Negdje sam jednom prilikom pročitala dobru komparaciju da se luksuz mjeri stepenom svijesti jednog naroda, a mislim da je naš narod toliko puta omalovažen i ponižen da je doveden do evolutivnog stepena tupe zajednice. Takvom narodu brojni dosadašnji harači, nameti i sadistička iživljavanja predstavljeni su kao poželjan način života i luksuz izabran samo za njega.
U takvom narodu luksuzom se smatra redovno plaćanje računa za struju. Mora da je dobar osjećaj kad dođete na red u banci, a kroz otvor šaltera vam ne proguraju uplatnicu da upišete koliko od ukupnog dugovanja uplaćujete jer ste jednostavno jedan od srećkovića ovog društva koji sebi može da priušti taj luksuz i redovno izmiruje račune.
Ljestvica našeg luksuza se godinama (ne)svjesno spuštala, i ono što je, recimo, nekad bio pun rezervoar goriva ili biftek za ručak danas je redovno plaćanje računa za struju.
Već sutra, ako struja poskupi za dodatnih pet odsto, kao što to najavljuju iz Regulatorne komisije za energetiku RS, ljestvica našeg luksuza bi se dodatno mogla spustiti. To će i dalje, uvjeravaju nas, biti najjeftinija struja u regionu, a skok cijene od nekoliko procenata je zapravo za naše dobro i vuče niz benefita.
Kao prvo, vlast misli na običnog građanina i zato je predlagačima poskupljenja naređeno da ono ne smije biti drastično, niti predstavljati “veliki udar” na domaćinstva i privatni sektor, što već implicira da unaprijed brinu o svom narodu. Nadalje, rečeno je da će najavljeno poskupljenje biti upola manje od onog koje je trebalo biti prošle godine, kada je zbog oštrih reakcija u javnosti odluka o poskupljenju od deset odsto suspendovana, uz kasnije bezbolnije objašnjenje da je to urađeno zato što je odluku donijela komisija koja je bila van mandata. Na kraju, nagoviješten je novi plan za plaćanje struje, shodno platežnoj moći. Figurativno je objašnjeno da će “penzioneri plaćati struju po nižim, a ministri po višim tarifama” jer ne bi bilo humano da plaćaju isto kad im ni primanja nisu jednaka.
Dakle, narod treba da kupi pojas za kičmu da bi se mogao sagnuti što niže, ili još bolje, da klekne i pokaže da cijeni napore nadležnih da poskupljenje struje bude samo običan, a ne drastičan udar i shvati da struja ne pada s neba, te prihvati mogućnost da je kora hljeba biftek novog doba prema kojem se krećemo.
