Zahvaljujući ‘misama ozdravljenja’ u Župnoj crkvi Presvetog srca Isusova, ovo mjesto postaje ‘krajiško Međugorje’.
Kada se udruže vjera i dobri ljudi, rađa se nova nada za život, povratak i opstanak na svome – poruka je iz Šurkovca kod Prijedora, u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, u koji se sve brže vraćaju prijeratni stanovnici. I to zahvaljujući “misama ozdravljenja” u Župnoj crkvi Presvetog srca Isusova, zbog čega ovo mjesto postaje “krajiško Međugorje”. Samo u prošloj godini Šurkovac je pohodilo više od 100.000 vjernika.
Život se vraća u Šurkovac, nadomak Rudnika Ljubija u Prijedoru. Na svoje se vratilo više od 200 od 1.000 prijeratnih porodica. Brže nego se i moglo predvidjeti, sagrađena je nova crkva, na mjestu gdje je 1993. godine uništena katolička bogomolja, a najveći broj tadašnjih stanovnika Hrvata ubijen je i protjeran.
Povratak i obnova života ovdje, zapravo, počinju dolaskom fra Ive Pavića, franjevačkog karizmatika, i njegovim misama ozdravljenja, na koje dolazi hiljade vjernika iz svih krajeva regije, Evrope, Australije…
Fra Ivo – ‘čudotvorac iz Tolisa’
“Šurkovac je bio nepoznato selo, a danas je nadaleko čuven po čudesnim moćima fra Ive Pavića, koji pomaže znanim i neznanim da ozdrave”, kazuju mještani povratnici.
Fra Ivo fenomen obnove i povratka objašnjava: “Prije sedam-osam godina ovdje nismo imali crkvu. Sada imamo novu, s grijanjem, s oltarom, ali i ljude koji se vraćaju i puno njih i ta radost na ljudima se vidi, zbog toga.”
Obnavljaju se stambeni objekti, škola. Gradit će se i hotel, restoran, kako bi se otvorila radna mjesta za mlade. Izgrađeni su sportski tereni.
“Čudotvorac iz Tolisa”, kako zovu fra Ivu, jer je, prije dolaska u Šurkovac, u Tolisu organizirao molitvene susrete, na kojima se okupljalo i do 30.000 ljudi, okrenuo je život u cijelom kraju…
Pomoć od fra Ive su tražili i brojni sportisti, umjetnici – rukometaš Slavko Goluža, pa Goran Ivanišević, Blanka Vlašić, Stipe Pletikosa…
“Dolaze ljudi sa svih strana, iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Italije… i tu nam se otvaraju vrata i mogućnosti. Za sada imamo samo jedan restoran, gradimo hotel. Nemamo još pravu podršku grada Prijedora, koji još ovo ne prepoznaju za razvoj turizma”, ističe povratnik Mirko Pandža.
Od pamtivjeka ‘Mali Vatikan’
Sve ovo u Šurkovcu neodoljivo podsjeća na Međugorje. Ali, on to nije, kazat će svi: “Ovdje ima nešto, ne zovu džaba Šurkovac od pamtivijeka ‘mali Vatikan'”.
Međutim, fra Ivo Pavić na to kaže: “Ovo je mjesto duhovnog preobražaja i ništa više.”
On ne dozvoljava, kako kaže, “da se od crkve pravi cirkus”, ali dodaje: “Svi oni koji imaju nakanu doći, ma koje vjere bili, trebaju doći s istinskom vjerom u Boga. Na mržnju, na materijalno bogatstvo, na sve ono što čovjeka čini nečovjekom, moraju zaboraviti.”
Šurkovačka priča ovim počinje i traje. Jedni će u nju vjerovati, drugi sumnjati, ali neosporno je da hiljade ljudi svakog vikenda dolazi u ovo malo i donedavno gotovo pusto selo, u kojem je za nepune dvije godine na zgarištu izrasla nova crkva, koja, osim ogromne duhovne, ima i milionsku materijalnu vrijednost.
Oni koji su za to zaslužni tvrde da u Šurkovcu žele samo zadržati obilježja svetišta, duhovnog mira i preobražaja.
