Bez namjere da Ratka Mladića činim većim nego što jeste, jer će sud o njegovom liku i djelu dati narod, vrijeme i istoriografija, ne mogu, istine radi, prećutati na slovo osude koje je patrijarhu srpskom iznio odlazeći poglavar Islamske vjerske zajednice u BiH uvaženi efendija Husein Kavazović, napisao je u autorskom tekstu episkop bihaćko-petrovački Sergije.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Teško je naći prave riječi kojima bi se opisala sarajevska groznica izazvana svenarodnim ispraćajem generala Ratka Mladića, čovjeka koji je u najtežim vremenima stao na čelo Vojske Republike Srpske, zahvaljujući kojoj srpski narod nije završio u Јasenovcu, Јadovnu, Staroj Gradiški, Јastrebarskom, Garavicama, Prebilovcima i Šušnjaru, kao što se to desilo nekoliko decenija ranije.
Da nije bilo Vojske Republike Srpske sasvim sigurno ne bismo bili ovdje gdje jesmo, već bismo prošli kao Srbi u Hrvatskoj – bili bi statistička greška u zemlji svojih djedova i pradjedova.
Hrabri borci, siromašni sinovi željni slobode, dali su četiri godine života da bismo uživali slobodu bez koje je sve jedno veliko ništa. Patrijarh Porfirije, kao što veli uvaženi reis, nije otvorio stare rane, već upravo suprotno. Opijelom generala Mladića zatvorena je jedna velika istorijska stranica, a pokojni general, sa svim svojim vrlinama i manama, bio je i ostao personifikacija vojske kojoj su najbolji sinovi dali svoju mladost.
Teško je razumjeti, a još teže prihvatiti nametnutu tezu da nam sudovi pišu istoriju, koja je, bez sumnje, bila tragična. Iskreno žalim za svakom žrtvom, za svakom prolivenom suzom, za svakom ucvijeljenom majkom, ali ne mogu i ne možemo dopustiti da nam sudske odluke kreiraju pogled na život i zajedničku prošlost i sadašnjost.
Da je tako mi danas ne bismo smjeli pomenuti Gavrila Principa, koga je sudska odluka koštala tamnice i života, a on, kao što je svima poznato, nije bio terorista, već siromašni grahovski mladić zanesen idejom o slobodi.
Zločine nikada ne smijemo opravdati, bez obzira na ime počinioca, ali se trebamo uzdići iznad politikanstva našeg vijeka, u kojem su, svjedoci smo, sa zemljom sravnjene države i narodi zbog lažnih osuda i izmišljenih povoda. To bi bolje od mene trebala znati naša muslimanska braća, jer znaju kako su prošli Irak, Libija, Sirija… Isti geopolitički valjak pregazio je istinu, oskvrnuo pravdu, ugrozio mir…
S druge strane, ne mogu dozvoliti da se zaboravi kako su islamski fundamentalisti, dovedeni u Bosnu i Hercegovinu ko zna odakle, odsijecali srpske glave, o čemu postoje fotografije i snimci. Nismo ih mi pozvali u ovu našu zajedničku zemlju, već neko drugi, ali o tome uvaženi reis Kavazović ne progovara ni riječ.
Dovoljno je pogledati snimke iz Јasenice kod Bosanske Krupe, pa vidjeti kako se traktorom vuče tijelo starca Nedimovića, kako se puca u ikone i kako se skrnavi pravoslavni hram, pa se uvjeriti da je Vojska Republike Srpske bila naš odbrambeni refleks, naš štit i naša sigurnost.
Ćuti se i o tome kako je mučki ubijen Rade Rogić iz Sanskog Mosta, a snimak njegovog maltretiranja i udaranja prije ubistva izaziva mučninu kod svakog normalnog čovjeka. Možda je ubicama halalio uvaženi reis, ali mi nismo, jer kako razumjeti da se jedan zločin uzdiže, a drugi skriva.
Da nije bilo Vojske Republike Srpske, plašim se da bi mnogi od nas doživjeli Rogićevu sudbu. Hvala Bogu pa nismo, jer jame naše naivnosti odavno je zatrpao strah i želja da nam se ne ponovi četrdeset prva. Kada to bude shvatio uvaženi reis, možda će halaliti patrijarhu i nama, kao i mi njemu.
Autor: RTRS
