Treba da govorimo o Srpskoj, a ne da drugi govore u naše ime.
vo u intervjuu za Srpskainfo kaže vršilac dužnosti direktora Kancelarije za međunarodne odnose Republike Srpske i bivša vršilac dužnosti predsjednika Republike Srpske, Ana Trišić Babić.
U razgovoru za naš portal Trišić Babić, između ostalog, otkriva detalje nedavne posjete Izraelu i odnosima Srpske s tom zemljom, ulozi Kancelarije za međunarodne odnose, kao i prioritetima koje ta kancelarija ima na međunarodnom planu.
Nedavno ste boravili u Jerusalimu i bili gost američkog ambasadora u Izraelu. Da li ste tu priliku iskoristili da sa američkim ambasadorom, kao i zvaničnicima Izraela, razgovarate o međunarodnoj poziciji Republike Srpske?
Predsjednik Milorad Dodik i ja dobili smo poziv Upravnog odbora fondacije pokojnog Šimona Peresa da prisustvujemo komemorativnom skupu povodom deset godina od njegove smrti. To je bio pravi povod zbog kojeg smo otišli u Izrael. Međutim, bila nam je velika čast i zadovoljstvo što smo dobili i poziv američkog ambasadora da prisustvujemo velikom prijemu i obilježavanju 250 godina nezavisnosti SAD u Ambasadi SAD u Jerusalimu.
Da li je razgovor s američkim ambasadorom bio prilika da pokušate uspostaviti još čvršće odnose s administracijom u Vašingtonu? Da li Izrael, na neki način, predstavlja „most“ da ta saradnja bude još bolja?
Ambasador Hakebi nije običan ambasador. To je čovjek koji je dugo aktuelan u političkom životu SAD. On je prvi imenovani ambasador predsjednika Trumpa u jednoj državi i neko ko je, praktično, 24 sata u vezi s Bijelom kućom i Vašingtonom, jer su SAD jedan od strateških partnera Izraela. Dakle, to nije bio običan poziv. Kao što sam rekla, meni je bila čast i zadovoljstvo što je neko prepoznao da sam u tom trenutku osoba koja dolazi iz Republike Srpske, da smo tu i da nas pozovu.
Taj diplomatski prijem ne mogu nazvati običnim. Ovo je bilo nešto potpuno drugačije, mnogo pompeznije i na mnogo većem prostoru. Bilo je, kako bih rekla, baš američki. Ali, naravno, uvijek i gdje god da sam koristim situaciju da predstavim našu Republiku Srpsku, da objasnim našu poziciju unutar Dejtonskog sporazuma i, naravno, da na svim takvim mjestima pokušam otvoriti vrata Republike Srpske prema našim potencijalnim prijateljima i partnerima.
Izrael jeste poseban partner Republike Srpske i on ne lobira za nas u SAD. Ne tražimo od Izraela da govori svojim glasom o Republici Srpskoj. Od njih dobijamo ono što nam zaista treba – oni nam otvore vrata, a mi sami zastupamo stavove Republike Srpske. Dakle, to je bila prilika i čast. Nije uobičajeno da se neko, kada se nađe na teritoriji druge države, pozove na američki prijem na takvom nivou.
Kad govorimo o bliskim odnosima Republike Srpske i Izraela, da li je tokom vaše posjete Jerusalimu bilo razgovora s izraelskim zvaničnicima o konkretnoj saradnji kada je riječ o ekonomiji, tehnologiji i projektima za koje su Izraelci zainteresovani u Republici Srpskoj?
Svakako. Republika Srpska i Izrael nemaju odnose od juče. Nisu ovi odnosi sada intenzivirani zbog toga što, kako neki zli jezici vole da komentarišu, pokušavamo da se približimo Izraelu kako bi nam otvorio vrata u SAD. To nije tačno. Ko god prati odnose između Republike Srpske i Izraela zna da smo mi još prije 20 godina otvorili jedno od prvih predstavništava, na koja smo imali pravo po Dejtonskom sporazumu, upravo u Jerusalimu.
Dakle, naši kontakti, veze i prijateljstvo s Izraelom veoma se pažljivo grade već nekih 20 godina. Dokaz tome je i činjenica da, bez obzira na to što je sadašnja administracija premijera Netanjahua i Likuda potpuno drugačija politička opcija, predsjednik Dodik i ja smo ipak dobili poziv da prisustvujemo, u ime porodice Peres, desetogodišnjici njegove smrti. Dakle, cijela sadašnja administracija u Izraelu prepoznaje kontinuitet koji Republika Srpska ima prema njima i način na koji smo gradili te veze. Jedan od značajnih događaja je i nedavno otvaranje Privredne komore Izraela u Banjaluci.
To se desilo nakon januarskog susreta u Izraelu s premijerom Netanjahuom, gdje je on dao nalog svojoj administraciji da se u Banjaluci otvori Privredna komora Izraela. Bilo je razgovora i o otvaranju neke vrste generalnog konzulata, ali Izrael nema ambasadu u BiH. Izrael nas, za sada, pokriva iz Tirane.
Potpisala sam memorandum sa predsjednikom Privredne komore Izraela, gospodinom Kabirijem. Taj memorandum je široka platforma za valorizovanje svih odnosa koje smo do sada imali, tako da oni sada dobiju i ekonomsku komponentu. Iduće sedmice smo ponovo u Izraelu, na jednom još višem nivou, gdje odlazimo da neke od razgovora koje smo do sada imali konkretizujemo i dogovorimo načine saradnje i prve vidljive investicije Izraela u Republici Srpskoj.
Kad govorimo o Kancelariji za međunarodne odnose Republike Srpske, možete li objasniti šta ta kancelarija radi, a što nije mogao da uradi ni predsjednik Srpske, ni Vlada RS, ni predstavništva Republike Srpske u inostranstvu?
Samo otvaranje Kancelarije je rezultat veoma teškog perioda kroz koji je Republika Srpska prolazila u protekle tri-četiri godine. Mi smo silom bili natjerani da otvorimo mnoga vrata, da konačno shvatimo da mi, ovdje, iz Republike Srpske, treba da govorimo o Srpskoj, a ne da nam neko iz Sarajeva objašnjava šta je Republika Srpska, da li je ona prijetnja i problem.
Predsjednik Republike i Vlada Republike Srpske, kao i predstavništva Republike Srpske koja imamo na nekoliko destinacija u svijetu, napravili su ogroman posao i svi imaju ulogu u ovome. Kancelarija je formirana jer se shvatilo da nam je potrebno jedno takvo mjesto zbog strateškog pristupa, zbog pamćenja i sortiranja činjenica i podataka, ali isto tako zbog svakodnevnog analiziranja, planiranja i ukazivanja na to ko bi nam, u nekom trenutku, mogao biti potencijalni ili strateški partner.
Vidite kako se stvari brzo dešavaju u svijetu i kako se brzo mijenjaju. Nešto što je bilo prije deset dana ili juče, danas više ne važi. Dakle, mi smo jedan tim – Kancelarija, Vlada Republike Srpske, predsjednik Srpske i poslanici Narodne skupštine Republike Srpske. Od Kancelarije će oni dobijati prijedloge za eventualna strateška pozicioniranja i ostale inpute za njihove spoljnopolitičke aktivnosti.
Da li je postojala politička dilema, možda čak i strah, da vam neko ne prigovori da ulazite u nadležnost spoljne politike BiH, Predsjedništva BiH ili Ministarstva spoljnih poslova BiH?
Nije postojala nijedna, zato što sam apsolutno tačno znala šta Kancelarija treba da radi i koja je njena uloga. Meni, kao i rukovodstvu Republike Srpske jasan je položaj Srpske i njena uloga u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Ne pada mi na pamet da ulazim u polje i ustavne nadležnosti Ministarstva spoljnih poslova, zato što želim da se ustavne nadležnosti ovdje poštuju.
Smatram da BiH, kako je zamišljena i uspostavljena poslije rata, može jedino da bude mirna i stabilna kada se tačno prepozna uloga Republike Srpske. Srpska je nastala u Dejtonu i ugrađena je u Dejtonski mirovni sporazum. Kancelarija neće imati ambasadore.
Kancelarija neće zastupati BiH na skupovima, ali isto tako Kancelarija, svi koji radimo u njoj, zajedno sa našim inputima prema Vladi Republike Srpske i ostalim zvaničnicima, itekako će promovisati važnost Republike Srpske i objašnjavati zašto je važna stabilna, jaka, ekonomski i politički jaka Republika Srpska u okviru BiH i Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ona je bitna za regionalnu stabilnost.
Da li Kancelarija planira da u narednom periodu ostvari saradnju i sa nekim drugim zemljama, po uzoru na odnose s Izraelom?
Način na koji smo s Izraelom ovo uradili jeste jedan od okvira i primjera. Naravno, svaka zemlja ima svoje specifičnosti. Imate specifičnosti i u našim odnosima s Izraelom zbog istorije, nepravde prema jevrejskom i srpskom narodu, zbog patnje u Drugom svjetskom ratu, ali to nije bila osnovna stvar.
Međutim, našli smo okvir na taj način i Izrael je sada poseban partner Republike Srpske. Naš najveći strateški partner je Srbija jer imamo paralelne veze u okviru Dejtonskog sporazuma, zato što smo isti narod, zato što dijelimo isti kulturni prostor, zato što smo ekonomski naslonjeni jedni na druge i zato što politički idemo u istom smjeru.
Isto tako ćemo se truditi da vrata koja smo otvorili prema SAD još više otvorimo. Naš glavni zadatak jeste isključivo pozicija Republike Srpske i njena važnost u ovom dijelu Evrope i svijeta. Ruska Federacija jako nam je bitna, jer je Rusija jedna od potpisnica Dejtonskog sporazuma. Sa Kinom ćemo isto tako nastaviti da radimo. Isto tako ćemo ići prema zemljama Evropske unije, koje prepoznaju ulogu i važnost stabilne Republike Srpske i razvijati ne samo političke odnose, nego i ekonomske, akademske, naučne, kulturne.
Šta će biti mjerilo za ocjenu uspješnosti Kancelarije za međunarodne odnose Republike Srpske? Da li će to biti broj međunarodnih kontakata, potpisanih ugovora, investicija u Republiku Srpsku?
Diplomatija je nešto što zahtijeva vrijeme. Kada sam ušla u ovo za to je trebalo hrabrosti, ali sam tačno znala šta radim. Dugo sam radila u Sarajevu, imam iskustva u Ministarstvu spoljnih poslova i prošla sam kroz sve faze. Stopostotno sam sigurna da ova Kancelarija treba Republici Srpskoj.
Diplomatija i pozicioniranje nije nešto što se može uraditi preko noći. Tu treba dosta strpljenja, taktiziranja i pozicioniranja. Ne vidim spoljnopolitičku saradnju i diplomatiju kroz skandale kako bi neko za vas čuo i da bi se neke vijesti širile. Nedavno sam napisala u svojoj kolumni, na dan zvaničnog otvaranja Kancelarije i početka rada, da Republika Srpska ima pravo da govori svojim glasom.
Dakle, uloga Kancelarije je da progovori Republika Srpska. Ako mlađa generacija to ne nastavi, ako se to ne počne prenositi s generacije na generaciju, onda je to veliki problem. Sjećam se početaka, 2001. godine, kada je Ričard Holbruk spominjao Republiku Srpsku. Danas se uvijek, gdje god se nešto odlučuje, pita: „Šta je rekla Republika Srpska“? E, to je uspjeh koji želim da vidim – da se na što više mjesta pita: „A šta kaže Republika Srpska“?
Autor: Boris Knežević
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
