Anka (88) i Tomislav (87) Pavić, po mnogo čemu su ostali zapamćeni u prosvjeti. U braku su 63 godine, tokom kojeg su stekli sinove Gorana i Danila. Kako kažu, bila je to lјubav na prvi pogled, a povezivale su ih i  slične sklonosti te zajednička lјubav prema školi i đacima.

Anka je odrasla pored Zrenjanina, u malom vojvođanskom mjestu Žitište, a učitelјsku školu je završila u Vršcu. Za vrijeme školovanja, aktivno je svirala violinu, bila član padobranske sekcije, golman rukometne sekcije, volјela je pjevati u horu. Nakon završenog školovanja, dolazi u podgrmečko mjesto Budimlić Japra, gdje su vapili za učitelјskim kadrom. Danas sa osmijehom kaže da je tad u Japri dočekana kao da je engleska kralјica.

„Učitelјsku školu u Vršcu sam pohađala pet godina. Nakon školovanja, iako sam imala ponudu za posao u Vojvodini, odlučila sam da dođem ovdje u naše krajeve, jer moja porodica vodi porijeklo iz Podgrmeča. Nisam se nikad pokajala“, priča Anka i dodaje da je igra sudbine odlučila da tu upozna i supruga Tomislava, koji je u to vrijeme došao iz vojske na 10 dana odmora.

„Vidjela sam kad je išao cestom i kroz glavu mi prolazi misao kako je visok, naočit (smijeh). Upoznamo se i on me pita da prošetamo do rijeke. Pristala sam odmah. Tako je počelo i evo nas zajedno već 63 godine“, kaže ona.

Slijedi nekoliko godina učitelјskog rada u seoskom okruženju, gdje je tada bilo puno djece. Anka napominje da je kroz rad primijetila da ima puno vaspitno zapuštene djece i ulagala je, kako kaže, maksimalan trud da im pomogne. Životni put je odvodi u Kozarac, gdje radi kao učitelјica, a Tomislav kao nastavnik fizičkog vaspitanja. Nakon vojske, a s obzirom da je obožavao atletiku i bio najbrži na takmičenjima, odlučio je da upiše Višu pedagošku školu u Banjaluci na Odsjeku za fizičku kulturu, a potom, nakon nekoliko godina i DIF u Sarajevu. Postaje prvi profesor fizičkog vaspitanja u Prijedoru. Završio je srednju školu u Karlovcu, gdje je upoznao mnogo mladića i djevojaka, jer su školu pohađali učenici iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Iako je Tomo prvobitno imao plan da studira matematiku, lјubav prema sportu, a posebno atletici, odvukla ga je na DIF.

„Ljubav s Ankom bila je na prvi pogled. Definitivno. Imali smo iste afinitete, gajili lјubav prema školi i đacima na neki istovjetan način. Nisam se nikad pokajao što sam se odlučio za zanimanje profesora fizičkog vaspitanja“, ističe Tomislav koji je nakon Kozarca počeo raditi u Školi učenika u privredi.

Anka priča da je OŠ „Radmilo Stefanović“ otvorena 1973. i nalazila se u sadašnjem objektu Muzičke škole. Počela je raditi kao prvi defektolog u ovoj školi i kaže da je sve godine radnog vijeka ispunila lјubavlјu prema toj djeci.

„Posebna su to djeca. Ponekad dospiju u tu školu samo zato što su bila izuzetno siromašna ili vaspitno jako zapuštena. Uglavnom su veoma  nadarena za razna zanimanja. Radilo se s njima s velikom posvećenošću“, navodi Anka.

I dok je Tomislav radio pomalo u prijedorskoj gimnaziji, pa u Školi učenika u privredi, gajio je i lјubav prema fotografiji, a svirao je i gitaru. Radni vijek nastavlјa u Mašinskoj školi gdje je i dočekao penziju 2004. godine.

Oboje tvrde da im je zajednička lјubav prema prosvjetnom pozivu uticala i na brak, jer su uvijek imali zajedničke teme za razgovor. I danas kažu da, ako bi ponovo birali, sigurno bi izabrali isto.

„Poseban je to poziv. Veoma odgovoran, od djece dobijate mnogo lјubavi i pažnje, ali im isto toliko i vraćate. Sve je bilo uzajamno. Profesor se veoma poštovao. Učitelјi, nastavnici. Vrijeme koje sam provela u školi je ispunjeno prekrasnim uspomenama“, navodi Anka.

Tomislav  je takođe zaslužan za osnivanje Atletskog kluba u Prijedoru. Zajednička im je lјubav prema pčelarstvu. Tomislav se time bavi punih 50 godina. Kažu da su im, sasvim sigurno, pčelinji proizvodi produžili životni vijek, te su i u poznim godinama pokretni i vitalni. Tomislav šalјivo kaže da mu je u 87. godini produžena vozačka dozvola što, kako navodi, dovolјno govori o njegovoj vitalnosti i zdravlјu.

KOMUNIKACIJA KLJUČ USPJEŠNOG BRAKA

Pavići poručuju mladima da poziv koji odaberu rade s lјubavlјu i posvećenošću, a bračnim parovima savjetuju da je zdrava komunikacija klјuč uspješnog i dugogodišnjeg braka. Razgovor završavaju narodnom poslovicom koja kaže: „Nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati“.

Izvor: kozarski