Dosije: Sveti Vasilije (VIDEO)

U kući pod košćelom, u selu Mrkonjići na obroncima Popovog polja u pobožnoj porodici rođen je Stojan Jovanović. Vrlo brzo su svi znali da je to posebno dijete.

Danas, nakon više od 400 godina  nema pravoslavca daa ga ne pomene a sve zahvaljujući njegovim djelima i čudima urađenim za života ali i nakon njega.

Ovo je priča o Svetom Vasiliju Ostroškom i Tvrdoškom, o Svetom Vasiliju čudotvorcu, slava mu i milost.

“Evo mi se nalazimo ovdje u crkvi SV VasilijaOstroškog i Tvrdoškog koja je napraavljena na temeljima njegove rodnee kuće. On se rodio 1610. u ovome selu Mrkonjiči od pobožnih roditelja Petra i Ane Jovanovič. On je kao dječak od 11 godina otišao u manastir Zavala kod svog strica Serafima. Otišao je zato što je bio od početka jedno blagočestivo i dobro dijete, pobožno i bistro dijete. Tada je malo ljudi bilo pismeno , nije bilo nekih školi. Tamo gdje su se ti mladi ljudi mogli opismeniti bili su manastiri i oni su vidjeli da je to jedno nadareno dijete zato je otišao u manastir Zavala”, priča igumanija Pavla.

U Zavali se Stojan Jovanović opismenio ali i naučio osnovne stvari o bogoslužbenom životu. Poslije određenog vremena ovaj nadareni dječak prelazi u manastir na drugom kraju Popovog polja.  Zamonašio se u Tvrdošu.

“I u manastiru Tvrdoš  on je postao jeromonah, poslije je postao I mitropolit naše eparhije hercegovačke. To je ono što je otprilike vezano za njegov život ovdje u Hercegovini. Tada je Hercegovina bila daleko veće područje nego ssada. Ta stara Hercegovina bila je sve do Nikšića. Poslije toga je Sv Vasili prešao u manastir Ostrog gdje se I dan danas nalaze njegove mošti”, dodaje igumanija Pavla.

Sveti Vasilije je išao po svijetu, stizao do Rusije I Svete Gore ali se uvijek vraćao svom rodnom kraju, Za episkopa Zahumskog rukopoložen je na Preobraženje 1638 godine. Nedugo za tim osim Zahumlja postaje episkop i tadašnje Istočno-hercehovačke eparhije. Iz Tvrdoša se selu u okolinu Nikšića tačnije u „Ostroške-vrletne stijene“. Tamo podiže manastir koji je danas poznat u cijelom svijetu.

Još za života je Sveti Vasilije činio velika čuda, zato mu nisu dolazili samo Hrišćani nego čak i Muslimani, baš tako je i danas. Upokoio se prije više od 350 godina a njegova čuda nisu prestala i sada se dešavaju nad njegovim moštima.

“I što znamo i što je sačuvano kao predanje ovdje u Hercegovini i Crnoj Gori ali i šire jeste da je on i za života radio čuda, iscjeljivao, pomagao narodu, borio se za pravoslavnu vjeru da se ona očuva to je bilo teško vrijeme, bila je turska vladavina i mnogo stradanja naroda. On je mnogo radio  na tome da pomogne tom narodu kako god je znao, ne samo da im pruži pomoć da skupi neke priloge nego najviše duhovnu pomoć kako bi se oni održali. Mi znamo da je sveti Vasilije i danas taj koji služi tom narodu, znamo da se svaki dan gotovo dešavaju iscjeljenja u manastiru Ostrog. Ovdje u Hercegovini postoji veliko poštovanje prema tome i u svakoj porodici ovdje u Popovom polju koju nađete u bilo kom selu kazaće vam nešto da se desilo. Recimo, moja baka Ilinka će da ispriča kako je bilo nekoliko puta da u svakoj prilici kada su ljudi imali neki problem ono kome su se obraćali jeste SV Vasilije i Sv Vasilije je pomagao. Tako je i dan danas. Ta vjera je sačuvana i dan danas, 400 godina nakon što je živio SV Vasilije mi i danas čuvamo to predanje i čuvamo tu vjeru”, priča dalje igumanija Pavla.

Sveti Vasilije Ostroški je završio svoj ovozemaljski život u manasiru Ostrog, mirno je predao dušu svoju Gospodu 29.aprila 1671 godine po starom kalendaru a po novom to je 12. maj  kada ga i proslavljamo. Sedam godina poslije njegovog upokojenja javio se igumanu Rafailu Kosjerevcu koji je usnio jedan neobičan i čudan san da treba da odkopaju netruležne mošti Sv Vasilija Ostroškog. Sabrao je monahe i oni su uz molitvu pronašli netruležne i mirisne mošti Sv Vasilija Ostroškog koje su prenijeli u kivot u sam manastir gdje i dan danas počivaju.

Predanje kaže da se svetitelj javio i 1937 godine, tada je otkrio gdje je grob njegove majke Ane Jovanović. Mrkonjićani su predanje sačuvali koje se nakon manje od vijeka, prije nekoliko dana  ispostavilo kao tačno. U groblju pored magistralog puta nedaleko od njihove kuće pronađene su mošti Sv Ane Anastasije,  Sada su u crkvi u Duhovnom centru, gdje vjernici dolaze da im se poklone i pomole.

“Sveta Ana Anastassija majka SV Vasilija od kada smo je pronašli blagoslovom božijim i intersovanjem SV Vasilija prije 100 godina nešto manje…..koja je izbijalla i koja se na sve na sve nas proširivala i sve nas nadahnjivala. To su bile te naše pretkinje stare nisu se ukrašavale spolja nego su ukrašavale skriveno čovjeka srca i nisu se ukrašavale pletenicama niti zlatom niti haljinama nego su se ukrašavale u nepropadljivosti, tihoga i krotkoga duha e to smo mi osjetili, tihost i krotost. To se uvijek osjeti gdje je blagodat božija i gdje je Bog prisutan”, kaže vladika Dimitrije.

Da vjera živi a pogotovo ona u hercegovačkog čudotvorca dokaz su ko drugo nego vjernici. 12 maj je posvećen Sv Vasiliju. Pune su crkve i hramovi a rijeke ljudi tog dana se sliju u svečevo rodno selo Mrkonjići. Dolaze sa svih strana i na sve načine.

Iz godine u godinu u rodno selo SV Vasilija Ostroškog dolazi sve više vjernika. Taj broj se posebno povećava od kada je sagrađen i Duhovni centar u Mrkonjićima.

Zato mještani ovog svetog sela ponosni i srećni.

“Osjećam se radosno kada vidim pogotovo iumeđu ovih ljudi ovoliku mladost i ovaj lijepi dan koji nam je donio sv Vasilije, pored sinošnje noći danas vedrina radost veselja i hvala svima onima koji su došli na poklonjenje sv vasiliju i njegovoj majci Ani koja je postala sveta slava joj i milost. Ja želim da se  zahvalim svima koji su dali podršku za izgraddnju ovog hrama. Čini mi se u zadnjih nekoliko godina Mrkonjići su se promjenili? Nisu se malo promjenili, promjenili su se mnogo, mjesto Mrkonjići su se promjenili zahvaljujući vjernom narodu i zahvaljujući velikom broju ljudi koji ih posjećuju”, kaže Rade Bošković, predsjed Skupštine Opštine Mrkonjići.

O Duhovnom centru brine se dio sestrinstva Petropavlovog manastira na čelu sa igumanijom Pavlom. Posvjedočila nam je da je vjernika u Mrkonjićima iz dana u dan sve više.

“Mi smo ovdje napravili ovu crkvicu, napravljeni su konaci, taj projekat Duhovnog centra u Mrkonjićima sastoji se od tri faze, napravljena je ta prva faza, napravljeni su konaci da bi sestre mogle negdje da borave. Svake subote imamo liturgiju ovdje i taj bogoslužbeni život je najbitniji da bi mogla bilo koja obnova da počne. Dolazi narod subotom ne samo iz Mrkonjića, ne samo iz Trebinja nego čak Nikšića, Mostara, banjaluke posebno u ljetnom periodu. I tokom dana uvijek ima poklonika sestre svaki dan čitaju akiti Sv Vasiliju i svaki dan bude neko. Mi se nadamo i vjerujemo u to da će to da bude sve više. Ovo mjesto će se sigurno promjeniti nadamo se da će to biti i neki podstrek ljudima da se vraćaju na svoja ognjišta. Ova sela u Popovom polju su mnogo lijepa i nadamo se da će to biti neki znak da ljudi obnove svoja ognjišta, možda ne moraju tu živjeti ali možda da ponekad dođu i obiđu i ne prepuštaju zaboravu”, kaže Igumanija Pavla.

Još više vjernika  bude u manastiru Ostrog, svetilištu koje pohode ljud sa svih strane. Hercegovačkih hodočasnika ove godine je bilo nikad više. Samo iz male Bileče ih se zaputilo više od 200. Po kiši i vjetru, po suncu, pješačili su i noću i danju da bi se poklonili moštima Sv Vasilija čudotvorca.

Sve ovo je dokaz da je vjera sačuvana, sve je ovo i dokaz da pravoslavci a pogotovo oni iz hercegovačkih vrleti ne zaboravljaju Svetog Vasilija i da i dalje hode njegovim stopama. Kada naiđe teško vrijeme, svetitelj je tu, ne brinite, vjerujte kaže mati Pavla i poručuje.

“Ne trebamo u tolikoj mjeri da se okrećemo tome da je nešto teško ili da je nešto zlo i da nešto nije dobro mislim da trebamo da se okrenemo onome što je pozitivno i da pronađemo daa uvijek ima nekog napretka i nekog boljitka”, dodaje igumanija Pavla.

Kada naiđe zlo i teško vrijeme iz njega se mora izaći kao pobjednik a mora se i naučiti. Ućimo na svojim greškama ali i iz tuđih primjera. Ovih dana svi tražimo primjer dobrog roditeljstva i sačuvane porodice, nalazi se u Mrkonjićima u priči o SV Vasiliju i njegovoj majci SV Ani Anastasiji.

“I da shvatimo I da nas dodirne ljubav božija I da budemo bolji I ovo staranje sina za majku I majku za sina u ove dane kada smo ranjeni strašnim tragedijama koji su se desile, neka nam otkrije tu veliku tajnu šta znači roditeljstvo…. Ljubav je I strogost, ja sada mom ocu I majci zahvaljujem za svaku strogost I trebali su mnogo strožiji biti I to je velik ljubav….Da osvjestimo svoju savjest da probudimo I tako ćemo biti božija djeca I Bog će nas blagosloviti”, priča Vladika Dimitrije.

Uz božiji blagoslov I vjeru sve je lakše. Zahvaljujući liku i moštima Sv Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog koje imamo pred sobom kome se molimo obnavljamo svoju živu vjeru i ostajemo na tom put spasenja bez obzira koliko su velika iskušenja kroz koja danas prolazimo. SLAVA MU I MILOST.

U kući pod košćelom, u selu Mrkonjići na obroncima Popovog polja u pobožnoj porodici rođen je Stojan Jovanović. Vrlo brzo su svi znali da je to posebno dijete. Danas, nakon više od 400 godina nema pravoslavca daa ga ne pomene a sve zahvaljujući njegovim djelima i čudima urađenim za života ali i nakon njega. Ovo je priča o Svetom Vasiliju Ostroškom i Tvrdoškom, o Svetom Vasiliju čudotvorcu, slava mu i milost.

 

“Evo mi se nalazimo ovdje u crkvi SV VasilijaOstroškog i Tvrdoškog koja je napraavljena na temeljima njegove rodnee kuće. On se rodio 1610. u ovome selu Mrkonjiči od pobožnih roditelja Petra i Ane Jovanovič. On je kao dječak od 11 godina otišao u manastir Zavala kod svog strica Serafima. Otišao je zato što je bio od početka jedno blagočestivo i dobro dijete, pobožno i bistro dijete. Tada je malo ljudi bilo pismeno , nije bilo nekih školi. Tamo gdje su se ti mladi ljudi mogli opismeniti bili su manastiri i oni su vidjeli da je to jedno nadareno dijete zato je otišao u manastir Zavala”, priča igumanija Pavla. U Zavali se Stojan Jovanović opismenio ali i naučio osnovne stvari o bogoslužbenom životu. Poslije određenog vremena ovaj nadareni dječak prelazi u manastir na drugom kraju Popovog polja. Zamonašio se u Tvrdošu.

“I u manastiru Tvrdoš on je postao jeromonah, poslije je postao I mitropolit naše eparhije hercegovačke. To je ono što je otprilike vezano za njegov život ovdje u Hercegovini. Tada je Hercegovina bila daleko veće područje nego ssada. Ta stara Hercegovina bila je sve do Nikšića. Poslije toga je Sv Vasili prešao u manastir Ostrog gdje se I dan danas nalaze njegove mošti”, dodaje igumanija Pavla.

Sveti Vasilije je išao po svijetu, stizao do Rusije I Svete Gore ali se uvijek vraćao svom rodnom kraju, Za episkopa Zahumskog rukopoložen je na Preobraženje 1638 godine. Nedugo za tim osim Zahumlja postaje episkop i tadašnje Istočno-hercehovačke eparhije. Iz Tvrdoša se selu u okolinu Nikšića tačnije u „Ostroške-vrletne stijene“.

Tamo podiže manastir koji je danas poznat u cijelom svijetu. Još za života je Sveti Vasilije činio velika čuda, zato mu nisu dolazili samo Hrišćani nego čak i Muslimani, baš tako je i danas. Upokoio se prije više od 350 godina a njegova čuda nisu prestala i sada se dešavaju nad njegovim moštima.

“I što znamo i što je sačuvano kao predanje ovdje u Hercegovini i Crnoj Gori ali i šire jeste da je on i za života radio čuda, iscjeljivao, pomagao narodu, borio se za pravoslavnu vjeru da se ona očuva to je bilo teško vrijeme, bila je turska vladavina i mnogo stradanja naroda. On je mnogo radio na tome da pomogne tom narodu kako god je znao, ne samo da im pruži pomoć da skupi neke priloge nego najviše duhovnu pomoć kako bi se oni održali. Mi znamo da je sveti Vasilije i danas taj koji služi tom narodu, znamo da se svaki dan gotovo dešavaju iscjeljenja u manastiru Ostrog. Ovdje u Hercegovini postoji veliko poštovanje prema tome i u svakoj porodici ovdje u Popovom polju koju nađete u bilo kom selu kazaće vam nešto da se desilo. Recimo, moja baka Ilinka će da ispriča kako je bilo nekoliko puta da u svakoj prilici kada su ljudi imali neki problem ono kome su se obraćali jeste SV Vasilije i Sv Vasilije je pomagao. Tako je i dan danas. Ta vjera je sačuvana i dan danas, 400 godina nakon što je živio SV Vasilije mi i danas čuvamo to predanje i čuvamo tu vjeru”, priča dalje igumanija Pavla.

Sveti Vasilije Ostroški je završio svoj ovozemaljski život u manasiru Ostrog, mirno je predao dušu svoju Gospodu 29.aprila 1671 godine po starom kalendaru a po novom to je 12. maj kada ga i proslavljamo. Sedam godina poslije njegovog upokojenja javio se igumanu Rafailu Kosjerevcu koji je usnio jedan neobičan i čudan san da treba da odkopaju netruležne mošti Sv Vasilija Ostroškog. Sabrao je monahe i oni su uz molitvu pronašli netruležne i mirisne mošti Sv Vasilija Ostroškog koje su prenijeli u kivot u sam manastir gdje i dan danas počivaju.

Predanje kaže da se svetitelj javio i 1937 godine, tada je otkrio gdje je grob njegove majke Ane Jovanović. Mrkonjićani su predanje sačuvali koje se nakon manje od vijeka, prije nekoliko dana ispostavilo kao tačno. U groblju pored magistralog puta nedaleko od njihove kuće pronađene su mošti Svete Ane Anastasije, Sada su u crkvi u Duhovnom centru, gdje vjernici dolaze da im se poklone i pomole.

“Sveta Ana Anastasija majka Setog Vasilija od kada smo je pronašli blagoslovom božijim i intersovanjem SV Vasilija prije 100 godina nešto manje…..koja je izbijalla i koja se na sve na sve nas proširivala i sve nas nadahnjivala. To su bile te naše pretkinje stare nisu se ukrašavale spolja nego su ukrašavale skriveno čovjeka srca i nisu se ukrašavale pletenicama niti zlatom niti haljinama nego su se ukrašavale u nepropadljivosti, tihoga i krotkoga duha e to smo mi osjetili, tihost i krotost. To se uvijek osjeti gdje je blagodat božija i gdje je Bog prisutan”, kaže vladika Dimitrije.

Da vjera živi a pogotovo ona u hercegovačkog čudotvorca dokaz su ko drugo nego vjernici. 12 maj je posvećen Sv Vasiliju. Pune su crkve i hramovi a rijeke ljudi tog dana se sliju u svečevo rodno selo Mrkonjići. Dolaze sa svih strana i na sve načine. Iz godine u godinu u rodno selo SV Vasilija Ostroškog dolazi sve više vjernika.

Taj broj se posebno povećava od kada je sagrađen i Duhovni centar u Mrkonjićima. Zato mještani ovog svetog sela ponosni i srećni.

“Osjećam se radosno kada vidim pogotovo iumeđu ovih ljudi ovoliku mladost i ovaj lijepi dan koji nam je donio sv Vasilije, pored sinošnje noći danas vedrina radost veselja i hvala svima onima koji su došli na poklonjenje sv vasiliju i njegovoj majci Ani koja je postala sveta slava joj i milost. Ja želim da se zahvalim svima koji su dali podršku za izgraddnju ovog hrama. Čini mi se u zadnjih nekoliko godina Mrkonjići su se promjenili? Nisu se malo promjenili, promjenili su se mnogo, mjesto Mrkonjići su se promjenili zahvaljujući vjernom narodu i zahvaljujući velikom broju ljudi koji ih posjećuju”, kaže Rade Bošković, predsjednik Skupštine Opštine Mrkonjići.

O Duhovnom centru brine se dio sestrinstva Petropavlovog manastira na čelu sa igumanijom Pavlom. Posvjedočila nam je da je vjernika u Mrkonjićima iz dana u dan sve više.

“Mi smo ovdje napravili ovu crkvicu, napravljeni su konaci, taj projekat Duhovnog centra u Mrkonjićima sastoji se od tri faze, napravljena je ta prva faza, napravljeni su konaci da bi sestre mogle negdje da borave. Svake subote imamo liturgiju ovdje i taj bogoslužbeni život je najbitniji da bi mogla bilo koja obnova da počne. Dolazi narod subotom ne samo iz Mrkonjića, ne samo iz Trebinja nego čak Nikšića, Mostara, banjaluke posebno u ljetnom periodu. I tokom dana uvijek ima poklonika sestre svaki dan čitaju akiti Sv Vasiliju i svaki dan bude neko. Mi se nadamo i vjerujemo u to da će to da bude sve više. Ovo mjesto će se sigurno promjeniti nadamo se da će to biti i neki podstrek ljudima da se vraćaju na svoja ognjišta. Ova sela u Popovom polju su mnogo lijepa i nadamo se da će to biti neki znak da ljudi obnove svoja ognjišta, možda ne moraju tu živjeti ali možda da ponekad dođu i obiđu i ne prepuštaju zaboravu”, kaže Igumanija Pavla.

Još više vjernika bude u manastiru Ostrog, svetilištu koje pohode ljud sa svih strane. Hercegovačkih hodočasnika ove godine je bilo nikad više. Samo iz male Bileče ih se zaputilo više od 200. Po kiši i vjetru, po suncu, pješačili su i noću i danju da bi se poklonili moštima Sv Vasilija čudotvorca.

Sve ovo je dokaz da je vjera sačuvana, sve je ovo i dokaz da pravoslavci a pogotovo oni iz hercegovačkih vrleti ne zaboravljaju Svetog Vasilija i da i dalje hode njegovim stopama. Kada naiđe teško vrijeme, svetitelj je tu, ne brinite, vjerujte kaže mati Pavla i poručuje.

“Ne trebamo u tolikoj mjeri da se okrećemo tome da je nešto teško ili da je nešto zlo i da nešto nije dobro mislim da trebamo da se okrenemo onome što je pozitivno i da pronađemo daa uvijek ima nekog napretka i nekog boljitka”, dodaje igumanija Pavla.

Kada naiđe zlo i teško vrijeme iz njega se mora izaći kao pobjednik a mora se i naučiti. Učimo na svojim greškama ali i iz tuđih primjera. Ovih dana svi tražimo primjer dobrog roditeljstva i sačuvane porodice, nalazi se u Mrkonjićima u priči o SV Vasiliju i njegovoj majci SV Ani Anastasiji.

“I da shvatimo I da nas dodirne ljubav božija I da budemo bolji I ovo staranje sina za majku i majku za sina u ove dane kada smo ranjeni strašnim tragedijama koji su se desile, neka nam otkrije tu veliku tajnu šta znači roditeljstvo…. Ljubav je I strogost, ja sada mom ocu I majci zahvaljujem za svaku strogost I trebali su mnogo strožiji biti I to je velik ljubav….Da osvjestimo svoju savjest da probudimo I tako ćemo biti božija djeca I Bog će nas blagosloviti”, priča Vladika Dimitrije.

Uz božiji blagoslov I vjeru sve je lakše. Zahvaljujući liku i moštima Sv Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog koje imamo pred sobom kome se molimo obnavljamo svoju živu vjeru i ostajemo na tom put spasenja bez obzira koliko su velika iskušenja kroz koja danas prolazimo. SLAVA MU I MILOST.

Izvor: ATV