Sedamdesetjednogodišnji siromašni penzioner Munib Šumić iz Ljubije kod Prijedora, kome je Merhamet neki dan uručio paket pomoći, nije imao ni dvije kašike kafe da dočeka goste, ali je svima velikodušno dao po jabuku…
U međuvremenu, neko ga je „bezobrazno“ zamolio da otvori frižider, a ovaj je sliježući ramenima prozborio: „Nema se tu šta vidjeti“…
– Da me sada pitate kada sam zadnji put kupio pola kilograma mesa, ja vam stvarno ne bi’ znao reći, jer o tome mogu samo da sanjam i maštam. Više sam gladan nego sit, a najviše jedem samo suvog hljeba – naveo je Šumić.
Inače, ovaj Ljubijanac je do juče imao samo 14,30 KM starosne penzije preko Fonda PIO RS, a danas, ili nakon povećanja, okruglo 16,80 KM.
– Samo to mi je priznato za rad u ljubijskoj Keramici, a imam i 69 KM penzije iz Federacije. Tamo su mi priznali nešto staža u rudniku mrkog uglja Kamengrad u Sanskom Mostu. To je ukupno 85,80 KM, i ja bi’ sad, je li, treb’o da živim od 2,86 KM dnevno. Ali kako kada sve ode nakon što platim režije, struju, smeće, TV pretplatu… Dug za vodu nemam odakle da platim – objasnio je Munib.
Ovaj samac, kako je otkrio, živi od pomoći sinova. Oni mu pošalju neki dinar kad god ubodu koju nadnicu više.
– Imaju oni svoje porodice i probleme, a teško žive kao i ja. Uglavnom, da nije njih i pomoći dobrih ljudi i humanitarnih organizacija pisali bi’ vi davno da je Munib odapeo od gladi. Kako god, ima i gorih od mene kao jedan komšo koji prima penziju od četiri marke. Niko da nas pogleda, da pusti da i mi malo živimo, da i nama baci koru hljeba – rekao je.
Nemajući ništa protiv životinja, složili se sa nečijom konstatacijom da neki psi i ini kućni ljubimci žive bolje od hiljada penzionera u BiH.
– Penzioner je prije rata bio penzioner. Sada je to više korisnik milostinje koji je dočekao da mora da umre prije vremena. Nema tu dostojanstva kada su to izgubili radnici čije su fabrike uništene i pokradene. Evo, ja sam dočekao da nemam para za autobus do Prijedora koji je udaljen samo desetak kilometara, a odakle mi za lijekove za visok pritisak, prostatu… Posljednji rat je samo lopovima dobro došao, a narod ko šiša – napomenuo je Šumić.
Njegov takođe siromašni komšija Nijaz Zubanović (47), koji bi najvjerovatnije umro da mu ove godine u Francuskoj nije transplantovan bubreg uz pomoć supruge donatorke, „Otvorene mreže“ i dobrih ljudi, preko fonda PIO RS prima 25,85 KM, a iz Federacije 120 KM.
– Skoro cijeli iznos potrošim na plaćanje režija. Supruga, koja nema nikakva primanja, i ja, dovijamo se kako znamo i umijemo. Premećemo od pomoći humanih ljudi i toga što žena zaradi pomažući nepokretnim, starim i bolesnim osobama. Evo sad je dobila pet KM za unošenje drva, ali mora da se pazi jer i ona sada ima jedan bubreg. Uglavnom, živimo na minumu minimuma, na krompiru i frtalju hljeba -rekao je Zubanović za Press RS.
I on je potvrdio da je većina današnjih penzionera postala niko i ništa i da more može da gleda samo na televiziji.
– Penzioneri su kraj kontejnera, u javnim kuhinjama, na ulici i u marketima samo kada su sniženja. U odnosu na predratno vrijeme koje je bilo vrijedno života i kada smo imali tri radnika na jednog penzionera ovaj današnji odnos 1:1 je više nego žalostan. Srednje klase nema, a neki tamo političari se na narodnoj grbači vozikaju skupim automobilima, uživaju previsoke plate, otpremnine… Oni su po tome nedostižni i političarima u Švajcarskoj – kazao je Zubanović.
On je zaključio da je situacija u kompletnoj državi katastrofalna, ali da ne zna dokle će narod da ćuti, dura i trpi.
– Vjerujte, nisu daleko vremena kada običan čovjek i radnik neće moći da se normalno liječe. Ja sam to iskusio na vlastitoj koži. Na primjer, jedan dobri ljekar mi je dok sam četiri godine hodao po dijaliznim centrima rekao ovako: „Nijaze, rado bih ti pomogao, ali ne mogu, nemam čim“. Takođe, dobra ilustracija stanja u zdravstvu u BiH je da je vodeća evropska klinika za transplantacije u Španiji nastala upravo zbog bunta dijaliznih pacijenata dok je to kod nas izgleda biznis. Broj ljudi na dijalizi se održava umjesto da se smanjuje prostim ulaganjem u sistem transplantacija bubrega. I sad ja vas pitam da li je ovo država za narod ili protiv naroda – upitao se Zubanović.
Do 100 KM penzije prima oko 22.000 ljudi
Rade Rakulj, predsjednik udruženja penzionera RS otkriva da u Srpskoj penziju do 50 KM prima 14.485 stanovnika. Od tog broja 9,365 dobija starosnu, 1.714 invalidsku i 3.406 porodičnu penziju.
– U RS penziju do 100 KM prima 8.113 ljudi, od čega starosnu 5.396, invalidsku 1.086 a porodičnu 1.631. Minimalnu penziju od 174 KM koja se u RS mjesečno isplaćuje za 15 godina staža prima ukupno 16.771 penzionera ili 11 odsto od njihovog ukupnog broja – kaže Rakulj.
