Ratni komandant Petog korpusa tzv. Armije BiH, Atif Dudaković, tvrdi da nema namjeru da bježi ukoliko Tužilaštvo BiH protiv njega podigne optužnicu zbog ratnih zločina počinjenih nad Srbima u zapadnokrajiškim opštinama.
U intervjuu za Press Dudaković tvrdi da je spreman da snosi odgovornost ukoliko mu bude dokazana krivica i za zločine koje su počinili njegovi potčinjeni, ali dodaje da nije spreman da ga SIPA, kako kaže, hapsi kao najgoreg kriminalca.
– Nigdje se ne krijem. Borio sam se za legalnost i drago mi je što funkcioniše državni sud. Neka me pozovu i reći ću sve što znam! Ako postoji moja odgovornost, spreman sam da odgovaram – poručuje Dudaković.
– Ne plašim se. Kampanja protiv mene vodi se još od 1992. godine i to nije ništa novo. Ubijeđen sam u časnost svojih postupanja i svoju ratnu ispravnost. Normalno je da mi nije ugodno, ali s obzirom na okolnosti u kojima smo bili za vrijeme rata, nema razloga da se plašim bilo čega!
– Niko me još nije kontaktirao tim povodom. Znam da je protiv mene prije desetak godina podignuta krivična prijava od tadašnjeg predsjednika RS Dragana Čavića i premijera Milorada Dodika. Prijave je podnosila i Policija RS, ali sa mnom još niko nije zvanično razgovarao.
– Zaista ne znam. Poznato mi da je Kebo često gostovao na televiziji i da je to što je radio ličilo na njegovu ličnu promociju. Ne znam da li je podnosio dokaze protiv Petog korpusa i mene. Možda i jeste, čak mi to izgleda vjerovatno, ali… Uostalom, šta ja znam?
– To nema nikakve veze! To je totalni apsurd.
– Naravno da održavam. Gotovo sa svima sam ostao u dobrim odnosima. Recimo, u dobrim odnosima sam sa pukovnikom Rajkom Grbićem. Često se čujemo i posjećivao sam ga u Banjaluci. Dobro sam sarađivao i sa pokojnim generalom Novicom Simićem. Imao sam i imam prijatelje među srpskim oficirima. To su stvari koje se ne zaboravljaju.
– Peti korpus je tih dana ušao u Ključ, pa u Sanski Most, zatim u Petrovac. Kako to da tamo ništa nije spaljeno, niti je srušena ijedna crkva?! To što se vidi na tom snimku uopšte nije bilo u kontekstu koji se želi predstaviti. Mene prozivati za takve stvari je smiješno. Evo, nešto bih vas zamolio. Otiđite u Draksenić kod Dubice, pa pitajte tamošnje ljude ko je Atif Dudaković i kome je sve pomogao. Zahvaljujući meni čak su i neki zarobljeni pripadnici VRS iz Gradiške bili pušteni na slobodu. Nisam bio pristalica klasičnih razmjena zarobljenika, već humanih gestova.
– Kao prvo, morate shvatiti okolnosti u kojima sam ratovao. Bihać se 1.201 dan nalazio u potpunom okruženju! Ne zaboravite i sukob sa jedinicama pod komandom Fikreta Abdića. Da se razumijemo, nisam ja ratovao protiv muslimana, Srba ili Hrvata. Ja sam se uvijek borio za državu. Prvo jednu, onu bivšu SFRJ, a zatim za Bosnu.
– Imali smo pravobranilaštvo, imali smo vojni sud, a u Bihaću je funkcionisalo tužilaštvo. Neki ljudi su u toku rata osuđeni zbog teških krivičnih djela. Sjećam se da sam pred sam početak operacije “Sana” dobio pismenu molbu za oslobađanje iz zatvora vojnika koji je silovao jednu Srpkinju. Nisam ga pustio i grubo sam odbacio njegovu molbu. Bio sam komandant korpusa koji je vodio vojne operacije i izricao disciplinske mjere, a krivična odgovornost je teža povreda vojne discipline zbog koje se odgovaralo. Ako postoje slučajevi da su nadležni organi znali nešto, a nisu ništa preduzeli, zbog toga se mora odgovarati. Postoje principi rukovođenja i komandovanja, ali mi je krivo što nije procesuirano ranije, a ne da se na to čeka 20 godina.
– Sigurno neću bježati! Odazvaću se na isti način kako je Šešelj otišao u Hag. Čovjek se lijepo spremio, ispratili ga oni njegovi i nema potrebe da se pravi cirkus sa hapšenjem. Spreman sam da se suočim sa svakim, ali nisam spreman za montirane procese i da me snimaju i vode kao životinju u zoološki vrt.
Press