Sveta velikomučenica Marina spada među najznačajnije ljetne praznike Srpske pravoslavne crkve, iako njen dan, 30. jul, u kalendaru nije upisan crvenim slovima.
U narodu od davnina poštovana kao Ognjena Marija, čijeg se gnijeva mnogi vernici plaše jer kažnjava plamenom, zaštitnica je seljaka, polja, njiva, ljetine, trudnica i samrtnika.
Na ikonama je najčešće predstavljena sa krstom i palmom, sa simbolom mučeništva u rukama, sa zmajem pod nogama, a nekad je okružena kućama u plamenu. Sveta velikomučenica Marina − Ognjena Marija, bila je hrišćanska rimska svetiteljka iz 3. vijeka, koja se poštuje i u pravoslavnoj, i u katoličkoj, i u anglikanskoj crkvi.
Dan njenog pomena je 30. jul. Pošto se slavi usred ljeta, u srpskoj tradiciji ubraja se u red “ognjevitih” svetaca, zajedno sa Svetim Ilijom, Blagom Marijom i drugima za koje se vjerovalo da pale ognjem i ubijaju gromovima. Predanje kaže da se tokom tih praznika ne smije raditi u kući ili u polju, kako se na dom ne bi navukao njihov gnijev.
Nezamislive muke zbog odanosti Hristu
Velikomučenica Marina rođena je u Antiohiji (današnja Turska) u porodici mnogobožačkog sveštenika Jedesije. O Isusovom životu slušala je od svoje dadilje, te se još kao djevojčica zarekla da će mu zavjetovati život i da se neće udavati.
Krstila se u 12. godini, zbog čega je se otac odrekao i odveo kod lokalnog namjesnika na pokoru. Ipak, odbila je njegovo naređenje da prinese žrtvu idolima i da se odrekne Hrista, kao i ponudu da mu bude supruga.
Za kaznu, bila je izložena nezamislivim mukama. Izbavila se od davljenja u vodi, a rane od spaljivanja na vatri tajanstveno su zacijelile dok je ležala u tamnici. Na kraju je namjesnik naredio da joj odsijeku glavu mačem. Pogubljena je oko 270. godine, u vrijeme vladavine cara Dioklecijana.
Poslije mučeničke smrti 16-godišnje djevojke, gotovo u trenutku se u hrišćanstvo preobratilo oko 15.000 ljudi. Mošti svetiteljke postale su čudotvorne, imale su isceliteljsku moć. Nalazile su se u Carigradu do dolaska krstaša, a danas se njena ruka čuva u svetogorskom manastiru Vatoped, drugom po hijerarhiji na Atosu. Dio moštiju je u Albaniji, u selu Langa, iznad Ohridskog jezera, u manastiru Svete Marine.
Poštovana u čitavom hrišćanskom svijetu
Ognjena Marija uživa strahopoštovanje u našem narodu. Mnogim porodicama je i krsna slava, a vjernici joj se često zavjetuju kako bi ih čuvala od nesreće i štitila od ljetnih oluja.
Postoje neznatne razlike između zapadnog i istočnog žitija ove svetice. Jedna od britanskih hrišćanskih legendi bajkovito govori o Satani koji je uzeo formu zmaja, kako bi proždrao sveticu. Ipak, Marija mu je krstom proburazila utrobu i pobednički iskočila iz njegovog stomaka. Još jedan slikoviti mit govori o demonu koji ju je iskušavao sve dok ga nije ubila toljagom.
Ognjena Marija, u zapadnim crkvama poznata kao Sveta Margareta Antiohijska, jedna je od Svetih četrnaest pomoćnica, čiji je udruženi kult naročito poštovan u vrijeme kuge, Crne smrti, u 14. vijeku. Marinu je anglikanska crkva beatifikovala 1222. godine. Posvećeno joj je preko 250 hramova širom Engleske, od kojih je najpoznatija Vestminsterska opatija, prenosi Blic žena.
“Dan kada gore i nebo i zemlja”
Običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velikih ljetnih vrućina “gori nebo i zemlja”, ne rade nikakvi poslovi. Predanje kaže da one kojima se 30. jula zapali žito, sijeno ili dom svetica opominje, jer su se ogrešili radeći na njen dan.
A ako čujete grmljavinu, to može da bude i loš znak – vjeruje se da je pred nama teška i sušna godina, pa i bolest i siromaštvo prema nekim tumačenjima.
Na Ognjenu Mariju treba izbjegavati i kupanje u rekama i drugim velikim vodama. Ovu svetiteljku posebno poštuju žene, tako da 30. jula ne rade ni u kući, ni u polju, a narod kaže da “ne valja ni konac u iglu udenuti”. Vjeruje se i da devojke treba da poklone ogledalce mladiću koji im se sviđa, te će ih on zauvek doživljavati kao “svoj odraz u ogledalu”.
