U četvrtu nedjelju Velikog Posta, koja označava sredinu Časnog Posta, crkva slavi uzvišeni primjer isposničkog života koji predstavlja podvižnik Jovan Lestvičnik, koji je čitav put duhovnog, podvižničkog života predstavio u svojoj čuvenoj knjizi “Lestvica duhovna, koja uzvodi na nebo” i na primjeru sopstvenog izuzetnog podvižničkog života pružio uzor kako treba prolaziti tim putem.
To je spis sastavljen iz trideset pouka: kao što je potrebno da čovejk proživi trideset godina od svog rođenja kako bi postao zreo – po mjerilima onog doba – tako je i monahu potrebno da prođe trideset stupnjeva u svom podvigu da bi dostigao savršenstvo.
Ideja Lestvice, tog stupnjevitog uzrastanja u duhovnom savršenstvu, uzeta je iz poznatog starozavetnog viđenja praoca Jakova. (1Mojs.28,12-12).
Simbolički, Jakovljeva lestvica, koja stoji na zemlji a vrhom dotiče nebo, po kojoj se anđeli Božiji penju i silaze, i na čijem se vrhu nalazi Gospod, treba da označi čovjekov put ka visinama božanskog savršenstva vezu između neba i zemlje, put na kome čovjeka prate anđeli Božiji i koji ima sasvim određen cilj: samog Gospoda Boga.
Iz predgovora „Lestvice“Jovan Lestvičnik je živio u šestom vijeku, a potiče iz Sirije ili Palestine. Najveći deo monaškog života proveo je u manastiru sv. Katarine na Sinaju. Bio je toliko duhovno darovit, kao da je hiljadugodišnjak. Povukavši se u pustinju blizu manastira, u njoj je proveo četrdeset godina, u postu i bogomisliju.
Ova nedjelja naziva se i Sredoposna jer je sredina Časnog posta. To znači da je do praznika nad praznicima Vaskrsenja Hristovog, preostalo onoliko dana, koliko je proteklo dana od početka posta do ove srijede.
Sredoposna nedjelja ima veliki značaj u vjerskom kalendaru. U sklopu priprema za Blagovjesti, ove nedjelje treba obratiti pažnju da se ne izgovaraju ružne riječi, pa čak ni u šali. Običaj je u pojedinim dijelovima Srbije da se dijete ili čovjek koji izgovore ružnu riječ sami udare blago po usnama uz riječi „Ova usta neće govoriti ružno“.
Ove nedjelje, osim uzdržavanja od ružnih riječi, treba mnogo raditi. Vjeruje se da će Bog nagraditi one koji se posebno istaknu marljivošću u školi i na poslu.
