Kako se pišu imena crkava i manastira, da li se riječi “sveti” i “sveta” pišu velikim slovom?
Ova pitanja zbunjuju one koji ne poznaju preciznije odrednice dopunjenog izdanja Pravopisa srpskog jezika, po kojima se sve imenice u sastavu imena crkve, manastira, hrama i sl. pišu velikim početnim slovom kao neispustivi dio naziva bogomolje (i kada su prva riječ u nazivu). Takođe, sada se i atribut “sveti”, kada je sastavni dio imena, piše velikim početnim slovom, te će se nazivi crkava, hramova i sl. pisati na sljedeći način:
Crkva Svetoga Marka, Crkva Svetoga Nikole, Hram Svetoga Save, (ali: Uspenska crkva, Nikoljska crkva).
U starijem izdanju Pravopisa nije bilo dovoljno precizirano kako treba pisati veliko početno slovo vjerskih objekata, koji u svom imenu imaju imenicu manastir, crkva, hram, kao i ime svetitelja. Zato je ovo u praksi izazivalo nedoumice i pisalo se vrlo neujednačeno.
Ovakvo pisanje podrazumijevalo se i na osnovu starijeg izdanja Pravopisa, ali se moglo zaključiti samo posredno, na osnovu pravila koje je nalagalo da se prva riječ imena građevine, objekta, spomenika i sl. piše velikim početnim slovom (Bijeli dvor, Savski most, Spomenik neznanom junaku), kao i iz pravila da se prva riječ višečlanih „zvaničnih“ imena piše velikim slovom, piše Lepa i srećna.
Po novom pravilu, atribut sveti (blaženi, hazreti) piše se velikim početnim slovom kada je sastavni i neispustivi dio imena: Sveti Luka, Sveti Nikola, Sveti Sava, Sveti apostol Pavle, Blaženi Jerolim, Hazreti Alija.
Ovako je i kada izraz kao cjelina ima karakter vlastitog imena: Sveta braća (Ćirilo i Metodije), Sveta Prečista (Bogorodica), Sveto trojstvo itd.
