U kalendaru Srpske pravoslavne crkve 9. jul (po novom kalendaru) je dan posvećen prepodobnom Davidu Solunskom.
David Solunski rodio se na Istoku, a tokom mladosti napustio je svijet, srodnike, prijatelje i sve bogatstvo i sa ljubavlju pošao za Gospodom. Silnim uzdržavanjem, on je pokorio tjelesne strasti i javio se kao neki anđeo u tijelu, vjeruje se. Pored toga što ga je krasilo uzdržavanje, bio je i smirenouman. Čitajući Sveto pismo i žitija svetih on se trudio da ih podražava. Nastanivši se blizu Soluna, on se popeo na jedno bademovo drvo sjedeći bez ičega na njegovim granama, kazuje predanje.
Sa drveta je korisnim savjetima tješio sve one koji su mu dolazili. Njegov um je bio ustremljen ka božanskoj visini, zato ga je Bog obogatio darom čudotvorstva i on je postao svetozarni stub crkve, koji je svojim čudesima prosvjećivao sve.
Neki njegovi učenici su ga molili da siđe sa drveta i da živi u keliji koju će mu oni napraviti. Ipak, sveti David je tri godine ostao na drvetu. Tada mu se javio anđeo Gospodnji i rekao mu da je Gospod ispunio njegove molitve i podario mu smirenoumlje i pobožnost koju je od Boga tražio, govori predanje.
On je, zatim, sišao sa drveta i uselio se u keliju koju su mu napravili pod bademovim drvetom. Podnoseći svaku oskudicu, zimu i vrućinu dostigao je bestrašće.
Što se tiče njegovih čuda, dovoljno je pomenuti makar dva u koja vjernici vjeruju.
Prvo čudo iz predanja govori o tome da su mu doveli mladića koga je “zaposjeo đavo”. Kada se mladić približio keliji krenuo je da vrišti kako ga prži oganj i onda je David pružio ruku kroz prozorče, blagoslovio ga je i izgnao demona iz njega.
Jednu slijepu ženu, koju su mu doveli, on pomolivši se Bogu, blagoslovio je znakom krsta i ona je odmah progledala, vjerovanje kaže.
Mitropolit Solunski Aristid i svi velikaši i građani zamolili su jednom prepodobnoga da ode u Carigrad caru Justinijanu radi završavanja nekih gradskih poslova.
Prepodobni je krenuo na put sa svoja dva učenika, Teodorom i Dimitrijem, ali prorekao je da im se neće vratiti živ u grad. Kad je stigao pred cara u Carigrad uzeo je u ruke žar, stavio na njega tamjan i okadio cara, a oganj mu ni najmanje nije opržio ruke niti ga povrijedio, tvrdi vjersko predanje. Kad je to vidio, car se do zemlje poklonio Davidu i ispunio mu narodnu molbu zbog koje je došao.
Pri povratku natrag u Solun on se, po predskazanju, upokojio nadomak grada 548. godine. Njegovo sveto tijelo je prenijeto u grad i sahranjeno u manastiru mučenika Teodora i Merkurija.
