U Starom Brodu kod Višegrada obilježena je 81 godina od zločina nad više od 6.000 Srba Sarajevsko-romanijske regije, koje su pobile ustaše Јure Francetića. Služen je parastos i položeni vijenci kod spomen-obilježja i cvijeće u rijeku Drinu. Pokolj u Starom Brodu i Miloševićima dogodio se u proljeće 1942. godine, a skrivan je 66 godina.
Slika dugih djevojačkih bijelih košulja koje se rasvjetavaju u nabujaloj Drini neprestano se vraća u sjećanje Milorada Ćebića, jednog od rijetkih preživjelih svjedoka ustaškog zločina u Starom Brodu.
– Ko je prešao, taj je ostao živ, a sve što je ovdje bilo na ovom mjestu je stradalo – ispričao je Ćebić.
Milorad se prisjeća da ko nije skončao u Drini, masakriran je.
Od kraja marta do početka maja te kobne 1942. godine nepregledne kolone Srba civila ušle su u Drinski kanal, odakle se većina nije nikada vratila.
– Otac je već poginuo, majka nas je dala u dom, dok mi je jedan brat preminuo od teške zaraze, mi smo se vratili u naše mjesto, dok je majka preminula 1945. godine – dodaje Ćebić.
Spisak mučki ubijenih Srba nije konačan. Istraživanja i podaci o ubijenoj djeci su frapantni.
– Popisano je 126 djece do godinu dana, od godinu dana do pet godina 407, i od pet do 14 godina 947 djece – navodi Dragan Vukotić, protojerej stavrofor.
Stradanje u Miloševićima jedno je od najbolnijih sjećanja ali i najvažnija istorijska lekcija za pokoljenja, koja žive u miru, u ratu stvorenoj Republici Srpskoj.
– Više je poginulo civila ovdje na jednom mjestu nego za vrijeme cijelog Odbrambeno-otadžbinskog rata – kaže Boško Tomić, izaslanik Srpskog člana Predsjedništva BiH.
– Suština je da smo uspjeli da sačuvamo živalj i naša ognjišta. Stvorili smo Republiku Srpsku i na nama je da je njegujemo i pazimo u miru, kao što smo to radili u ratu – rekao je Danijel Egić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite u Vladi Republike Srpske.
Okamenjeni spomenici u Drini, majke i djeca raširenih ruku puštaju posljednjii krik – vrisak kakav se ne čuje nigdje kao na Brodu, ne smiju se zaboraviti.
