“Važnost brige o mentalnom zdravlju jednaka je brizi o fizičkom zdravlju. Sve se više govori o neraskidivoj povezanosti stanja uma i tijela, pa je briga o mentalnom zdravlju važan preduslov za fizičko zdravlje. Od izuzetnog je značaja da se na prevenciji radi u osnovnim i srednjim školama”, izjavila je u intervjuu za “Kozarski vjesnik“, Dražena Mršić, diplomirani psiholog i psihoterapeut pod supervizijom.
U današnje vrijeme mnogo se govori o problemima kada je u pitanju mentalno zdravlje. Stiče se utisak da toga nije bilo u tolikoj mjeri u nekom ranijem vremenu. Da li je stvarno tako ili se prosto o tome nije govorilo?
-Činjenica je da živimo u izazovnom vremenu i vjerujem da mnogi nose nevidljivi teret na svojim leđima koji se, između ostalog, odražava i na naše mentalno zdravlje. Razmišljanje o budućnosti sve češće se svodi na brigu, a ne na planiranje. Sveprisutan je strah za zdravlje i egzistenciju. Istraživanja pokazuju da zaista postoji porast anksioznih i depresivnih poremećaja nakon pandemije.
Kada trebamo potražiti pomoć psihologa ili psihoterapeuta?
-Pravo vrijeme za psihoterapiju je uvijek, s obzirom da svaki pojedinac u svakom trenutku ima na čemu raditi. Nažalost, većina ljudi potraži pomoć kada su emocionalno preplavljeni, a fizički iscrpljeni do krajnjih granica izdržljivosti. Ukoliko je osoba u emocionalnom stanju koje dovodi do psihičke patnje koja je ometa u svakodnevnom funkcionisanju, ukoliko želi da razgovara sa nekim ili da se posavjetuje, ukoliko želi da radi na ličnom razvoju, sve su to razlozi da se klijenti jave psihologu ili psihoterapeutu.
Jesmo li spremni potražiti pomoć? Mijenja li se svijest kod građana?
-Stigma povezana s traženjem pomoći za probleme psihološke prirode, dugo je odbijala ljude. Ideja da se kod psihoterapeuta ide u krajnjoj nuždi, da su klijenti ludaci i da im nešto nedostaje, više ne važi. Srećom, danas je sve više ljudi upoznato sa činjenicama koje ruše taj mit, te se na traženje pomoći psihoterapeuta sve više gleda kao na znak zdrave brige o sebi. Važnost brige o mentalnom zdravlju jednaka je brizi o fizičkom zdravlju. Sve se više govori o neraskidivoj povezanosti stanja uma i tijela, pa je briga o mentalnom zdravlju važan preduslov za fizičko zdravlje. Ipak, i dalje je mnogo veći broj onih klijenata koji se javljaju kada im simptomi počnu ozbiljno narušavati funkcionalnost i kvalitet života. Od izuzetnog je značaja što se na prevenciji radi u osnovnim i srednjim školama, tako da od mlađih generacija možemo očekivati da budu osviješteni kada je u pitanju mentalno zdravlje. Takođe, ne zanemarujemo i uticaj društvenih mreža na kojima je dostupan sadržaj koji afirmiše bavljenje mentalnim zdravljem. Kada govorimo o starijoj populaciji, oni se najčešće javljaju onda kada isrcpe sve svoje strategije i ne dođu do željenog rješenja. Tada je svakako terapijski proces duži i teži.
Kako izgleda prvi susret sa klijentom?
-Na prvu seansu klijent treba da dođe što otvoreniji i iskreniji. Psihoterapeut će željeti da sazna što više o klijentu s ciljem da razumije razlog dolaska. To podrazumijeva da definišemo koje probleme klijent želi riješiti, te se na osnovu toga postavljaju ciljevi psihoterapije. Psihoterapeut je otvoren, ne osuđuje, prihvata sve ono što neko donese na psihoterapiju. Često se dešava da klijenti, prilikom prvog susreta, podijele i više nego što su planirali. Na takav način, razvija se kvalitetan terapijski odnos što je svakako preduslov za dalji rad. Dakle, klijent na prvom susretu upoznaje terapeuta sa onim što smatra da je relevantno iz njegovog dosadašnjeg života, a terapeut po potrebi postavlja dodatna pitanja i produbljuje razgovor tamo gdje smatra da je neophodno. Potpuno je prirodno osjećati nesigurnost, nedoumicu i različite strahove, ali je važno znati da je svaki korak koji pojedinac učini da bi pomogao sebi ili drugima značajan i hrabar. Klijenti mogu, prije dolaska na prvu seansu, skicirati na papiru šta je ono što žele da podijele.
Da li građani imaju nerealna očekivanja ili su spremni uložiti i vrijeme i truda u izlječenje?
-Kognitivno-bihejvioralna terapija je relativno kratkotrajna terapija. Po brzini postignutih rezultata spada u najbrže terapije. Za depresivno raspoloženje i većinu emocionalnih problema i poremećaja (strahovi, tjeskoba, ljutnja) potrebno je između pet i 20 susreta, obično jednom sedmično. Usmjerena je na konkretne i vrlo određene probleme sa kojima klijent dolazi. Vrlo je strukturisana, jer se radi korak po korak prema ciljevima koje zajednički formulišu klijent i terapeut, na osnovu očekivanja klijenta o tome šta bi htio postići psihoterapijom. Koliko je neko spreman na saradnju, koliko je otvoren i voljan uložiti vremena i truda, zavisi od pojedinca, ali i od odnosa koji uspostavi sa psihoterapeutom.
Po čemu se kognitivno-bihejvioralna terapija razlikuje od ostalih psihoterapija?
-Kognitivno-bihejvioralna terapija je psihološki pristup koji je zasnovan na naučnim principima i za koji su istraživanja pokazala da je efikasan za širok raspon problema. Klijenti i terapeuti zajedno rade na identifikovanju i razumijevanju problema u terminima odnosa između misli, emocija i ponašanja. Pristup je usmjeren na teškoće ovdje i sada i zasniva se na razvijanju zajedničkog pogleda na klijentove probleme. To vodi ka određivanju individualizovanih, vremenski ograničenih ciljeva i strategija tretmana koji se kontinuirano nadgledaju i evaluiraju.
Šta je ključ kvalitetnog terapijskog odnosa sa klijentom?
-Iskrenost i povjerenje. Čak i kada klijent ne može dobro da artikuliše problem, ukoliko je iskren, terapeut će biti u mogućnosti da dopre do njega. Bez iskrenosti nema pomaka ka izlječenju. S druge strane, klijent mora osjećati povjerenje i uvidjeti da terapeutu može povjeriti sve što ga muči. Tako uspostavljen odnos je dobar start iz koga može da se razvije kvalitetna komunikacija koja rezultuje napretkom. Savjetovala bih svim klijentima da izaberu psihoterapeuta prema kojem mogu da osjete povjerenje, ali i da budu iskreni prema sebi i njemu jer od laži i zavaravanja nema ništa sem obostranog gubitka vremena.
Zbog čega se klijenti najčešće obraćaju?
-Na psihoterapiju dolaze pojedinci koji se suočavaju sa različitim poteškoćama, kao što su: depresivno raspoloženje, anksioznost, strahovi, problemi u komunikaciji i interpersonalnim odnosima, poteškoće u donošenju odluka, problemi sa zavisnošću. Pored toga, klijenti žele pomoć kako bi isplivali iz kratkotrajnih problema u kojima se nalaze. Suočavaju se sa razvodom ili prekidom emotivne veze, sa usamljenošću nakon što su djeca otišla od kuće, osjećaju se preplavljeno obavezama na radnom mjestu, tuguju za gubitkom bliske osobe. Postoji i određen broj ljudi koji žele da rade na sebi i da poboljšaju kvalitet svog života.
Koji je bio Vaš motiv da postanete psiholog i psihoterapeut?
-Kada bismo znali čime smo zapravo motivisani bilo bi sve lakše. Tada bi nam naše djelovanje izgledalo jasnije i ne bismo mogli da se zavaravamo. Kada razmišljam o upisu na fakultet čini mi se da je to bio prirodan izbor. S obzirom na ocjene i interesovanja, mogla sam studirati nešto drugo, ali psihologija je u svemu, ne možete je izbjeći u porodici, na poslu, u međuljudskim odnosima. Vjerujem da me je to zainteresovalo i opredijelilo. Što se tiše psihoterapije, mislim da je pomalo bila tajanstvena i mistifikovana, jer su iza nje stajala velika imena i postavljena je pred nas kao cilj kome treba težiti. Vjerujem da svi želimo da proniknemo u tajne ljudskog ponašanja, ali se psihoterapeuti time i bave.
Kakav je osjećaj kada pomognete nekome?
-Ohrabrujući. On me motiviše da radim sa entuzijazmom i osjećam zadovoljstvo zbog dobro obavljenog posla. S druge strane, odnos sa klijentom je živ, stalno se mjeri i važe. Vi ulazite u nečije domove, u intimu, trumatične doživljaje kojih se stide ili plaše. Nemoguće je ne osjećati radost i zadovoljstvo kada primijetite napredak. To je zajednički osjećaj i još jedna spona između klijenta i terapeuta.
Kako Vam se građani mogu obratiti i na koji način funkcioniše Psihološko savjetovalište „KBT“?
-Psihološko savjetovalište „KBT“ nalazi se u Ulici Majora Milana Tepića u Prijedoru. Funkcioniše uživo i onlajn. Prije prvog susreta, neophodno je da klijent zakaže termin. Nakon što klijent i terapeut usaglase datum i vrijeme prvog susreta, započinje terapijski proces. Proces nema posebno vremensko ograničenje i klijent ga može prekinuti kad god želi i iz bilo kojeg razloga. Seanse se realizuju jednom sedmično, osim ako ne postoji objektivan razlog za češće susrete, što će procijeniti terapeut.
