Pravoslavni vjernici 7. janura obilježavaju najradosniji hrišćanski praznik Božić. Praznik je to kada se cijela porodica okuplja, u spomen na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista.
Pravoslavni Božić je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva i ispunjen je raznim vjerskim običajima i obredima. Na božićnje jutro zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima. Odlazi se u crkvu na jutrenje i božićnu liturgiju. Domaćice spremaju česnicu i cicvaru.
Danica Škorić, članica “Udruženja za očuvanje tradicije” iz Prijedora kaže da je u našem kraju običaj da se donese sa tri izvora voda, da bi se potkuvala česnica. U česnicu ide brašno, soda bikarbona, kašika masti, te voda koja je donesena sa tri izvora.
„ Novčić koji se stavi u česnicu, on se opere u rakiji i zakuva u česnicu. Dok se česnica peče, dok djeca i domaćin budu u crkvi, domaćica priprema cicvaru. Za Božić je osnovno da ima cicvara i česnica, a sve ostalo znači i prase i kolači i pita, sarma i supa, to sve treba i može da bude, ali osnovno je da na trpezi budu česnica i cicvara. U mom kraju je običaj da se u cicvaru na kraju stavi kašika masti da bi se svi članovi porodice u toj masti ogledali“, navodi Škorić.
Po riječima etnologa Muzeja „Kozare“ Marije Radaković, u poslednjih tridesetak godina je primjetno da se običaji obnavljaju. Po starim pravoslavnim običajima dolazak u goste na Božić se ne praktikuje, ali zbog brzog načina života, on je i prilika da se posjete prijatelji i porodica.
„Najvažnije je da dođe položajnik, ili polaznik, ili kako ga već ko zove u kuću i to je sve od gostiju koji se u kući nađu za taj dan. Takođe, zabranjeno je bilo, naravno da se tog više rijetko ko pridržava bilo šta davati iz kuće, u ta tri dana koliko slavimo Božić, jer kao po starom predanju, to vam traže neprijatelji da vam nešto uvračaju ili gataju. Naravno da većina naroda više ne vjeruje u takve stvari. Ali to su bili običaji“, ističe Radaković. Ona navodi da je jedan od važnijih i najzastupljenijih običaja uoči Božića pijukanje. Pijukanju i traženju poklona pod slamom najviše se raduju djeca.
„Uoči Božića pijukanje, to je prostiranje slame na pod i u prvo vrijeme su se bacali orasi, lješnici, a sad se bacaju bonbone i raznorazne poslastice koje djeca kupe s poda i pijuču. U današnje vrijeme se to organizuje čak i na nivou KUD-ova, na nivou nekih kafana, kafića, ali ne treba to zamjeriti. To je sve dobro , jer mi nismo mnogo različiti, ali lijepo je da budemo različiti u nekim običajima, to nikom ne smeta. I ne bi trebalo da smeta“, kaže Radaković.
U našoj tradiciji na božićnoj trpezi se uglavnom nađe pečenica koja se još zove i veselica. Postoji običaj da se na trpezi taj dan ne smiju naći guska, ćurka ili kokoš, zbog vjerovanja da je pernata živina simbol nazadovanja, jer kljuca zemlju i baca iza sebe. Na Bozić se svi pravoslavci pozdravljaju tradicionalnim pozdravom: „Mir Božiji, Hristos se rodi“ a otpozdravlja sa „Vaistinu se rodi“.
