Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju dan posvećen Prenosu moštiju Svetog Ignjatija Bogonosca.
Kada je stradao 107. godine, njegovi pratioci su mu kosti prenijeli u Antiohiju, gdje su ga sahranili. Međutim, kada su u šestom vijeku Antiohiju zauzeli Persijanci, mošti svetog Ignjatija vraćene su u Rim, gdje se i sada nalaze u Crkvi svetog Klimenta.
Prenos moštiju Svetog Ignjatija Bogonosca smatra se danom kada se nikako ne rade teški poslovi, a ovo naročito važi za žene koje treba da izbjegavaju predenje, tkanje, šivenje…
Sveti Ignjatije koji je postradao zato što nije želio da se odrekne svojih vjerovanja i danas se smatra zaštitnikom pravednika i onih koji stradaju zbog svojih uvjerenja i zato što su različiti od drugih. Prema hrišćanskoj tradiciji vjeruje se da se Ignjatije Bogonosac javljao više puta iz raja i činio čuda pomažući i danas svakome ko ga priziva u pomoć ovom molitvom:
“Bio si nasljednik Apostola prijestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto djelo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja: Zbog toga si uzdizao riječ istine i radi vjere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Ignjatije: Moli Hrista Boga da spase duše naše”.
Svetog Ignjatija praznujemo 2. januara, a danas crkva obilježava prenos njegovih časnih moštiju iz Rima, gdje je umro mučeničkom smrću, u Antiohiju, gdje je ranije bio arhijerej.
Sveti Ignjatije i danas je krsno ime koje se slavi u mnogim krajevima. Ovaj svetitelj je ipak i u crkvi i narodu poznatiji pod imenom Ignjatije Bogonosac. Tako je prozvan zato što ga je, prema predanju, kao maloga, Isus držao u rukama, kao i zbog toga što je uvijek “nosio Boga” u srcu i mislima.
Bio je učenik Svetog Jovana Bogoslova i episkop u Antiohiji. Dok je bio na ovoj funkciji ulagao je mnogo truda i napora u širenju hrišćanstva. Prvi je uveo antifonski način pojanja u crkvi – pjevanje sa dvije pjevnice tako da, kad pojanje na jednoj strani prestane, na drugoj počinje.
Kako se Ignjatije još za života pročuo kao sveti čovjek, vijest o njemu i njegovom radu je stigla i do rimskog cara Trajana. On je svetitelja pozvao u Rim kako bi bio proglašen za senatora, ali tek ako prinese žrtvu mnogobožačkim idolima.
Pošto nije prihvatio carev prijedlog Ignjatije je okovan i bačen lavovima. Prema predanju, lavovi su ga rastrgli i pojeli 107. godine, ostavivši samo nekoliko većih kostiju i srce.
