Tridesetosmogodišnji Miloš Tubić živi u pitomoj Knežici. Život ga nije mazio. Kada je imao 17 godina otac Želјko je iznenada umro u 41. godini života. Vrijednom domaćinu otkazalo je srce, a iza njega je ostala farma krava muzara i sva neophodna mehanizacija. Miloš je u to doba igrao fudbal, dobro mu je to išlo i planiirao je dalјe od Prijedora. Iako je beskrajno volio fudbal, želјa da sačuva imanje koje su otac i majka mukotrpno stekli bila je jača i fudbalska karijera morala je biti prekinuta.
Iako veoma mlad, nakon očeve prerane smrti Miloš Tubić je zrelo razmišlјao. Sa majkom Božanom i sestrom Dijanom pravio je planove kako da očuvaju imanje i porodični biznis koji je otac započeo. Igrao je fudbal i mogao je da ode iz ovog kraja i da se prepusti lagodnijem sportskom životu. Ali, kada dođe kući sa treninga ili utakmice, gledajući imanje koje se lagano gasi, jer majka nije mogla sama iznijeti teret,razmišlјao je šta dalјe. „Stvarno sam volio fudbal i bilo je velikih planova, ali nisam mogao dozvoliti da sve ovo propadne. Odlučio sam da moj životni put bude nastavak porodičnog biznisa. Nije bilo lako. Smanjivali smo broj muznih krava i na kraju smo morali zatvoriti farmu“, prisjeća se Miloš vremena kada je još kao srednjoškolac morao donositi sudbonosne životne odluke.
Farme muznih krava više nije bilo, ali bilo je novih ideja i nove borbe. „Nisam mogao da gledam te objekte i mehanizaciju da stoje, da trunu i propadaju. Razmišlјao sam šta bi mogli da radimo. Predložio sam majci i sestri da probamo sa kokama nosilјama. U početku smo bili oprezni i krenuli smo sa 150 koka nosilјa. Bilo je to 2006, godine, a danas na farmi imamo šest hilјada koka nosilјa i tri i po hilјade pilenki u odgoju, koje će uskoro takođe davati jaja”, priča Miloš.
Kapacitet novog objekta koji je Tubić nedavno izgradio je 13,5 hilјada koka nosilјa. “Objekat je potpuno automatizovan i urađen je po euro standardima. Ako nekada uđemo u Evropsku uniju, sve je spremno”, kaže Tubić. Tubići proizvedu oko pet hilјada jaja dnevno. S obzirom da nisu sva za prodaju, neka budu malo razbijena ili nedovolјne težine, Miloš je došao na ideju kako da ih iskoristi. “Na veliki broj jaja uvijek ima i onih koja nisu za prodaju. Ili su malo polupana, ili nemaju težinu za klasiranje i onda sam došao na ideju kako da ih iskoristimo. Počeli smo proizvoditi makarone. Pošto imamo dovolјno jaja, umjesto normativa od 5-6, mi na deset kilograma brašna stavlјamo 6-7 jaja i makaroni budu dosta kvalitetni. Mašina je srednjeg kapaciteta i dnevno može proizvesti od 500 do 600 pakovanja makarona u pet vrsta i veličina”.
Prije pet godina Miloš je tržištu ponudio novi proizvod, kore za pitu. Nema problema sa plasmanom, jer kako kaže, ako je kvalitet dobar, proizvod sam sebe prodaje. “Ovo je, možemo reći neka poluautomatska proizvodnja kora. Zahtijeva tri radnika da bi se ostvario neki kapacitet do 250 jufki za 8 sati rada. Moglo bi se i proširiti, ali nije lako naći radnika i obučiti ga za ovaj posao, treba to malo i volјeti i poznavati tijesto”, priča Miloš. Glavni majstor za kore za pitu je majka Božana, koja pamti i ono vrijeme kada je sve to radila ručno. Ona kaže da je nekada bilo mnogo teže, ali i na neki poseban način lјepše i toplije ručno razvijati pitu.
ŽIVOTNI VIJEK GODINU I PO DANA
Miloš pojašnjava koliko treba vremena da koka pronese i sa koliko jaja je rentabilna. “Životni vijek koke nosilјe je do godinu i po dana. Od jednodnevnog pileta, pronesu u četvrtom mjesecu, dok uđu u klasu to je još nekih mjesec dana, znači sa pet mjeseci koke su spremne za proizvodnju. Još godinu i po dana može da nosi do nekih 70 posto nosivosti da bude rentabilna proizvodnja. Možemo reći da je koka nosilјa rentabilna sa oko 320 jaja godišnje.
POVEČERJE KAO U VOJSCI
Poznato je da rijetko koje domaćinstvo koje u običnim kokošinjcima drži koke nosilјe zimi može računati na vlastita domaća jaja. O čemu se radi pojašnjava Miloš. “Glavni faktori u proizvodnji jaja su temperatura i svjetlo, odnosno dužina dana. Kada se kokama obezbijedi potrebna temperatura od 18 – 20 stepeni u objektu i svjetlo, praktično da im dan bude naštiman na nekih 14 – 16 sati. Potrebna je i hrana izbalansirana sa sojom, kukururom, suncokretom i stočnom kredom, onda ne bi imale ni komšije problema sa nosivosti i zimi. Povečerje za koke je u 10 uveče, a svjetlo se pali ujutro u 6. S tim da koke noću ne uzimaju hranu, već samo vodu. Nije tačno da koke ne vide po noći, pije vodu i dobro se snalaze.”
