Veliki sabor pravoslavnih autokefalnih crkava, koji će biti održan od 16. do 27. juna ove godine u Pravoslavnoj akademiji na grčkom ostrvu Krit, predstavlja praktično prvi svepravoslavni skup poslije velikog crkvenog raskola 1054. godine, unutar do tada jedinstvenog hrišćanstva.
Uprkos tome, na velikom saboru, koji gotovo ima značaj vaseljenskog sabora, neće biti razmatrana najznačajnija pitanja “istočne crkve” poput pitanja kalendara, posta i diptiha.
Osnovni cilj sabora jeste očuvanje pravoslavnih vrijednosti i temelja pravoslavne vjere, zbog čega na dnevnom redu uopšte neće biti pitanja zbog kojih postoje hiljadugodišnje razlike među autokefalnim pravoslavnim crkvama.
Održavanje ovog sabora dogovarano je decenijama unazad, a konačni dogovor postigli su poglavari pravoslavnih autokefalnih crkava na skupu u pravoslavnom centru Vaseljenske patrijaršije u švajcarskom gradu Šambeziju, koji je održan od 21. do 28. januara ove godine. Tom skupu ili, kako je glasio zvanični naziv, Sabranju predstojatelja pravoslavnih autokefalnih crkava, prisustvovali su patrijarsi vaseljenski Vartolomej, moskovski Kiril, aleksandrijski Teodor, jerusalimski Teofil, srpski Irinej, rumunski Danilo, bugarski Neofit, gruzijski Ilija, kiparski Hrizostom, albanski Anastasije i češko-slovački Rastislav. Sabranju nisu prisustvovali samo poglavari tri autokefalne pravoslavne crkve, odnosno patrijarh antiohijski Jovan X, arhiepiskop atinski Jeronim i mitropolit poljski Sava, koji su poslali svoje predstavnike.
Jelini i Sloveni
Prema tvrdnjama sveštenika Srpske pravoslavne crkve, izuzetno bliskog Odjeljenju za spoljna pitanja Ruske pravoslavne crkve (RPC) sa sjedištem u Danilovom manastiru u Moskvi, koji nije želio da mu otkrivamo identitet, Ruska pravoslavna crkva je inicijator održavanja sabora, ali ne sa ciljem da uzme primat od Vaseljenske patrijaršije sa sjedištem u Istanbulu (Carigradu, Konstantinopolju), kako tumače laici. On objašnjava da je osnovni cilj RPC da u ovom turobnom vremenu “sukoba civilizacija, kako je rekao Samjuel Hantington”, pokaže da pravoslavni svijet može da govori jednim jezikom kada je riječ o ključnim pitanjima vjere i da razlike koje postoje među pomjesnim pravoslavnim crkvama nisu prepreka kada treba poslati zajedničku “čovjekoljubivu” poruku predstavnicima drugih vjera.
– U pravoslavnom svijetu, još od velikog raskola sa katoličanstvom 1054. godine, postoje ne tako beznačajne razlike između dva bloka crkava, od kojih jedan blok čine tzv. jelinske crkve okupljene oko Vaseljenske patrijaršije i Atinske arhiepiskopije. S druge strane je tzv. slovenski blok, čiji je stub u Moskvi. Osnovne razlike su o pitanju kalendara i diptiha, odnosno redosljeda ili značaja pravoslavnih crkava jer Ruska pravoslavna crkva i Vaseljenska patrijaršija sa sjedištem u Istanbulu različito rangiraju pojedine crkve. Te razlike nisu prevaziđene i ta pitanja nisu na dnevnom redu velikog sabora, koji će biti održan u junu na Kritu – objašnjava naš sagovornik.
On dodaje da Moskva i Carigrad, ali i sve ostale pravoslavne crkve, različito gledaju na druge zajednice u pravoslavlju, ističući da sporan status imaju, prije svega, Američka, Finska, Estonska, Japanska i Kineska pravoslavna crkva.
Bez preglasavanja
– Za jedan dio ortodoksnog svijeta te zajednice su autokefalne, odnosno potpuno samostalne, dok za drugi dio one imaju status autonomnih zajednica, što predstavlja, grubo rečeno, niži stepen samostalnosti ili autokefalnosti. Zbog toga, a na insistiranje RPC, na dnevnom redu sabora na Kritu uopšte neće biti razmatrano pitanje autokefalnosti, već samo pitanje autonomije i način sticanja autonomije. U stvari, pitanje autokefalnosti neće biti razmatrano zbog ogromnih razlika između Moskve i Carigrada kada je u pitanju Ukrajinska pravoslavna crkva. Naime, Vaseljenska patrijaršija, odnosno Carigrad, zvanično su priznali episkopije te raskolničke ukrajinske crkve, čija su sjedišta u Sjedinjenim Američkim Državama, čemu se kategorično protivi RPC iz prostog razloga što je sjedište RPC nekada bilo u Kijevu, tako da je nezamislivo da Moskva na bilo koji način podržava samostalnost crkve u Ukrajini – kaže naš sagovornik.
On objašnjava i da će na saboru na Kritu sve odluke biti donošene isključivo konsenzusom i bez bilo kakvog preglasavanja, ističući da će ključne teme, kao što je zvanično saopštila SPC, biti misija pravoslavne crkve u savremenom svijetu i njeni odnosi s ostalim hrišćanima, zatim pitanja pravoslavne dijaspore, već pomenute crkvene autonomije i načina njenog sticanja, kao i sveta tajna braka i bračne smetnje.
– Kada je riječ o pitanju posta, RPC je kategorično za očuvanje postojećih “pravila”, odnosno protiv bilo kakvih promjena ili smanjenja posta, kao što se moglo čuti u javnosti. Isto tako, RPC je protiv bilo kakvog ujedinjenja s inoslavcima, odnosno pripadnicima drugih hrišćanskih crkava, što praktično znači da apsolutno neće biti govora o kalendaru, što se vidi i po dnevnom redu na kojem nema tog pitanja – objašnjava naš sagovornik.
Primat ili moć
Vjerski analitičar iz Beograda Draško Đenović dijeli slično mišljenje i kaže da veliki sabor na Kritu neće imati preloman značaj. Đenović ističe da će poruka o jedinstvu pravoslavnog svijeta biti više simbolička nego suštinska, što se, kako kaže, vidi po dnevnom redu usvojenom u Šambeziju.
– Na dnevnom redu nema pitanja kalendara, nema diptiha, odnosno poretka pominjanja patrijaršija. To pokazuje da u pravoslavlju nema dogovora o tome – kaže Đenović.
On ističe da će sabor praktično pokazati da Moskva ima najznačajniju ulogu u pravoslavnom svijetu, iako, kako tvrdi, nije siguran da je osnovni cilj Ruske pravoslavne crkve bio da to pokaže i dokaže.
– Vaseljenska patrijaršija jeste istorijski glavna i vaseljenski patrijarh jeste “prvi među jednakima”, ali on zapravo nema nikakvu moć. Pravu i najveću moć ima Moskovska patrijaršija iz prostog razloga što je najmnogoljudnija i najveća, i to je svima jasno. Nedavni susret ruskog patrijarha Kirila i pape Franje nije u direktnoj vezi sa saborom na Kritu, ali taj susret je sigurno dodatno ojačao poziciju Ruske pravoslavne crkve – kaže Đenović.
On dodaje da nije bez značaja činjenica da je sabor zakazan na Kritu, a ne u sjedištu Vaseljenske patrijaršije u Istanbulu, ističući da je to urađeno zbog Moskve, odnosno zbog pogoršanih rusko-turskih odnosa, zbog čega je onemogućeno da u Tursku doputuje patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril. Đenović ističe da će na saboru biti govora o statusu takozvane Makedonske pravoslavne crkve i tzv. Crnogorske pravoslavne crkve, dodajući da ne očekuje da će biti doneseno konačno rješenje, ali vjeruje da će biti definisana pravila za rješavanje tog spora.
Istok priznaje sedam, a Zapad čak 21 sabor!
Pravoslavlje priznaje sedam vaseljenskih sabora, održanih od 325. do 787. godine: dva u Nikeji, tri u Carigradu i po jedan u Efesu i Halkidonu, kao i veći broj lokalnih ili regionalnih, odnosno pomjesnih sabora. S druge strane, Rimokatolička crkva priznaje kao vaseljenske još 14 sabora, tzv. koncile kojima su prisustvovali pretežno zapadni episkopi, od kojih su svi osim jednog održani poslije raskola 1054. godine, a posljednji je održan od 1962. do 1965. godine u Vatikanu.
