Borci Prvog bataljona prijedorske 43. motorizovane brigade okupili su se u Brezičanima na Drugom susretu boraca. Kod spomen-obilježja služen je parastos i položeni su vijenci za 58 poginulih pripadnika ove jedinice.
Prvi bataljon formiran je na Vidovdan 1992. godine. U stroju je na početku bilo između 600 i 700 boraca, dok je kroz jedinicu tokom rata prošlo oko 1.100 ljudi. Nekadašnji komandant bataljona Dušan Đenadija podsjetio je na ratni put jedinice, naglasivši da je 1995. godina bila najteža, ali i presudna.
“U ratu je teško stalno, međutim, najteža je bila 1995. godina. To je nepisano pravilo da je u svim ratovima kraj najteži. Mi smo bili ubijeđeni da je granica tamo gdje stoji vojnička čizma, ali vojska vodi oružanu borbu, a rat vodi politika. Ne treba niko da živi u iluziji da nam je neko poklonio Prijedor, sigurno nije. Sa desne strane Une najveći doprinos dao je Četvrti Bojićev bataljon, naš Prvi bataljon 43. motorizovane sa novogradskom brigadom i naš Radnički bataljon na Kostajnici. Prijedorčani moraju biti ponosni što su odbranili svoj grad”, rekao je Đenadija.
Jedinica je tokom rata prošla gotovo sva ratišta, osim hercegovačkog – od gradačačkog, tešanjskog i vozućkog, pa sve do odbrane Prijedora. Nekadašnji komandir Prve čete Prvog bataljona Dragan Dragojević ističe da je motiv boraca od samog početka bio jasan.
“Najteže je bilo otići u rat. Rat je bio težak sam po sebi, ali motiv zbog kojeg smo svi sa ovog potkozarskog kraja otišli u rat dao nam je veliku energiju, snagu i volju da tu budemo i opstanemo. Cilj nam je bio da nam se ne desi ono što se našim porodicama i precima događalo kroz prethodne ratove. Morali smo se okupiti zahvaljujući ljudima koji su imali viziju, volju i želju da se odbrani narod na ovim prostorima. Tako nam se nije ponovila 1942. godina niti novo stratište. Sačuvali smo ljude, porodice i na kraju krajeva i Republiku Srpsku. Mislim da je Prvi bataljon na čast i poštovanje svih svojih potomaka, a na ponos predaka koji su nas odgojili. Ja sam bio najmlađi komandir čete u sastavu 43. motorizovane brigade i vodio sam jedinicu od 165 ljudi na gradačačkom ratištu”, prisjetio se Dragojević.
Borci su obišli i spomen-sobu bataljona. Mnogi od njih su u rat otišli sa svega dvadeset godina, a danas naglašavaju da su ovakva okupljanja važna kako se ne bi zaboravila istina o ratnim dešavanjima.
“Izuzetno je važno da se okupljamo. Mi se redovno okupljamo kao pripadnici Interventnog voda, ali mi je jako drago što se krenulo sa druženjem na nivou čitavog bataljona. Neke ljude nisam vidio 30 godina. Ovo treba da se nastavi dok god ima učesnika, ali i zbog mlađih generacija – da vide i čuju pravu istinu, a ne da uče sa interneta i iz medija o nama, gdje kruži dosta informacija koje nisu istinite”, poručio je Zoran Katana, bivši pripadnik Interventnog voda.
Zadovoljstvo zbog ponovnog susreta saboraca iskazao je i predsjednik Boračke organizacije Prijedor Vojislav Kondić.
“O ratnom putu ne moramo ni pričati, komandant to najbolje zna objasniti, ali borci ovih sela i Prvog bataljona na najbolji način su pronijeli ime i herojstvo Kozare. Želim im srećan ovaj dan i da se još dugo godina okupljamo”, rekao je Kondić.
Gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor istakao je da Grad nastavlja da podržava ovakva okupljanja, naglasivši da je to dužnost kako zbog čuvanja istine o prošlosti, tako i zbog amaneta koji ostavljamo budućim generacijama.
“Ovo je bitan dan za Prijedor i za Republiku Srpsku. Ono što mogu da kažem kao gradonačelnik i kao neko ko sarađuje sa ovim ljudima jeste da su za nas ovi dani jako važni iz dva razloga. Prvi je da se prisjetimo svih hrabrih junaka koji su svoje živote položili u temelje Republike Srpske i koji su zaslužni što smo danas ovdje svoji na svome, kao i da se borci iz tog perioda okupljaju i razgovaraju. Drugi razlog, podjednako važan, jeste da mladim generacijama prenesemo istoriju o tom teškom periodu za Prijedor i Republiku Srpsku. Da čuvamo uspomenu na sve hrabre junake i borce, jer to možemo uraditi samo mi koji živimo u Prijedoru i borci koji su prošli rat i ostali bez svojih kolega. Cijena koju smo platili je najskuplja, a to su ljudski životi, zato smo došli da na dostojanstven način odamo dužnu poštu svima njima. Grad podržava ovakve događaje i trudim se da u razgovoru sa Boračkom organizacijom čuvamo uspomenu na sve hrabre junake. Pokrenuli smo inicijativu da sve spomenike koji su bili u lošem stanju obnovimo zajedno sa republičkim nivoom vlasti, a tamo gdje spomenika nema, da ih izgradimo”, naglasio je Javor.
Prema podacima Boračke organizacije, Prijedor je u ratu dao 17 hiljada boraca, više od 650 poginulih i 2.500 invalida. Poruka sa skupa u Brezičanima jeste da se njihova žrtva ne smije zaboraviti.
Izvor: kozarski.com
