Biti učitelj je jedno od onih plemenitih zanimanja gdje se drugima nesebično daruje dobrota, znanje i strpljenje. Jovana Končar dobitnik je nagrade učitelj godine koju dodjeljuje Društvo učitelja prijedorske regije. Ističe da je kao djevojčica maštala da bude dio tehnoloških nauka i dostignuća, ali život kroz konkretne primjere pokaže plemenitost drugih ljudi pa se mladalačka životna maštanja okrenu u drugom pravcu. “Da budem potpuno iskrena, učiteljski poziv nije bio moj prvobitni izbor. Išla sam u srednju medicinsku školu, smjer hemijski tehničar, i željela sam da upišem tehnološki fakultet. Međutim, zahvaljujući divnoj razrednici Slavki Drinčić koja nam je predavala hemiju i koja je prema učenicima imala materinski odnos, ja sam zavoljela poziv profesora i željela sam da i ja počnem da se bavim tim pozivom. Javila se želja za upisom učiteljskog fakulteta i tako je krenuo moj život u prosvjeti”, kaže Jovana.
U prosvjeti je Jovana deset godina, a u Osnovnoj školi “Dositej Obradović”, područnom odjeljenju u Čarakovu, u prvom, trećem i četvrtom razredu uči pet đaka. Po njenim riječima, velika je prednost raditi sa malim brojem učenika, jer je moguće posvetiti im više vremena i pažnje i s njima ostvariti dvosmjernu komunikaciju.
“Nagrada učitelj godine meni predstavlja veliko zadovoljstvo, jer je pokazatelj da se sa malim brojem učenika mogu postići izvanredni rezultati i da oni mogu da iznesu nastavu na adekvatan način, ukoliko im se posvetimo. Naša požrtvovanost, trud, rad predanost dolazi do izražaja, pogotovo u manjim grupama učenika, jer smo u prilici da priđemo svakom učeniku, bez obzira na to što istovremeno izvodimo tri različita nastavna programa”, ističe Jovana
Po njenim riječima, uloga učitelja u odnosu na vrijeme kada je ona bila đak, bitno se promijenila.
“Mi smo se danas odmakli od tradicionalnog pristupa nastavi gdje je učitelj ispred katedre i predaje. Danas je učitelj voditelj, učenici su subjekti, komunikacija je isključivo dvosmjerna, učenici su u mogućnosti da izraze svoje težnje, interesovanja, želje, potrebe, sklonosti, što ranije nije bio slučaj. Mi smo slušali učiteljicu, učili isključivo iz udžbenika. Ja volim da kažem da udžbenik nije sveto nastavno sredstvo, da nam koristi kao nastavno sredstvo, ali da je učenicima neophodno ponuditi mnogo više od toga. Savremena tehnologija, pristup, svijet se promijenio, mijenjaju se i nastavne metode i oblici. Mi moramo da idemo u korak sa vremenom i da primjenjujemo različite inovativne pristupe u učionici u radu sa učenicima”, kategorična je Jovana.
Učitelj godine Jovana Končar ističe da je, pored obrazovanja, vaspitanje najvažnije za odrastanje djece. Dodaje da u tome ključnu ulogu ima dobra saradnja škole, roditelja i lokalne zajednice. “Škola mora da ima odličnu saradnju sa roditeljima i lokalnom zajednicom. Naša lokalna zajednica je primjer dobre saradnje i razumijevanja. Grad Prijedor izdvaja znatna finansijska sredstva kako u školsku infrastrukturu, tako i u udžbenike, stipendije, različite subvencije i podsticaje. Sa druge strane, bez saradnje sa roditeljima nema ni vaspitno-obrazovnog sistema. Komunikacija sa roditeljima mora da bude otvorena, iskrena i precizna, mora da bude dvosmjerna i obostrana. Problemi treba da budu transparentni i da postoji volja sa obje strane da se ti problemi prevaziđu i riješe. Moje kolege i ja trudimo se da na najbolji način obrazujemo, ali i vaspitavamo naše generacije, jer vaspitanje i obrazovanje su dva komplementarna procesa, nema obrazovanja bez vaspitanja i obrnuto. U svom radu se trudim da učenicima usadim prvenstveno vaspitne vrijednosti, kao što su humanost i empatija, a onda da stičemo nova znanja i proširujemo postojeća”, poručuje Jovana.
Često se čuje konstatacija da je u našem obrazovnom sistemu zanemareno vaspitanje učenika. Sa ovakvim ocjenama slaže se i Jovana. “Vaspitna uloga je mnogo zanemarena i to je jedan od osnovnih problema. Učenik kada uđe u učionicu u prvom razredu, on treba da se obrazuje, ali i da se vaspitava. Mi istovremeno vršimo i obrazovanje i vaspitanje učenika. Potrebno je da oni imaju mogućnost da iskažu svoje mišljenje, svoje stavove, da imaju mogućnost da učestvuju u humanitarnim akcijama i mi se trudimo da vaspitanje ovdje u mojoj učionici postavimo na prvo mjesto, a onda obrazovanje. Formalno obrazovanje po meni je potpuno bezvrijedno ukoliko komponenta vaspitanja nije izražena kod učenika. Mi učimo cjeloživotno, učimo se učenju. Ja učim učenike kako da uče, ne učim učenike da nauče gotovu lekciju iz udžbenika, nego kako samostalno da dođu do znanja i da to znanje primjenjuju kasnije, cjeloživotno, tokom svog obrazovanja, a i nakon završetka svog obrazovanja.”
Učitelj godine Jovana Končar kaže da će se nakon završetka doktorskih studija posvetiti razvoju i poboljšanju vaspitno-obrazovnog sistema i dodaje da su potrebne sistemske mjere i promjene kako bi se mogle implementirati na višem nivou i u učionici.
