Godišnje 200.000 činovnika pojede 3,2 milijarde maraka!

Dok oko 540.000 građana Bosne i Hercegovine tavori na zavodima za nezaposlene, a armija zaposlenih u realnom sektoru životari sa minimalnih 370 KM ili tek nešto većim iznosima, broj srećnika na državnim jaslama nezvanično je skočio na oko 200.000! To su brojke kojima su sablažnjeni i u Evropi, prema kojoj je BiH predajom zahtjeva za članstvo u EU nedavno napravila značajan iskorak.

Da smo pretjerali sa brojem uhljebljenih u preglomaznom činovničkom aparatu potvrdile su i analize međunarodnih institucija, prema kojima je u BiH višak čak 30 odsto zaposlenih u javnom sektoru. S druge strane, Evropska komisija ukazala je na problem da su činovničke plate za oko 40 odsto veće od primanja radnika u privatnom sektoru, što je, kako su naglasili, potpuno neprihvatljivo, te su upozorili da se to hitno mora mijenjati.

Međutim, dok u BiH ne bude sprovedena reforma javne uprave koja ne podrazumijeva samo “zamrzavanje” zapošljavanja, nego i uštede u javnoj potrošnji, oličene, između ostalog, i u rješavanju tog viška, administracija će i dalje na godišnjem nivou trošiti milijarde maraka.

Kada je riječ o platama činovnika, za njih na godišnjem nivou treba izdvojiti oko 3,2 milijarde KM, što je polovina ukupnog iznosa poreza naplaćenog od radnika zaposlenih u svim preduzećima u BiH. Prema računicama savjetodavne grupe Fiskalnog savjeta BiH, ukupna planirana javna potrošnja, uključujući i otplatu dugova, u BiH će ove godine iznositi oko 14 milijardi KM, što znači da će u svakoj sekundi biti potrošene 444 KM javnih sredstava.

Ekonomisti upozoravaju da je, kako bi se koliko-toliko obuzdala javna potrošnja, racionalizacija neophodna na svim nivoima vlasti u BiH.

– Potrošnju za plate bh. budžetskih korisnika i administracije kao problem vide i u Evropskoj uniji i Evropskoj komisiji. Apsurdno je da su primanja činovnika i do tri puta veća od plata zaposlenih u realnom sektoru, dok je o posljedicama prekobrojnosti ovih prvih suvišno i govoriti. S druge strane, bez ekonomske aktivnosti i dovođenja javne potrošnje u razuman okvir, i dalje ćemo biti među najsiromašnijim državama u svijetu – naglašava za Press ekonomista Zoran Pavlović.

Prema njegovim riječima, apsurdno je održavati džinovsku administraciju, dok privreda grca u problemima i dugovima, a armija zaposlenih praktično radi za “siću” ili neredovno prima plate.

– Kod nas je, u suštini, činovnički aparat sam sebi svrha, gdje se, posebno oni “istaknutiji”, činovnici razbacuju državnim parama kako i gdje stignu. S druge strane, radnici u realnom sektoru preživljavaju sa 550-600 KM. Plate ova dva sektora moraju da budu dovedene u određenu ravnotežu da bi se kvalifikovani ljudi okrenuli traženju posla u privredi, a ne maštali isključivo o državnoj službi. Citirao bih jednog svog kolegu iz Zagreba koji kaže da je primoravanje političkih elita na obuzdavanje javnih troškova u granicama fiskalnih kapaciteta centralni ekonomski i demokratski imperativ moderne epohe. Prema njegovim riječima, ekonomije koje počivaju na budžetskom deficitu i visokim javnim troškovima i u kojima se građani korumpiraju masovnim zapošljavanjem u hladovini preplaćenog javnog sektora, nisu samo dugoročno ekonomski neodržive nego su obična kriminalna prevara građana – kaže Pavlović.

On dodaje da će, svidjelo se to nekom ili ne, BiH na putu ka EU morati da značajno skreše broj zaposlenih u javnom sektoru.

– Time će se smanjiti i zaduženja po ovom osnovu jer se kod nas dižu krediti uglavnom za finansiranje plata zaposlenih u javnom sektoru. Razvojni projekti nikog ne interesuju, iako bi prema njima trebalo kanalisati kudikamo više para jer to znači proizvodnju nove vrijednosti. U ovakvoj situaciji uopšte ne treba da čudi to što investitori zaobilaze bh. tržište. Krajnje je vrijeme da nadležni počnu da se bave nagomilanim problemima u privredi te da zauzdaju javnu potrošnju dok nismo totalno potonuli – ističe Pavlović.

A dok javna potrošnja cvjeta, na evidencijama zavoda i službi za zapošljavanje u BiH trenutno se nalazi oko 540.000 ljudi, za koje je i zaposlenje u nekom proizvodnom pogonu, uz platu nešto veću od “minimalca”, misaona imenica. S druge strane, zbog nelikvidnosti preduzeća, odnosno njihove likvidacije usljed finansijskih problema, i dalje više hiljada ljudi mjesečno ostaje bez posla.

U još težoj poziciji su oni koji, da bi preživjeli, koriste usluge brojnih javnih kuhinja u Srpskoj i BiH, a preživljavaju zahvaljujući jednom besplatnom obroku u njima. Prema određenim procjenama, u BiH je više od 20.000 onih koji, zbog nemogućnosti zaposlenja i teških socijalnih prilika u kojima tavore, nemaju drugog izbora nego da se prijave za taj jedan besplatan obrok dnevno. Tek u malo boljoj poziciji nalazi se oko 200.000 radnika koji mjesečno rade za minimalnih 370 KM, iako time ne mogu da zadovolje ni najosnovnije životne potrebe. Zato i ne čudi podatak relevantnih evropskih i svjetskih institucija, čija istraživanja pokazuju da u BiH svake noći svaki šesti stanovnik zaspi gladan.

Dok ove kategorije jedva sastavljaju kraj s krajem, strahujući šta će im donijeti novi dan jer su već odavno zaboravili kako izgleda život dostojan čovjeka, čak 64 odsto bruto društvenog proizvoda BiH troši se na finansiranje javnog sektora. Iako se ne zna precizan broj ljudi u BiH zaposlenih u javnoj upravi, neslužbeno se barata podatkom da se radi o 200.000 osoba, što praktično znači da je svaki treći radnik na državnim jaslama, odnosno da na 20 stanovnika dolazi jedan činovnik.

S druge strane, domaća privreda je u prilično gadnoj situaciji, gdje najveći problem predstavlja nelikvidnost koja je mnoge firme odvela u stečaj, pa u likvidaciju. Zvanične statistike pokazuju da su obaveze privrede Srpske u 2014. godini iznosile skoro 15,8 milijardi KM, što je za 9,77 odsto više nego u 2013. godini, dok je u istom periodu ukupni neto gubitak porastao na 979,7 miliona KM ili za čak 32,5 odsto. Zato pretjerano ne čudi to što je od 2004. do kraja 2014. godine u RS bez posla ostalo 60.259 radnika iz 381 preduzeća koja su završila u stečaju. Pred sudovima u Srpskoj trenutno se vodi 320 stečajnih postupaka, a samo u prošloj godini u stečaj su otišla 84 preduzeća.

U Privrednoj komori RS naglašavaju da je, s ciljem postizanja veće efikasnosti, efektivnosti i ekonomičnosti, neophodno racionalizovati administraciju u pravcu smanjenja javne potrošnje.

– U okviru mjera za smanjenje javne potrošnje predložili smo da, između ostalog, plate u javnom sektoru, odnosno u vanprivredi, treba vezati za plate u privredi, te efekte racionalizacije administracije usmjeriti u privredu. Takođe, prilikom kreiranja budžeta u narednoj i sljedećim godinama javna uprava na svim nivoima vlasti trebalo bi da smanji sve budžetske troškove, odnosno rashode, osim subvencija, podsticaja i kapitalnih investicija i transfera. Prilikom donošenja odluka o zaduživanju neophodno je voditi računa da se zaduženja vrše samo za projekte koji se sami otplaćuju i koji podrazumijevaju angažman domaćih privrednih kapaciteta – ističe za naš list portparol ove komore Vladimir Blagojević.

Kada je riječ o zaduženjima, BiH se godišnje u prosjeku zadužuje za 750 miliona maraka, što znači da javni dug po glavi stanovnika svake godine raste za 200 maraka. Naime, ovaj dug je sredinom prošle godine dostigao 11,4 milijarde maraka, dok je, poređenja radi, 2010. iznosio 7,6 milijardi KM.

Duljko Hasić, direktor Instituta za edukaciju Spoljnotrgovinske komore BiH, nedavno je izjavio da striktno sprovođenje svih principa reformske agende u naredne tri godine treba prvenstveno shvatiti kao “stezanja kaiša”.

– Sljedeće tri godine neće biti nimalo lake za građane. Tokom 20 godina ogromna prašina u kojoj smo se svi gušili, gurana ispod tepiha radi socijalnog mira i drugih interesa, nanijela je ogromne posljedice ekonomiji BiH. Činjenica je da se strani investitori žale na tromu i sporu bh. administraciju, koja uzima 65 odsto BDP-a samo za svoje plate. Mora se smanjivati javna potrošnja i tražiti prostor za povećanje javnih prihoda – poručio je Hasić.

I iz udruženja potrošača poručuju da će obični smrtnici grcati u nemaštini sve dok se vlasti, na svim nivoima, bez izuzetka, budu bavile budžetskim, a ne spoljnotrgovinskim deficitom.

– Problem je što ogromne pare odlaze na džinovsku administraciju, umjesto da se sistematično i odgovorno usmjeravaju u privredu. Sve dok situacija bude ovakva, građani će živjeti u bijedi, a privreda tapkati u mjestu. Ionako nam je polovina stanovništva na samoj ivici siromaštva, dok postoji armija onih koji već grcaju u njemu. Dakle, samo jedan sloj živi dobro, a tu su i državni činovnici, koji jedino razmišljaju kada će dobiti platu, ne pitajući se na koji se način dolazi do tih para. A izvor su uglavnom krediti, koji guše domaću privredu, samim tim i radnike koji su u njoj zaposleni. Krajnje je vrijeme da se ogromnoj javnoj potrošnji stane na kraj, i to otpuštanjem prekobrojnih činovnika te smanjenjem plata u ovom sektoru. U suprotnom, ne gine nam bankrot – poručuju iz ovih udruženja.

Press