Međunarodni dan porodice, koji se obilježava danas, treba da bude podsjetnik da se porodica ne podrazumijeva i da se ona svakodnevno gradi pažnjom, razgovorom, prisustvom, izjavila je Srni psiholog Maja Savanović Zorić. “Fotografije srećnih trenutaka pune društvene mreže, a porodični život spolja često djeluje skladno i ispunjeno. Ipak, iza mnogih zatvorenih vrata danas žive umorni roditelji, emocionalno udaljena djeca i porodice koje se sve teže povezuju”, kaže Zorićeva.
Ona navodi da se savremena porodica ne raspada uvijek kroz velike sukobe, te da mnogo češće puca polako i neprimjetno, kroz nedostatak vremena, umor, odsustvo razgovora i kroz osjećaj da su ljudi stalno zajedno, a sve manje bliski.
“Nikada nismo imali više mogućnosti za komunikaciju, a porodice se rijetko kada osjećale usamljenije. Živimo u vremenu u kojem roditelji pokušavaju istovremeno biti uspješni radnici, dostupni partneri, posvećeni roditelji i emocionalno stabilne osobe koje sve drže pod kontrolom. Upravo tu počinje sagorijevanje porodice”, navodi Zorićeva.
Ona ističe da su ekrani neprimjetno postali dio svakodnevice, u početku su bili pomoć i zabava, a danas su često zamjena za kontakt.
“Roditelji iscrpljeni poslom `skroluju` telefone pokušavajući nakratko pobjeći od pritiska, dok djeca pažnju traže kroz ekrane jer odrasli više nemaju snage za razgovor, igru i prisustvo”, navodi Zorićeva, koja je i porodični psihoterapeut.
Ona ističe da ljudi nisu samo umorni fizički i dodaje da je emocionalna iscrpljenost postala jedno od najčešćih stanja savremenog života, te da današnja porodica često spolja djeluje funkcionalno.
“Roditelji nose ogroman teret očekivanja i da društvo od njih traži nježnost, strpljenje, finansijsku stabilnost, emocionalnu dostupnost i stalnu informisanost o svakom aspektu razvoja djece. Mnogi istovremeno nose sopstvene nerazriješene strahove, traume i osjećaj da nisu dovoljno dobri”, kaže ona.
Zorićeva kaže da djeca takvu atmosferu osjećaju mnogo više nego što odrasli pretpostavljaju, ističući da dijete ne traži savršenog roditelja, već mu je potreban pogled koji ga vidi, glas koji umiruje i osjećaj sigurnosti.
“Sve više djece odrasta uz osjećaj usamljenosti uprkos tome što žive u punim kućama. Sve više roditelja voli svoju djecu iskreno i snažno, ali više ne zna kako usporiti, kako biti prisutan i kako sačuvati sebe od stalnog pritiska života”, navodi Zorićeva.
Ona ističe da pitanje koje danas postaje ključno glasi: ko čuva porodicu?
“Porodicu ne čuvaju savršeni uslovi, skupi pokloni niti idealne fotografije. Porodicu čuvaju mali trenuci prisutnosti. Razgovor bez telefona, zagrljaj, zajednički obrok. Rečenica koja djetetu daje sigurnost da nije samo”, kaže Zorićeva.
Ona navodi da današnjoj porodici možda nije potreban još jedan savjet kako da bude savršena, već dozvola da bude ljudska, umorna, ali povezana, nesavršena, da manje glumi snagu, a više njeguje bliskost.
“Djeca neće najviše pamtiti ono što smo im kupili niti koliko smo bili produktivni. Pamtiće atmosferu u kojoj su odrastala. Pamtiće da li je dom bio mjesto pritiska ili mjesto mira”, ističe Zorićeva.
Međunarodni dan porodice obilježava se širom svijeta 15. maja svake godine. Ovaj datum je proglasila Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1993. godine, ističući značaj porodice kao osnovne jedinice društva.
