Dragan Gačić (23) iz Gornjih Buševića, u općini Krupa na Uni, u srcu Grmeča, nikada neće zaboraviti 17. decembar. Iz njegove trošne kuće iznenada je suknuo dim. U kući su u tom trenutku bili njegovi mališani, dvogodišnji sin Darko i kćerkica Nataša, koja ima tek godinu. Ni sam, kaže, ne zna kako je upao u buktinju, ni trena ne misleći o svom životu, i izvukao djecu na sigurno. Oboje su danas dobro, a kćerkica se oporavlja u banjalučkoj bolnici. Ali, njega šok još nije prošao.
Dok “Avazovom” reporteru priča o tom tragičnom danu, tresu mu se ruke. Na lijevoj su rane i opekotine stečene dok je rukom razvaljivao prozor u plamenu.
– Krenuo sam u susjedno selo na nadnicu da tovarim klade. Supruga je ispred kuće cijepala drva za potpalu. Okrenem se na pola kilometra i gledam kuću. Vidim dim, a nije iz dimnjaka. Vika, pomaganja. Potrčim kao bez duše nazad. Čujem Bojanu kako viče: „Spašavajte djecu.“ Sletio sam niz strminu do kuće i provukao se kroz prozor – opisuje dramu 23-godišnji Dragan.
Suze i šok
Pokazuje nam u ugljenisanim zidovima šeperuše, u kojoj su živjeli tek tri mjeseca, gdje je našao djecu.
– Darko je bio bez svijesti, a Nataša je plakala. Dim je kuljao sa svih strana i gušio. Donio sam jedno pa drugo do prozora i neko ih je preuzeo. Ne sjećam se ni ko – priča Dragan.
U blizini se našao auto pa su djeca s roditeljima preko izlokanog makadama i šumskih puteva prebačena do ljekara u Bosanskom Novom, potom Prijedoru i naposljetku Banjoj Luci. Darko je zadobio opekotine po grudima i nogama, a Nataši je opečeno tjeme, ima povrede po tijelu, a najteže je stradao jedan prst na nožici. Prema riječima oca, na prstiću će joj morati transplantirati kožu. – Ja od tada do danas još nisam došao sebi. Pravo da vam kažem, ja se i ne sjećam kako sam upao u kuću koja je gorjela. Znam da sam to morao uraditi, jer tamo su gorjeli Darko i Nataša… – jedva je, stežući se da ne zaplače, izgovorio posljednje riječi 23-godišnji hrabri otac. Djeca su smještena u Kliničkom centru u Banjoj Luci, a Darko je već izišao i nalazi se kod Bojaninih roditelja, Bojana je uz kćerkicu Natašu, jer je doji. Dragan se svaki drugi dan nekako uspije prebaciti do Banje Luke. Ubogi siromasi – Uzajmim pare, pa ću odraditi u najmu kada me pozovu. Nemam ništa, sve što sam zaradio, davao sam za hranu – priznaje skromni junak. I Bojana i Dragan dolaze iz veoma siromašnih porodica, ali se vole. Bojana je iz Gornjih Buševića, a Dragan iz Ćela, kod Budimlić-Japre, u općini Bosanski Novi. Dragan s osmoljetkom svakog dana traži posao po rijetko naseljenim kućama u grmečkim selima. Nataša je završila za kuharicu. Izgorjela drvena kuća sa stropom od trske, vlasništvo komšinice Savke Kljajić, ne može se popraviti. Kada su se u nju uselili, Dragan je morao dozidati srušeni ćošak, a komšije su pomagale da dobiju vodu s jednog prirodnog izvora. Struju su pozajmljivali električnim kablom od komšije, koji su zakačili preko nekoliko šumskih stabala.
Plamen je bio visok dva metra
Šević: Djeca su vrištala
Komšija Radovan Šević među prvima je došao da pomogne.
– Plamen je izbijao dva metra kroz vrata,a djeca su unutra vrištala. Ja i komšija dvaput smo kroz dim upadali u kuću, ali nismo uspjeli izvući djecu. Dragan je uspio – ispričao je Šević.
Eh, kad bi to moglo…
Načelnik općine Krupa na Uni Gojko Kličković, kojeg smo telefonski našli u Novom Sadu, potvrdio je da zna za dramu u Gornjim Buševićima. Mala siromašna općina broji tek 3.000 stanovnika i, praktično, nema nijedne firme.
– Pomoći ćemo ovoj porodici da prvo izliječe djecu i da im se sanira kuća u kojoj su živjeli, ako to bude moguće. Dao sam nalog da se utvrdi kolika je šteta na objektu. Spreman sam kao načelnik općine da pokrenemo akciju da se toj porodici sagradi kuća – kazao je Kličković.
Kada smo Draganu prenijeli riječi krupskog načelnika, ostao je bez daha. Na kraju je promucao:
– Eh, kad bi to moglo biti… punac bi mi dao dunum zemlje…
