Pravoslavna crkva slavi Svetu Tatjanu 12. januara po crkvenom, a 25. januara po gregorijanskom kalendaru. Sveta Tatjana je bila rimska hrišćanka s početka 3. vijeka.
Po smrti cara Heliogabala carovaše u Rimu car Aleksandar Sever, čija majka Mameja je bila hrišćanka. Sam car je bio tolerantan u vjeri, zbog čega držaše u svom dvoru kip Isusov i Apolonov, i Avramov i Orfejev. Ali doglavnici njegovi gonjahu hrišćane i bez naredbe careve. Jednog dana, pravnik Ulpijan je uhvatio Tijanu i pokušao da je natjera da prinese žrtvu Apolonu. Prema legendi, ona se pomolila i iznenada je zemljotres uništio idola i dio hrama. Kada izvedoše Tatjanu na mučenje, ona se pomolila Bogu za svoje mučitelje. I gle, oni su vidjeli četiri anđela oko mučenice.
Vidjevši to, osam njih povjerovaše u Hrista, zbog čega biše i oni mučeni i ubijeni. Svetu Tatjanu produžiše mučiti: šibahu je, odsjekli joj meso, strugahu je željezom, i tako svu iskrvavljenu bacili je uveče u tamnicu da bi je sutradan opet udarali na nove muke. No Bog je poslao anđele Svoje u tamnicu, da je nahrane i rane joj iscijele. Bacili su je pred gladnog lava, no lav se umiljavaše oko nje i ne naškodi joj ništa. Ostrigoše joj kosu misleći, da joj je u kosi skrivena neka vradžbina. Na kraju, izvedoše je, zajedno sa njenim ocem, i posjekoše oboje mačem. Ubijena je oko 225. godine, prenosi Magazin Novosti
Molitva
Ovčica Tvoja Isuse, Tatijana, zove silnim glasom: “Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živjela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe.” Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše.
