješna slučaja, koja sam naveo, ključan je bio strani uticaj – kaže Tojagić za Srpskainfo.
