Vaskršnji utorak je drugi dan po Vaskrsu, kada se nastavlja proslavljanje najvećeg hrišćanskog praznika, kako u crkvenim bogosluženjima, tako i u domovima pravoslavnih vjernika. Službe su iste kao i prethodna dva dana.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici Vaskrs slave tri dana. U kalendaru SPC su crvenim slovom obilježeni Vaskrs nedjelja, Vaskršnji ponedjeljak i Vaskršnji utorak.
Vaskrs se slavi od vremena prvih apostola a njegova suština se objašnjava riječima Svetog apostola Pavla, zapisanih u apostolskim djelima: “Ako Hristos ne vaskrse, prazna je propovjed naša i prazna je vjera naša”.
Praznovanjem Vaskrsenja hrišćani naglašavaju svoju vjeru i pobjedu života nad smrću.
Treći dan praznovanja zove se i Vodeni, Svijetli utorak, a po vjerovanju se smatra i najsrećnijim danom u godini. Ako se dijete rodi na ovaj dan, biće srećno i dugovječno.
Prema narodnom vjerovanju, to je jedini dobar utorak u godini. Dobro je ići u posjetu ili krenuti na put.
U nekim selima se danas održavaju svadbe, jer se vjeruje da će mladenci poživjeti srećno, dugovječno i imati mnogo djece. Stariji ljudi veruje i da će ukoliko je uveče na Svijetlu srijedu nebo zvjezdano, godina biti izuzetno rodna.
Predanje kaže da su u nedjelju rano, prije zore, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva, Salomija i neke druge žene pošle sa spremljenim mirom na Hristov grob.
Veliki kamen kojim je Hristov grob bio zatvoren bio je odvaljen, a grob prazan. Na kamenu je sjedio anđeo Gospodnji, s licem kao munja i odijelom belim kao snijeg. Stražari vojnici bili su ukočeni od straha, a onda im se obratio anđeo: “Ne bojte se, jer znam da Isusa raspetoga tražite. Nije ovdje jer ustade, kao što je kazao… Idite brže i kažite učenicima njegovim da je vaskrsao”.
Žene i zbunjeni vojnici-stražari su odmah otrčali u grad da obavijeste jevrejske glavare o onom što su videli, a narod se jako obradovao. Zato je, prema predanju i vjerovanju, jedina stvar koju u ova tri dana vjernici moraju da poštuju, to da dijele radost sa svojim bližnjima, prenosi Glas Srpske.
Vjerovanje je i da oni koji se ogluše o to pravilo prkose Bogu i Hristu i da im neće ići u životu “kako treba”.
