Nikola Kokanović koji je osumnjičen za ubistvo policijskog inspektora Nenada Markovića (38) na šokantan način pokušao je se opravdati tokom saslušanja, ekskluzivno saznaje Srpskainfo.
Kokanović je sin Zorana Kokanovića poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Izvor Srpskainfo ekskluzivno otkriva šta je Kokanović izjavio tokom kriminalističke obrade u policiji.
– Tokom kobne noći on je bio pijan i drogiran, pa je tokom ispitivanja u policiji tvrdio da se ničega ne sjeća. Policajcima je ispričao da se ne sjeća ni motiva ni ubistva inspektora Markovića – rekao je izvor Srpskainfo.
Međutim, kako kaže naš izvor, inspektori baš i nisu povjerovali u njegovu priču.
– Puno tu stvari pokazuje da je teško da je to istina. Pošto je on nakon ubistva pobjegao, odbacio oružje i slično. Sve to biće provjereno u narednom periodu – kaže sagovornik Srpskainfo.
Prema nejgovim riječima, sumnja se da ipak postoji neka pozadina u ovom ubistvu.
– Za sada postoje informacije da se ne radi o nekoj kafanaskoj ili pijanskoj tuči. Ima tu još puno posla, mnoge stvari se trebaju provjeriti. Takođe, utvrđuje se i da li je Marković ubijen zbog svog posla – kaže izvor Srpskainfo.
FOTO: RTRS VIJESTI/YOUTUBE/SCREENSHOT
Marković u nedelju bio dežurni. Radio je drugu smjenu i prije zločina je zajedno sa kolegom bio na jednom uviđaju u Bijeljini.
S druge strane, Kokanović je ranije tog dana iz Brčkog došao u Bijeljinu jer je, kako se saznaje, suprugu dovezao da se porodi u Bolnici ”Sveti Vračevi”.
– Marković je po završetku posla otišao na piće u ”Džil” i tu ga je dovezao kolega. Sjedio je za šankom nekih pola sata. U međuvremenu, u noćni klub je ušao Kokanović sa društvom. Nisu se tu dugo zadržali. U klubu su bili svega pet minuta i za to vrijeme Kokanović i Marković nisu imali nikakav sukob, ni verbalni ni fizički – kaže izvor iz policije.
Kokanović je prvi izašao iz kluba, a u trenutku dok je Marković izlazio Kokanović je zapucao ka njemu. Pucao mu je u prsa i Marković je zadobio ustrelnu i prostrelnu ranu grudnog koša, od kojih je preminuo.
