Mještani Ljubije ne gube nadu da će ovo mjesto vratiti nekadašnji sjaj i postati ponovo rudarska varošica koja je nekad, u neka bolja vremena bila nosilac privrednih, kulturnih i sportskih aktivnosti u ovoj regiji.
U Ljubiju je iz Sanskog Mosta doselio 1966. godine Mile Inđić koji je čitav radni vijek odslužio u Rudniku željezne rude „Ljubija”.
„Nekadašnji „Rudnik” je bio jak i standrad stanovnika je bio dobar. Radio sam, zarađivao i bilo je sve uredu dok nije došao nesrećni rat. Prestankom eksploatacije rudnika i sama Ljubija je postala „gradić” kakav ranije nije bio. Promijenila se i struktura stanovništva, došlo je dosta izbjeglog i raseljenog stanovništva”, priča Inđić.
Ističe da je Ljubija lijepo mjesto sa prilično uređenom infrastrukturom.
„Ljudi su zaposleni u nekoliko preduzeća u Prijedoru i Ljubiji, ali pretežno se bave eksploatacijom šumskih sortimenata i šumskih plodova”, priča on.
Prisjeća se da su u Ljubiji nastupali brojni poznati domaći i strani umjetnici, među kojima je i Pavaroti. Poznato je da je u Ljubiji šah igrao Dobi Fišer. Bogata rudarska varošica gradila je Prijedor, a imala sadržaje zbog kojih su u njoj svakodnevno bili Prijedorčani, a i Đanjalučani.
„Dolazili su svi ovdje u Ljubiju, imali smo bazen na otvorenom. Svakih pola sata išao je autobus za Prijedor. Imali smo vrtić i Sportsko društvo „Rudar”, gdje su bili kuglaši, streljaši, rukometaši koji su bili poznati. Imali smo i Limenu glazbu pri Vatrogasnom industrijskom društvu i tu su radnici mogli da uče da sviraju bilo koji instrument”, kaže Inđić i dodaje da su o Ljubiji knjige ispisane zbog brojnih sadržaja koje je imala.
Da se sačuva tradicija, kultura i vrati ljepota Ljubije zalažu se članice Udruženja žena „Rudarka” koje je osnovano 2011. godine. Predsjednica ovog Udruženja Vesna Šolaja priča da su u Udruženju zastupljene sve tri nacije.
„Ponosni smo na to i skoro da imamo jednak broj članica svih nacionalnosti. Izrađujemo ručne radove. Pomažemo Mjesnoj zajednici kada su akcije čišćenja i uređenja, održavamo parkove, cvijetnjake. Bavimo se i sa humanitarnim radom, nekome očistimo, pomognemo, dijelimo garderobu, ono što mi možemo, većinom smo penzionerke pa nemamo neke finansijske mogućnosti”, kaže šolaja.
Ova Ljubijanka ističe da je Ljubiji neophodan Društveni dom. Navodi da je nekadašnji Dom neuslovan i da zbog toga pola istog objekta dijele Udruženje žena „Rudarka” , Savjet mjesne zajednice i javna kuhinja, dok je u drugoj polovine zgrade porodična ambulanta.
„Sva sela oko Ljubije imaju Društveni dom, a Ljubija nema, dok je prije rata imala Dom kakvog nadaleko nije bilo, ali to je uništeno u ratu. Pored Doma neophodno je da se uredi elektro mreža. Postavili su betonske bandere, ali nisu prenijeli žice, samo gledamo hoće li pasti bandere ili žice na cestu. Problem nam je i vodosnabdjevanje i kanalizacija”, priča ona.
Šolaja ističe da se urušava kanal Ljubijice, u koju se ispušta kanalizacija i da mještani strahuju da će se zbog dotrajalog kanala urušiti i cesta.
Predsjednik Savjeta mjesne zajednice Ljubija Goran Praštalo kaže da je loše stanje kanala Ljubijice problem koji što prije treba riješiti.
„Razgovarali smo sa Gradskom upravom i Vodama Srpske i nadam se da bi u narednom periodu moglo doći do renoviranja tog kanala koji je ekološka bomba, jer se kanalizadoni otpadi iz zgrada i kuća slijevaju u njega”, priča Praštalo.
Dodaje da Ljubija ima dosta mještana koji su socijalno ugroženi, te da u javnu kuhinju po obrok svakodnevno odlazi njih 40. Praštalo očekuje da će nakon pokretanja rudarskih kopova u Ljubiji biti i značajnijih ulaganja u ovo mjesto.
„Mi smo bili uvijek optimisti po pitanju pokretanja rudarske proizvodnje i dočekali smo to. „Mital” intenzivno radi na kopovima Ciganuša, Vidrenjak, svaki dan su tu radnici. Mi smo faktički grad u malom i mislim da će nakon pokretanja starih kopova u Staroj rijeci i Vidrenjaku biti bolje”, zaključuje Praštalo.
U MZ LjUBIJA OKO 2.000 MJEŠTANA
Progenjuje se da u MZ Ljubija, koja obuhvata Donju i Gornju Ljubiju, Raljaš, Briševo i Žune ima oko 2.000 mještana, dok ih je ranije bilo između 4.000 i 5.000. Prije rata veći broj mještana Ljubije bio je zaposlen u Rudniku željezne rude „Ljubija”. I sada jedan broj njih radi na rudarskim kopovima, jer su zaposleni u kompaniji „Mital”. U Ljubiji su i preduzeće „Elker” i Tvornica eksploziva TVEK koje zapošljavaju značajn broj mještana, dok jedan broj njih radi u tekstilnom preduzeću u Brezičanima kod Prijedora.
LjUBIJA NEKADA IMALA SREDNjU ŠKOLU
Vesna Šolaja priča da je Ljubija tiho i mimo mjesto , te da u njoj nema nacionalnih previranja i vrijeđanja.
„U Ljubiji sam rođena i pamtim je kao jedan prelijep gradić. Ljubija je tad imala sve, mnogo više nego Prijedor, čak i Banjaluka u to vrijeme. Imali smo Srednju školu za zanate koju su pohađali učenici iz Sanskog Mosta i Prijedora”, kaže ona.
Mještani Ljubije kažu da je odlazak mladih problem i ovdje. Osnovna škola „Mladen Stojanović” sa područnim odjeljenjima u Ravskoj, Miskoj glavi i Ljeskarama ima oko 110 đaka.
