Predugo je “Bosna i Hercegovina”, koju su u Dejtonu sastavili FBiH i Republika Srpska, uopšte i opstala. Skoro trideset godina je sistematski ruše, najviše oni koji se svakodnevno kunu u nju – bošnjačke strukture svih fela, političke, medijske, vjerske, kulturne, napisao je u svojoj kolumni za Nezavisne novine pravnik Slavko Mitrović.
Kolumnu prenosimo u cijelosti:
Na tom rušilačkom putu su im pomagale i strane, zapadne strukture. Visoki predstavnici (koji su svi osim Karla Bilta bili nelegalni i nelegitimni) i Savjet za implementaciju mira (FAmozno-FAtalni PIK), cijelo vrijeme su podvaljivali Bošnjacima, stvarajući neodrživu antidejtonsku BiH. Zapadnjacima su lažna država Kosovo i antidejtonska lažna BiH bili lažni manekeni pred islamskim svijetom. Kobajagi podrška islamskom Kosovu i BiH je pravi odnos Zapada prema muslimanima u svijetu, a na svim drugim meridijanima – zna se.
Krčag/vrč/bardak je već razbijen
Poznata je izreka da krčag ide na vodu dok se ne razbije. Taj be-ha krčag u koga se sipalo svega i svačega, a najviše bahatosti, arogancije, nerazumijevanja, vremenom se habao, krunio, otpadali djelići, a sada je došao kraj. Neće kraj biti preko noći, treba još dosta da se uradi. Poznate su izjave i djela kojima je Alija Izetbegović uveo BiH u krvavi građanski rat, gubitnički za sve, a najviše za Muslimane. Znajući karakter onih koji su krenuli u rat da bi imali cijelu BiH samo za sebe, sada BiH vode ka neminovnom raspadu. Nisu to više Izetbegovići, jer je njihovo prošlo, ali su pristigli brojni drugi. DenBe, ZuHele, KomŽe svakodnevno se nadmeću ko će više i gluplje zavaliti i ono što je preostalo od BiH. Na kraju će im ostati samo dugmići, kako je to predvidjela Luiz Arbur iz Međunarodne krizne grupe, pišući svima koji neće da čitaju: “Kada se Srbi i Hrvati povuku iz be-ha institucija, ostaće Bošnjacima da upravljaju bankrotiranim ostatkom BiH.”
Trojka na Alijinom putu
Mali Dino Konaković, u svojstvu ministra spoljnih poslova u Savjetu ministara, skoro je na jednom međunarodnom skupu u Bratislavi kazao kako je “Dodik politička realnost bez koje se u BiH ne može, ali da je spreman podržati ideju, ako je neko ima, kako Dodika odvesti ili izbaciti iz Bosne i Hercegovine”, Sjećaš li se… Dino, nećemo tako, neće moći.
Dotle državotvorni Denis Zvizdić koristi Ustavni sud BiH da dokaže kako nema zajedničkih institucija. Slavodobitno saopštava: “Ustavni sud BiH je prihvatio moju apelaciju i proglasio sintagmu “zajedničke institucije” neustavnom. Ovo je historijska odluka jer je Ustavni sud trajno potvrdio da BiH po svom karakteru nije državna zajednica, već država sa svojim suverenitetom i historijskim kontinuitetom.” Ako nisu zajedničke, onda su bošnjačke. Ako BiH ima suverenitet, što ste protiv deklaracije o suverenitetu koju predlaže SNSD.
Pošto je Ustavni sud BiH vrhunaravno lingvističko tijelo, trebao bi da se izjasni o neustavnim nazivima u brojnim situacijama kojima se “neustavnim zajedničkim institucijama” dodaje “Bosna i Hercegovina”, a ima ih podosta: Parlamentarna skupština (Bosne i Hercegovine), Savjet ministara (Bosne i Hercegovine) i sva be-ha ministarstva (i dva ustavna i sedam neustavnih), pa onda Elektroprivreda BiH, pošte BiH itd.
Denis i Dino, a ni ostali iz Trojke koja je bila šestorka iz one osmorke koja je u Federaciji BiH pobijedila Bakira Izetbegovića, nikako da se oslobode SDA u sebi. Neko je šapnuo Trojci iz Federacije BiH da se ništa ne dogovaraju sa Dodikom i Čovićem, jer će Amerika skloniti Dodika kao što su sklonili Izetbegovića, Čovića će ućutkati preko Plenkovića i eto njima cijela BiH. Ono što nije uspjelo Aliji, uspjeće Neka, Dino, Forto i ostali izdići. Tako je i Alija slušao šaputanje američkog ambasadora Cimermana, pa raskanto i BiH i sve u njoj. Ko sluša šapat na jastuku, ostane i bez jorgana.
A onda spektakl
Njemački turista i kriminalna štetočina (kš) iz nepostojećeg ohr-a, donese odluku kojom predviđa kaznu zatvora od 6 mjeseci do 5 godina za neizvršavanje odluka visokog predstavnika, tj. dotične korumpirane štetočine. Ne donese zakon, već odluku kako to piše i na sajtu ohr-a: “Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine. Zakon koji slijedi i koji čini sastavni dio ove Odluke.” Dakle, taj Šmitov zakon je sastavni dio njegove odluke, a ne i sastavni dio Krivičnog zakona BiH. U tom Krivičnom zakonu BiH piše: “Krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine sačinjavaju krivičnopravne odredbe sadržane u ovom zakonu i u drugim zakonima BiH. Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo zakonom. Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivičnopravna sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana kazna.”
Odluka kš nije zakon, a ni međunarodno pravo i zato ne može biti nikakvog krivičnog djela, jer zakone donose isključivo parlamenti, pa je tako i u BiH. Onda tu odluku kš koja se ne zove zakon, dohvati “Tužilaštvo BiH” pa optuži Milorada Dodika što je potpisao ukaz o Zakonu koji su donijeli poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske, po kome se neće objavljivati odluke tog kš, jer on i nije visoki predstavnik, zato što njegovo imenovanje nije tražila Republika Srpska kao jedan od potpisnika Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma. Optuže i Miloša Lukića, direktora Službenog glasnika Republike Srpske što je objavio Zakon koji je donijela Narodna skupština. Obojica njih su uradili ono što im nalaže Ustav i Zakon. Taj kš je u svojoj odluci napisao da će se pored zatvora izreći i kazna zabrane obavljanja dužnosti onome koji ne poštuje njegove odluke. Njegove odluke nisu poštovali poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a ne Dodik, jer on nije donio sporni zakon. Pa što je onda “Tužilaštvo BiH” optužilo Dodika, a ne poslanike i zašto je to “Sud BiH” prihvatio i hoće da sudi Dodiku. Zato što poslanika ima skoro 60, pa nije zgodno da ih sve strpaju u sudnicu koja je u kasarni poznatoj kao ratni logor za sarajevske Srbe, koje je sudio ratni sudija Armije BiH Mirsad Strika koji će suditi i Dodiku i Lukiću. Inače, “Tužilaštvo i Sud BiH” ne postoje u Ustavu BiH, jer BiH nema pravosudnu nadležnost, već ima samo Ustavni sud BiH.
Јe li jasno? Nije. Odlično.
Cilj je da se stvar što više zapetlja, da poslije kobajagi suđenja osude Dodika na kaznu zatvora i zabrane mu da vrši dužnost Predsjednika Republike Srpske na koju je izabran većinom glasova na prošlogodišnjim izborima. Sad ćete reći, pa to ne može! E ispada da može, pa će se onda mahati sudskom presudom protiv Dodika, bez obzira što su presudu donijeli na osnovu odluke onoga kš, koji poštuje naciste. Biće obrazloženje – nije Dodiku kš zabranio da bude predsjednik Republike Srpske, već Sud BiH. Nema veze što je to po odluci kš koji nije visoki predstavnik, a i da jeste ne može donositi zakone, pogotovo one kojima će štititi svoje brljotine koje nisu zakon. Ne može kš donijeti zakon, jer on i nije visoki predstavnik, a i da jeste nije ovlašten Ustavom BiH da donosi zakone. Nije ga za visokog predstavnika potvrdio Savjet bezbjednosti UN. Zato je kš donio odluku, a ne zakon. Po odluci se ne može suditi, pa bi konačno neko u “Tužilaštvu BiH” trebao prekinuti ovo s(.)anje, dok ne bude kasno svima.
Zamke i podvale OHR-a
Ovdje je riječ o udruženom zločinačkom poduhvatu Kristijana Šmita, zapadnih ambasada u Sarajevu, “Tužilaštva i Suda BiH” koji nepostojeću promjenu Krivičnog zakona BiH, a direktno primjenjujući odluku njemačkog turiste, vode nezakoniti postupak protiv Dodika i Lukića. Pritom su najveći kriminalci u Tužilaštvu i Sudu BiH koji primjenjuju ono što je Šmit naškrabao. Ponavlja se priča koja je mnogo puta nezakonito provedena od strane organa entiteta, kantona, BiH, policije, tužilaštava, sudova, organa koji su prihvatali i provodili nezakonite odluke visokih predstavnika. Nisu visoki predstavnici ni OHR podnijeli nijednu optužnicu, nisu donijeli nijednu presudu, nisu nikoga uklonili sa funkcije na koju je izabran ili imenovan, nisu nikome oduzeli lična dokumenta, nisu nikome zatvorili tekući račun. Sve su to radili domaći organi i pojedinci, provodeći nepostojeće propise koje je pisao OHR, a potpisivao visoki predstavnik. Domaći organi nisu to morali da rade, čak nisu ni smjeli to da rade, jer su time direktno kršili Ustav BiH i ustave i zakone entiteta i brojne međunarodne konvencije. Zašto su to radili? Stranci su cijelo vrijeme tvrdili da je to u skladu sa Dejtonskim sporazumom i tzv. bonskim ovlašćenjima koja su bila tek “pozdravljanje namjere visokog predstavnika”. Cilj je bio javnost i izabrane funkcionere naučiti bespomoćnosti, kao efikasnom metodu dobrovoljnog samoporobljavanja. Šta bi se desilo da nisu izvršavane odluke visokih predstavnika? NIŠTA. Kako ništa, pitate se? Tako lijepo, jer je to potvrdio i sam Pedi Ešdaun, najveći kriminalac i štetočina u BiH. U izjavi londonskom “Gardijanu” u novembru 2005. godine Ešdaun je rekao: “Ako neka odluka koju donesem bude odbijena, moj autoritet nestaće kao jutarnja rosa.” Sve odluke o nametanju zakona od strane visokih predstavnika, a koje nisu prošle kroz Parlamentarnu skupštinu na nivou BiH, bezvrijedne su i neprimjenjive. Čak i da ih je potvrdila Parlamentarna skupština, ako takvi zakoni nemaju izričit ustavni osnov, nisu trajni. Zato je OHR u svakoj odluci o nametnutom zakonu i pisao da stupaju na snagu “na privremenoj osnovi sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova”. Ako ih ne usvoji, onda su oni jutarnja rosa u podne – ništa, hava, dim.
Zato je potpuno jasno da je postupak koji protiv Dodika i Lukića vode “Tužilaštvo i Sud BiH”, kriminalni poduhvat i kršenje Krivičnog zakona BiH, Ustava BiH, Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prva i osnovnih sloboda koja se direktno primjenjuje u BiH i koja ima primat u odnosu na svo drugo zakonodavstvo. Tako piše u članu II.2. Ustava BiH. Trebali bi je dobro proučiti svi oni besramnici iz “Tužilaštva i Suda BiH” i treba im biti jasno da se neće moći sakriti iza odluke Kristijana Šmita, samozvanog i lažnog visokog predstavnika. Postoje i drugi sudovi koji su legalni i koji sude po stvarnim, a ne po lažnim propisima.
Bljuvotine za bljutavost
Onaj margarin iz američke ambasade koji se u sve miješa, budi se i liježe u kaubojskim čizmama sa mišlju kako spetljati Dodika, i dalje srlja. Margarin je izmišljotine jalove opozicije u Srpskoj pretočio u optužnice protiv Dodikove djece – Gorice i Igora, bez ikakvih dokaza. Dokazi protiv Dodika i njegove djece ne trebaju, jer margarin je i tužilaštvo i sud i presuda. Pošto stranci upravljaju “Tužilaštvom i Sudom BiH”, nejasno je što onda ne osude Dodika na nekoliko doživotnih robija. Zato ipak trebaju dokazi kojih nema, pa je lakše uvesti američke sankcije. Margarin je svoju bljuvotinu poslao dalje, pa to dobija nastavak u sankcijama Ministarstva finansija SAD za Goricu i Igora pošto su oni mreža podrške svom ocu, “proruskom nacionalističkom lideru bosanskih Srba”. U tome i jeste stvar – sankcije i suđenje Dodiku zbog vojne neutralnosti i susreta sa Putinom kojih će biti i dalje. Obojicu bira narod, a ne strane ambasade.
