Autorska kolumna pravnika Ognjena Tadića.
Šmitove bitke poslije Šmita
Tekst sarajevskog portala Istraga.ba o navodnom dogovoru lidera SNSD-a i HDZ-a, prema kojem bi ulazak Željke Cvijanović i Darjane Filipović u Predsjedništvo BiH otvorio mogućnost pomilovanja Milorada Dodika, u Republici Srpskoj treba čitati izvan okvira same tvrdnje koju pokušava plasirati.
Njegov pravi značaj nalazi se u izboru teme i načinu na koji je ona postavljena.
Političko Sarajevo i dalje vodi Šmitove bitke
U tom tekstu Kristijan Šmit, iako više nije u BiH, ostaje centralna politička figura. Upravo zato ovaj tekst govori više o političkom Sarajevu nego o Miloradu Dodiku. Umjesto pitanja kako će domaći politički akteri upravljati odnosima u BiH nakon Šmita, u centru ostaju posljedice njegovih odluka. To je najvažnija činjenica koju treba prepoznati.
Šmit je otišao, ali politički okvir koji je proizvodio očito još uvijek nije napušten. U političkom Sarajevu se i dalje traži način da se njegove akcije pretvore u trajne političke činjenice, da se njihovi efekti očuvaju i da se politički odnosi u BiH nastave tumačiti kroz sukobe koji su obilježili njegovu epohu. Drugim riječima, Šmit je fizički otišao iz BiH, ali je politički ostao.
Republika Srpska sve to mora ozbiljno da razumije, jer postoji i druga strana ove priče, nama mnogo važnija.
U Republici Srpskoj smo prebrzo zanemarili koliko je velika bila pobjeda nad Šmitom
Period Šmitovog boravka u BiH bio je vrijeme intenzivnog sukoba oko njegove legalnosti, legitimiteta njegovih odluka i granica intervencionizma.
Njegov odlazak nije bio beznačajan događaj. Rezultat je dugotrajnog političkog otpora. Pokazatelj je da se granice stranih intervencija ne mogu beskonačno širiti. Dokaz je da Republika Srpska, kada istrajno insistira na svom političkom i ustavnom stavu, institucionalno može izdržati pritisak koji je u više situacija izgledao mnogo snažniji od nje.
I upravo zato je neobično koliko smo brzo prestali da govorimo o tome. Kao da je Šmitov odlazak bio samo još jedan događaj u dnevnom političkom kalendaru.
Nije bio.
Za Republiku Srpsku to je bila jedna od najvećih političkih pobjeda u toku posljednjih decenija.
Možemo raspravljati o tome koliko je ta pobjeda koštala, ko je za nju zaslužan, kakve su bile greške u njenom ostvarivanju i šta je sve moglo biti urađeno drugačije, ali ostaje činjenica da u BiH više nije čovjek čije je djelovanje Republika Srpska osporavala.
Ukoliko je to bio cilj, a jeste, onda ostvarenje cilja mora biti pretvoreno u političku prednost.
Tu smo, međutim, ponovo pokazali jednu staru slabost. Navikli smo da više energije trošimo na borbu nego na čuvanje i oplemenjivanje rezultata borbe. Tu našu manu dobro znaju svi naši neprijatelji i uvijek računaju na nju kao na svog vjernog saveznika.
Pobijediti Šmita nije isto što i sačuvati političku situaciju nakon Šmita
Pobjeda je bila pitanje političkog otpora. Čuvanje pobjede je pitanje političke odgovornosti. I baš zato naredni izbori, koje pominje Istraga.ba, za Republiku Srpsku imaće značaj koji prevazilazi uobičajene izborne odluke. Na njima se neće odlučivati samo o tome ko će biti predsjednik Republike i srpski član Predsjedništva BiH ili ko će imati skupštinsku većinu ili ko će formirati Vladu.
Odlučivaće se i o tome da li će birači potvrditi politički rezultat koji je postignut u odnosu na Šmita, jer Šmit nije bio samo jedan čovjek. Iza njega je stajao model političkog djelovanja. Model u kojem strani moćnik interveniše u unutrašnje odnose, mijenja dogovorena pravila, vrši nasilje, proizvodi nove političke i pravne posljedice. Ukoliko se taj model ponovo otvori, vratiće se i sve ono što smo mislili da je završeno. Tada će se ponovo otvoriti ista pitanja: ko može da nameće odluke, ko može da mijenja zakone, ko može da utiče na izabrane predstavnike i ko ima posljednju riječ u političkom sistemu Republike Srpske i BiH.
Zato su sljedeći izbori, između ostalog, referendum o tome da li smo sposobni da sačuvamo ovu veliku i značajnu pobjedu Republike Srpske.
Hvala portalu Istraga.ba
I tu se vraćamo na tekst Istraga.ba
Njegova važnost nije u tome što govori o Dodikovoj političkoj sudbini, jer to je tema koju treba provjeravati činjenicama i koja pripada demokratskim procedurama i pravnom procesu.
Njegova važnost je u tome što jasno upozorava da političko Sarajevo još uvijek razmišlja u kategorijama Šmitove epohe.
To upozorenje bi za Republiku Srpsku trebalo da bude dovoljno glasno i jasno, jer ako političko Sarajevo još uvijek vodi Šmitove bitke, onda bi bilo krajnje neodgovorno da Republika Srpska zaboravi zbog čega ih je ona morala voditi.
Šmit je otišao. Na nama je da odlučimo hoće li zaista ostati u prošlosti.
Autor: RTRS
