JEDAN UMRO ZA HRISTA, DRUGI PREDVODIO SRBIJU U TEŠKIM VREMENIMA Danas su Sveti apostol Jakov i Stefan Srpski (Slijepi), običaj nalaže da žene u ponoć obavezno urade ovo
SPC i njeni vjernici danas slave dva velika sveca: Svetog apostola Jakova i Svetog Stefana Srpskog Slijepog.
Sveti apostol Jakov je rođen u Galileji, sin je Alfejev i jedan od dvanaest velikih apostola. On je rođeni brat apostola i jevanđelista Mateja. Svjedok je riječi i čudesa Isusa Hrista. Bio je i svjedok Njegovog stradanja, Vaskrsenja i Vaznesenja.
Po silasku Svetoga Duha o Pedesetnici apostolu Jakovu palo je da propovjeda Jevanđelje Hristovo u Elevteropolju i okolnim mjestima, potom i u Misiru, gdje je i stradao za svoga Spasitelja.
“Sa velikom silom, i na riječi i na djelu, pronosio je blagovjest o vaploćenom Bogu Slovu, rušeći idolopoklonstvo, izgoneći demone iz ljudi, liječeći svaki nedug i svaku bolest imenom Gospoda Isusa Hrista”, piše u žitijama.
Njegov trud i njegova revnost krunisani su velikim uspjehom.
Mnogi neznabožci povjerovali su u Hrista Gospoda, crkve su se osnovale i uredile, sveštenici i episkopi postavili. Stradao je u Misiru, u gradu Ostracinu, jer nije htio da se odrekne Hrista.
Kaže se da je na “na krst raspet od neznabožaca”.
Običaji i vjerovanja
Prema narodnim običajima, neudate djevojke bi u ponoć trebalo da se umiju hladnom vodom, kako bi zaštitile tijelo od zlih duhova i obezbjedile sebi zdravo potomstvo.
Običaji vezani za ovaj praznik kažu da bi valjalo pomoći nekome ko je u nevolji, savjetom, hranom ili na bilo koji drugi način, a predanje kaže da će milostivi apostol Jakov svakome ko prikaže svoje hrišćanske vrline ispuniti molitvu.
Sveti Stefan Srpski (Slepi)
Stefan Branković (oko 1425. – 9. oktobar 1476.) bio je sin despota Đurđa i Jerine Branković. Đurađ je dao svoju kćerku Maru za ženu sultanu Muratu II, kao žrtvu za spas naroda i otadžbine. Kasnije je Murat II uzeo Marinu braću Stefana i Grgura za taoce i oslijepio ih.
Despotsku vlast nad Srbijom primio je 1458. godine, po upokojenju najmlađeg brata Lazara, despota. Stefan Slijepi je vladao zajedno sa svojom snahom. Stupio je odmah u diplomatske odnose sa ugarskim dvorom, tražeći pomoć. Poslije sporazuma sa Ugarima, prvi je došao sa svojih 8.000 vojnika Mihailo Silađi i rasporedio se duž Dunava, nastojeći da spriječi mogući prelaz Turaka preko rijeke. Međutim, u takvim okolnostima Srpska despotovina je počela praktično da se predaje, prepuštajući svoje zemlje tuđinima da je brane.
Ličnost despota Stefana je počela da pada u zaborav. Bosanski kralj Stefan Tomaš je na saboru u Trebinju ponudio rješenje oko Smedereva. Ponudio je da se kćerkom umrlog despota Lazara, Jelačom oženi njegov sin Stefan Tomašević, planirajući da tako u miraz dobije i ostatke despotovine. Ugarski kralj se saglasio sa ovom odlukom, ne pitajući srpskog despota Stefana. 1. aprila 1459. obavljeno je vjenčanje Stefana Tomaševića i Jelače, pa je tako u miraz bosanski kralj dobio i Srpsku despotovinu, piše Religija republika.
Despot Stefan je zbačen sa trona 8. aprila 1459, a zatim je napustio Srbiju. Zbačeni despot Stefan Branković potom odlazi u Budim, pa zatim kod sestre, grofice Katarine Celjske, a zatim u Dubrovnik. Odatle je otišao u posjetu Skender-bega u Albaniju, gdje se 1460. oženio Angelinom, kćerkom Skenderbega. Iz tog braka mu se rodio sin Đorđe i još dvoje mlađe djece (Jovan i Marija). Pred kraj života boravio je u Veneciji, da bi se na sam kraj života našao u oronulom zamku kraj Udina, koji je nosio naziv Beograd, a bio je poznat i pod imenom Friuli. Često bolestan, provodio je dane u bjedi, i moleći za pomoć. Pisao je pisma gospodarima po Italiji. Sve do smrti je živio od milostinje. Umro je 9. oktobra 1476. u istom zamku. Njegove netruležne i čudotvorne mošti Turcu su sasjekli i zapalili zajedno sa manastirom Krušedolom 1716. godine. Ostatak moštiju mu počiva u obnovljenom manastiru Krušedolu na Fruškoj gori, zadužbini njegovog sina Đorđa Brankovića, u monaštvu nazvanog Maksim.
