Drugog dana oktobra, Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici proslavljaju Svete mučenike Trodima, Savatija i Dorimedonta.
U vrijeme cara Prova, u 3. vijeku, kada je Antiohijom vladao Atik, došla su u taj grad dva hrišćanina, Trofim i Savatije, obojica ugledni i časni građani. Ali dogodi se baš u to vrijeme nečisto praznovanje i žrtvoprinošenje Apolonu u Dafni kod Antiohije. Atik se naročito starao da svi građani učestvuju u tom praznovanju. Pa kako su neki vidjeli Trofima i Savatija i javili Atiku, da ovi stranci ne uzimaju učešća u njihovom praznovanju, izveo ih Atik na sud, pa kad se nisu odrekli Hrista, podvrgnuo ih mučenju jednog po jednog.
Pošto je istukao i namučio Trofima poslao ga je u Frigiju nekom Dionisiju, još ljućem mučitelju hrišćana, a on je izveo iz tamnice Savatija i počeo da mu sudi. Kada je mučitelj upitao Savatija ko je i kakvog je čina, on je odgovorio: „čin i dostojanstvo moje, i domovina, i slava, i bogatstvo jeste Hristos Sin Božji, vazda živi, čijim promislom vasiona stoji i upravlja se.“ Zato su ga tukli i trzali i strugali gvožđem, dok mu se kosti pod mesom nisu ukazale. U tim mukama je i skončao.
A Trofima je mučitelj Dionisije stavio na velike muke, i držao ga u tamnici još za veće. Tada je došao Trofimu u tamnicu i služio mu senator neki Dorimedont, potajni hrišćanin. Kada je ovo doznao mučitelj, stao je da muči obojicu podjednako, pa ih je najzad bacio zvjerima. Ali zveri ih ne dirnuše. Dorimedont sveti naročito je izazivao medvjedicu vukući je za uši, da bi ga rastrgala, ali se medvjedica pri svem tom umiljavala. Mučitelj je naredio, naposletku i posekli su mačem svete Trofima i Dorimedonta. Duše ovih svetih mučenika sad caruju na nebesima, piše Telegraf.
Tropar (glas 8):
U Trojici hvaljeni Bog, trojicu mučenika proslavi, Trofima, Savastija i Dorimedonta. U Njega vjerovaše i đavola pobjediše: Njihovim molitvama, Hriste Bože naš, smiluj se na nas.
