Naza, sestra od bake Enesa Omeragića koji je ubio dvojicu vojnika, a potom sebi oduzeo život, u ispovijesti za Press ispričala je da se Enes okrenuo vjeri nakon što se prije nekoliko godina “otrgnuo” iz pakla droge!

Ona tvrdi da je Enes od tada redovno klanjao, postio, fino se ponašao i uvjerena je da ga je neko nagovorio da uzme pušku!

– Ništa nije ukazivalo na to da bi on nekome mogao da nanese bilo kakvo zlo. Strašno je to što je napravio! Žalim njega, ali i te nesrećne vojnike koje je pobio. Ne znam zašto je to učinio i sigurno ga je neko “preuzeo” i nagovorio da uzme pušku. Ko i šta, ne znam, jer meni nikada ništa o tome nije pričao. Kad sada vratim film unazad, sumnjivo mi je samo to što ga je svakog dana neko autom dovozio i odvozio kući – priča Naza.

Zamolila sam ga da mi kupi hljeb

Naza priča da je Enesa posljednji put vidjela nekoliko sati prije nego što je počinio stravični zločin.

– Sunce je sijalo i sjećam se da sam pravila kalju od krompira. On je bio u kući i znam da je negdje pošao, ali niti znam gdje niti s kim. Mislila sam da ide na posao, kao sav normalan svijet, i molila sam ga da u povratku kupi hljeb. Obećao mi je da će to učiniti i to je bilo posljednje što mi je rekao – kaže Omeragićeva rođaka.

Ona kaže da je praktično odgojila Enesa, jer je još kao dijete ostao bez majke, koja se ubila skokom u bunar.

– Enes je rođen u Francuskoj i meni su ga donijeli kad je imao samo tri i po mjeseca. Njegova majka je ubila moju sestru i kasnije je izvršila samoubistvo. Ja sam ga praktično odgojila. Učinila sam sve što sam mogla da mu pomognem i da ga izvedemo na pravi put. Bio je dobro dijete i odličan đak. Ali, ko zna, vjerovatno je povukao te majčine gene. Njegov babo je veoma dobar čovjek i u porodici nije bilo loših ljudi, samo je on zastranio i dragi Alah mi je svjedok svega što pričam – kaže, vidno uznemirena, Naza.

Prisjeća se i da je Enes prije nekoliko godina počeo da “troši” drogu, zbog čega je završio na jednogodišnjoj robiji u Kazneno-popravnom zavodu u Zenici.

– Zbog te droge, Enes je nekoliko godina lutao i lutao. Gotovo je sam sebe doveo pred smrt i tek se poslije toga otrgnuo od tog otrova. Okrenuo se vjeri i od tada nije pravio probleme. Ponašao se fino, redovno je postio, klanjao… U šta se u međuvremenu upleo i odakle mu uopšte oružje, meni nije jasno – rekla je Naza.

Enes je živio sam u donjem dijelu kuće u Ulici Ibrahima Perviza 114 u Sarajevu, dok ostatak porodice živi na spratu. Nije imao djece i nije se ženio. Naza priča da je imao samo jednu ozbiljnu vezu s nekom Crnogorkom, čijeg se imena nije mogla sjetiti.

– Žao mi je samo što se tom djetetu nije pružila nikakva mogućnost i šansa u životu, jer je imao teško djetinjstvo i prošao je kroz svašta – kroz suze govori Naza.

Otac ne prašta – Sinu neće ići na dženazu

Enesov otac Šahin Omeragić kroz suze je u četvrtak rekao da ne može oprostiti svom sinu što je ubio dvojicu mladih ljudi i tvrdi da mu zbog toga neće otići na dženazu.

– Svako svoje dijete voli, pa i ja njega, ali ne mogu mu oprostiti što je ubio ovu mladost. Koliko sam čuo, poznavao je jednog od mladića kog je sinoć ubio i družio se sa njim – rekao je Šahin za portal “avaz.ba”.

Za zločin koji je Enes počinio saznao je iz medija i kaže da nije vidio sinovo tijelo nakon što se on raznio bombom u prizemlju kuće. Priča da je samo kratko sišao do mjesta gdje se to dogodilo i vidio je lokvu krvi, što ga je natjeralo na plač. Otac priznaje da u posljednjih nekoliko godina nije imao dobre odnose sa Enesom. Primijetio je da mu se sin ponašao čudno i kaže da ga je stalno kritikovao kad bi ga vidio s pivom, riječima: “Nosi tog šejtana”. Priznao je i da nije bio u dobrim odnosima sa zetom Muhamedom Mecom, koji je blizak sa vehabijskim pokretom.

– Sa zetom ne pričam već četiri godine. Nisam podržavao to što je radio, a svaki kontakt prekinuli smo kad su me prije godinu ili dvije na Kovačima uhapsili i priveli na saslušanje zbog njega. Od tada je nekoliko puta dolazio u našu kuću, ali nikad nismo zajedno sjedili – rekao je Šahin.

Press