Stanislava Staša Timotijević je predivna mlada žena, koja je zaljubljena u baš sve poslove s kojima muku muče pravi auto-mehaničari. Ona obožava automobile, ali ne bilo kakve, već samo one koje sama sredi, dotjera, ofarba.
sve je počelo kad je imala četiri godine i kad su tata i mama kupili novu, maslinastu “zastavu 128”.
Stašin otac je bio sam svoj majstor, a ona je uživala da ga gleda kako popravlja kvarove.
– Njemu to nije smetalo, već mi je s puno povjerenja tražio da mu dodajem alat. Tako sam postala njegov šegrt, a prva stvar koju sam sama uradila bila je ugradnja alarma. Poslije je na red došao radio, pa mehanika, limarija, a danas sama tapaciram sjedišta, volane, mjenjače, pričala je Staša (36), kojoj je vožnja automobila najveća strast.
Iako je tolerisala i voljela tatine majstorije, mami nije bilo pravo što je kćerku zarazio svojim hobijem. I danas umije da kaže: Gajila sam princezu, a dobila auto-mehaničara. Diplomirala je na Fakultetu organizacionih nauka, smjer Upravljanje kvalitetom. Završila je i master studije inženjerskog menadžmenta na Mašinskom fakultetu, a ima i svoju garažu u kojoj može i zimi da radi.
– Rad oko automobila me izuzetno opušta i smiruje, zaista uživam u svakom elementu tog zanimanja. Vjerovatno i veliki uticaj na to ima što sam se automobilima uvijek bavila sa bratom, a sada i sa mužem koji se takođe razumije u automobile, što smo uvijek radili u porodičnoj atmosferi i u relativno dobrim uslovima koje smo sami sebi obezbjedili.
Staša i njena porodica su počeli svoj rad u dvorištu kod bake, djeda i tetke na Čuburi, a zatim su se iz stana u centru grada preselili na Zvezdaru, kako bi imali dvorište i više prostora za automobile.
– Tu je nikla prva mala garaža, koja je poslije dvorišta bila sve što nam je bilo potrebno. Korak po korak, naš hobi je prerastao u posao, pa je garaža postala mala za nas troje i puno vernih klijenata. Tako da smo prije par godina započeli proširenje garaže, koje je uključivalo i mnoge druge građevinske radove po dvorištu i izgradnju 2 nove kuće. U tom procesu sam apsolvirala i sve građevinske poslove, jer smo kao i sve oko automobila, sve i oko kuća, garaže i dvorišta uradili sami, porodično.
Novi radni prostor i uloga majke
Garaža je prije tri godine završena i sada uživaju u novom prostoru, na dva radna mjesta, odnosno sa dvije ozbiljne dizalice. A Staša je u međuvremenu postala i mama.
– Trudnoća me malo usporila, tokom osmog mjeseca su mi VEĆ “zabranili” da radim na miješalici i bavim se fizičkim radovima na izgradnji, što sam ja oštro negodovala, jer sam se tokom cijele trudnoće osećala odlično i imala puno snage i energije. Naravno da je dolazak bebe učinio da ostale obaveze pređu u drugi plan, ali očekujem da će malena uskoro početi da dodaje alat u garaži.Još uvijek ima sitnica oko uređenja garaže, ali se lagano vraćamo u posao. Još uvijek nisu ni završeni svi građevinski radovi, a i beba zahtjeva pažnju i angažovanje. Doduše, već je navikla da spava uz zvukove rada građevinskih mašina i uživa da gleda dok popravljamo kola u garaži.
Mehanika kao jedina konstanta
S ozbirom da je pored svih promjena u životu, mehanika ostala jedna konstanta već dugi niz godina, ljudi iz njenog okruženja su se apsolutno navikli na to, tako da više ne nailazi na mnogo čuđenja.
–Ipak, uvijek ima šokiranih i žena i muškaraca, koji se čude mojim izborom posla. Svakako da ima i onih koji nemaju povjerenja u ženskog mehaničara, ali i dosta onih koji žele da se baš ja bavim popravkom njihovog automobila. Odavno sam se navikla na nepovjerljivost, pa je sreća da su u ekipi i dva muškarca koji većini ulivaju povjerenje.
Staša jedva čeka da se još više fokusiraju da rad oko automobila, jer je to ono što zaista voli, sa svim problemima i mukama koje taj posao nosi.
– Plan za naredni period je da se pozabavimo svim poslovima koji su čekali novi prostor, popravimo sva svoja kola koja su najviše trpjela i riješimo sve probleme svojih vjernih klijenata koji su bili strpljivi i čekali da se mi ponovo aktiviramo.
Svakako je plan da dalje razvijam svoje društvene mreže, jer mi je cilj da kroz YT i Instagram zapravo promovišem mehaniku kao zabavan, izazovan i lijep zanat.
Možda svojim primjerom uspijem da pomognem djevojkama i ženama koje bi takođe željele da se bave ovim pretežno muškim zanimanjem da nađu svoje mjesto u ovoj industriji i shvate da to mogu bez ikakvih problema. Meni bi vjerovatno bilo nemoguće da budem ovdje gdje jesam bez podrške muškog dijela ekipe, brata i muža, piše BlicŽena.
