Dragaš za Press: Narodu se mora predočiti realna slika naše propasti!

Ekonomski i politički analitičar Branko Dragaš jedan je od najzabranjenijih intelektualaca u Srbiji. Godine 1989. učestvuje u formiranju opozicije u Srbiji, a nakon dolaska DOS-a na vlast ovaj stručnjak za bankarstvo bio je savjetnik Zoranu Đinđiću, ali mu je zbog neslaganja u vezi sa ekonomskom politikom brzo okrenuo leđa. Danas je jedan od najvećih kritičara političkog djelovanja Aleksandra Vučića.

U intervjuu za Press, Dragaš ocjenjuje trenutnu ekonomsku politiku vladajuće koalicije u Srbiji, nudi rješenja, odgovara zašto se razišao sa Zoranom Đinđićem, objašnjava kada je Srbija propustila svoje istorijske prilike, odgovara na pitanja da li je Srbima u RS bolje da se okrenu Beogradu ili Sarajevu, da li već sada živimo u multipolarnom svijetu, ali i objašnjava zašto smatra da je “Kum” omiljeni film srpskih političara i da je Stefan Nemanja najveći srpski državnik u istoriji.

– Sadašnja vlast u Srbiji primjenjuje isti koncept koji je na sceni od 2000. godine, kada je izvršen petooktobarski prevrat. To je neoliberalna šok-terapija: rasprodaj, otvori granice i drži stabilan kurs. Dovedeni su na vlast nekadašnji šovinisti i ratni huškači, ucijenjeni da priznaju Kosovo i razore Srbiju. Postalo je nesnosno da se slušaju tolike laži, obmane i obećanja neznalice Aleksandra Vučića, koji nema dan radnog iskustva i koji ponižava Srbe na svakom koraku. On patetičnom i plačljivom demagogijom uvodi kult ličnosti i totalitarni sistem. Od dolaska na vlast 2012. do februara 2016. zadužio je državu više od 10 milijardi evra. U februaru ove godine rekordno nas je zadužio za još 500 miliona evra. Samo za kamate ove godine moramo da platimo 1,5 milijardi evra. Takav ekonomski sistem, bez proizvodnje i privrednog razvoja, potpuno je neodrživ. Slijede finansijski slom, bankrot, socijalni nemiri siromašnih, opljačkanih i prevarenih građana i opasno narastanje socijalnog kriminala.

– Predlažem da Srbija proglasi odmah bankrot, da se podvuče crta, da se zabrani dalje zaduživanje države, da se napravi u pet dana realan presjek stanja i da se ta poražavajuća i realna slika naše propasti direktno, bez uvijanja, saopšti građanima. To je dobro zbog otrežnjenja. To je dobro da bismo zaustavili dosadašnje propadanje. Istovremeno, treba donijeti Zakon o porijeklu kapitala političara i tajkuna od 1990.-2016. , Zakon o konfiskaciji imovine političara i tajkuna i Zakon o lustraciji svih političara u tom periodu. Tako se čisti teren od ološa. Stvaraju se uslovi za temeljnu političku i ekonomsku reformu u društvu. Rušimo totalitarni sistem i stvaramo građanske institucije za odbranu Demokratije i Republike. Pošto nemamo prostora za analizu mojih predloženih mjera, najbolje je da Vaši čitaoci pročitaju na internetu prijedlog 24 političke mjere i 101 ekonomsku mjeru. Znači, nudim da na miran način izađemo iz ove propasti i da stvorimo uslove da Srbija za pet godina umjesto sadašnjih 15 milijardi evra BDP, lažno režim prikazuje BDP 33 milijarde evra, podignemo BDP na 230 milijardi evra. Imamo ljude koji to mogu da urade, imamo sve kapacitete i na svjetskom finansijskom tržištu ima kapitala koji stoji i traži da se plasira. U drugom petogodišnjem periodu BDP mora da se podigne na 460 milijardi evra, što je snaga jedne razvijene Austrije. Znači, ključno je pitanje hoće li građani da žive bolje i da podrže jedan ovakav ekonomski koncept, koga godinama unazad nudim, ili će građani da vjeruju političkom ološu i da dalje glasaju za svoju propast. Sve je na građanima.

– Politička ponuda je katastrofalno loša. Ogromno nezadovoljstvo naroda nema ko da kanališe. Građani hoće da skinu sa vlasti nesnosnog uzurpatora Vučića, ali ne znaju za koga da glasaju. Pokušao sam prošle godine da pozovem sve rodoljubive stranke, pokrete i pojedince da se udružimo i da stvorimo jednu listu kojom sigurno pobjeđujemo režim. Mom pozivu se odazvalo nekoliko čestitih intelektualaca. Ostali svi spekulišu i čekaju da zajašu Srbiju. Njima ne odgovara moja ideja o tome da izgradimo direktnu demokratiju i da se konačno oslobodimo političkog ološa. Zanimanje političar je prošlost. U elektronskom dobu nama političari više ne trebaju. Oni su protuve, nitkovi i paraziti, koji uništavaju državu i obesmišljavaju demokratiju. Kurta i Murta se smjenjuju na vlasti. Potrebno je i Kurtu i Murtu poslati na smetljište istorije. Političari u navodno patriotskim strankama samo imaju retoriku patriota, dok se isključivo bore za svoje sebične interese. Najvažnije je da zasjednu u parlament i da uđu u vlast. Tako se ništa ne može uraditi na spasu Srbije. Niko od njih ne shvata da Titanik tone i umjesto da se organizujemo da spasimo državu i građane, političari kradu zlatno posuđe iz kuhinje, trpaju u džepove, ne znajući da će tako brzo potonuti u hladnoj vodi. Mišljenja sam da slijedi ekonomski slom i da će taj socijalni cunami odnijeti sve ove političke šibicare sa istorisjke scene, kojoj nisu dorasli, da će građani biti primorani da se pobune, jer je ugrožena egzistencija njihove porodice, da će se otrijezniti od političkog mamurluka i da će, suočeni sa hladnom vodom, shvatiti šta treba da se radi. Optimista sam i čekam taj trenutak. Srbija ulazi u učestale izbore iz koje će izaći osnažena. Radim na tom prosvećivanju građana i sve veća čitanost mojih tekstova je dokaz da se nešto kvalitetno u društvu dešava.

– Možda je najbolje da objasnim ove političare onako kako sam ih okarakterisao u mojim tekstovima. Aleksandar Vučić – srpski kralj Ibi. Boris Tadić – maneken razbarušene banalnosti. Zoran Đinđić – ideolog vulgarnog pragmatizma. Vojislav Koštunica – ideolog verbalnog legalizma. Slobodan Milošević – despot od papira. Suština njihovih vladavina jeste da su sve bile totalitarne. Njihovi kadrovi su lakeji i kelneri na dvoru taštine.

– Đinđić i ja smo dva različita životna principa. Spojila nas je želja da srušimo “despota od papira” i da spasemo Srbiju. Uprkos našoj velikoj ličnoj razlici, prilično dobro smo funkcionisali dok on nije postao premijer. Kada je postao vlast, počeo je da povlači poteze koji su bili suprotni našim dogovorima iz 1989. Razišli smo se povodom političkih i ekonomskih reformi, naročito u vezi sa privatizacijom. Vidio sam kuda sve to vodi i povukao sam se u februaru 2001. Zabranjen sam odmah i protjeran iz javnosti. To traje do danas. Nisam ni sanjao da satrapi oko njega mogu da ga izvedu na strijeljanje. Kada je na početku 2003. shvatio da je pogriješio i kada je počeo da se oslobađa bitangi i prevaranata iz vlastitih redova, kada je htio da napravi veliki politički zaokret, već je počeo da mi šalje signale da želi da se sretnemo i razgovaramo. Oni kojima ta nagla promjena koncepta nije odgovarala pripremili su njegovo strijeljanje. Bio sam strašno potresen tim činom. Zlikovci su ubili premijera Srbije da bi oni nastavili dalju pljačku. Đinđić je propustio jednu veliku istorijsku priliku.

– Propustili smo dvije velike istorijske prilike. Slobodan Milošević 1989. godine, nakon rušenja Berlinskog zida, nije shvatio da se mijenja slika svijeta i da Srbija treba da se tome brzo prilagodi, odbacujući komunističku prošlost i socijalističke institucije radnog naroda. Bio je bahat, nadobudan, isključiv, krut, pravi razmaženi komunistički birokrata, koji se preobratio u estradnog nacionalistu, bez jasne vizije kuda Srbija treba da ide, osim njegove jedine želje da, poput druga Tita, do kraja života vlada sa Dedinja, pušeći tompus i pijući “čivas”, i da svojoj ljubljenoj ženi, “baba Juli”, omogući da bude Roza Luksemburg međunarodnog radničkog pokreta, sa cvijetom u kosi. Slobodan Milošević je na srpsko nacionalno pitanje gledao kao komunista koji želi da vlada. Trebala mu je dobra i jaka priča da uspostavi svoju despotiju. Kada je na Kosovu izgovorio: “Niko ne smije da vas bije”, to je rečeno u strahu, slučajno, u magnovenju, kao opšta poštapalica, ali ta rečenica mu je promijenila život, jer je vidio da se na nacionalnoj ideologiji može uspostaviti njegov lični režim. “Baba Jula” je još bila u njegovoj sjenci i čekala je svoju revolucionarnu priliku, te je tako Sloba postao novi vođa poraženog srpstva, mada nije bio nikakav nacionalista. Nije vjerovao ni sveštenicima, nego je bio operativni komunistički kadrovik željan apsolutne vlasti, dok je “baba Jula” gajila iskrenu mržnju prema srpskom nacionalnom pitanju, istu mržnju kakvu su imali komunistički internacionalisti, njihova današnja djeca i svi “drugosrbijanci” u pokušaju bjekstva od sopstvenog seljačkog porijekla.

– Drugu priliku za veliki istorijski zaokret propustio je Zoran Đinđić 2000. godine, kada se velika narodna energija valjala ulicama Beograda. Imao je mnogo bolje istorijske uslove od Miloševića da Srbiju izvuče na pravi put i da pokaže da je velika istorijska ličnost, državnik sa vizijom, koji razumije svoje doba i koji zna da povlači velike istorijske poteze. To se, nažalost, nije dogodilo, jer Đinđić nije bio veliki igrač, nije poznavao srpsku istoriju. Činjenica da je sam priznao, došavši na vlast, da počinje da izučava srpsku istoriju, prilično je poražavajuća i on je postao žrtva svoje sujete i pohlepe. Zadržao je Miloševićev totalitarni režim i odbacio je najbolji državni, politički i ekonomski program za spas Srbije, urađen nakon mog povratka sa ratišta 1999. godine, program koji sam radio sa grupom srpskih intelektualaca. Lično sam mu predao program i molio ga da to bude naša državotvorna platforma za budućnost, ali on to nije prihvatio i taj program je bačen u kancelarijsku korpu, što je meni bio siguran signal da će Đinđićeva neoliberalna šok-terapija bez anestezije dovesti Srbiju do šok-sobe. Tako se i dogodilo. Vučić danas tako loše oponaša Đinđića u njegovoj kritici Srba, isto govori o kukanju, lijenosti, neodlučnosti, pragmatizmu, radnoj etici i svemu onome što je pokupio sa američkih idiotskih političkih treninga za ispiranje mozga, gdje se uči da li je čaša dopola puna ili je dopola prazna, pa se taj debilizam servira kao neka velika mudrost našem pametnom narodu, kome nije preostalo ništa drugo nego da se povuče pred tim makijavelističkim propagandnim marketingom bez smisla i suštine, koji samo šteti zdravoj i normalnoj srpskoj misli.

– Stefan Nemanja je utemeljio našu srednjovjekovnu državnost. On je jedini državnik koji je razumio svoje doba i jedini državnik koji je imao viziju nekoliko vijekova unaprijed. Shvatio je kako funkcioniše trgovačka civilizacija u usponu. Umio je da pravi dobar račun i da zlatom kupi samostalnost države i autokefalnost Srpske pravoslavne crkve. Kada tome dodamo naš drevni jezik i kulturu, eto osnove za stvaranje velike srpske države. Stefan Nemanja nije stao pred napaljene i krvoločne krstaše Fridriha Barbarose i rekao im da se “Srbija saginjati neće” ili “bolje rat nego pakt”, nije se marketinški kurčio u javnosti, istovremeno se krijući iza suknje svoje sumanute žene, nego je dočekao pečenim volovima krstašku armadu, pustio ih da prođu preko njegove teritorije na svom “Drang nach Osten” i tako sačuvao narod od stradanja. U XX vijeku napravili smo velike greške 1914, zatim 1941. i na kraju 1989. Izaći na metu zločinačkom NATO savezu najmoćnijih država 1999. godine, koji nas je gađao bombama sa osiromašenim uranijumom, bila je glupost pomahnitalog “despota od papira”. Glupost i budalaština pacera i politikanata. Ta sumanuta politika nastavlja se i danas, kada Srbijom vlada kralj Ibi i kada nas vodi u sigurnu nacionalnu propast.

– Apsolutno. Mislim da sam Đinđića bolje poznavao od ostalih na javnoj sceni. To je političar koji je mnogo radio na sebi. Volio je promjene. Vlast ga je zanijela. Novac ga je ponio. Ali to mu nije bilo dovoljno. Nije se zadovoljavao da se ogleda u očima svojih partijskih činovnika. U početku mu je to prijalo, ali ga to nije ispunjavalo. Imao je u sebi intelektualni sarkazam. Ipak je bio filozof u odnosu na klošare koje je izabrao. Bio je inteligentan i dobro je znao da je promašio pravac kretanja reformi i da se preigrao. Reforme su tako u startu propale. Bilo je to kristalno jasno: ušao je u kolo iz kojeg nije mogao da izađe bez velikih posljedica. Uprkos svim prijetnjama koje su stizale, odlučio je da igra do kraja svoju ulogu. Znao je da može da strada, ali namjerno ništa nije htio da preduzima. Prepustio se sudbini i tako je stradao. Smetao je onima koje je odbacio.

– Totalitarizam je ostao. Forma se promijenila, ali suština je ostala ista. Tada je narod smislio onaj čuveni slogan: „Sve je isto samo njega nema“. Prvu kritiku režima sam napravio nekoliko dana poslije Petog oktobra, kada sam kritikovao upad Dinkića i kriminalaca u Narodnu banku Srbije. Zatim se narednog dana napisao tekst Prevrtači, gdje sam opleo po onima koji su preko noći napustili despotski režim i prišli novoj vlasti. Naročito sam napao tajkune, koji su se brzo dogovorili sa Đinđićem. Bila je to njegova velika greška. To nije smio da radi. Tako je došlo do pravljenja dila između vrha DOS-a, tajkuna, vrha Tajna Službe i vrha kriminala. Zacementiran je totalitarizam i otpočela nova pljačka države i građana. Političari iz DOS-a su reketirali lično tajkune i tako su se domogli velikog novca. Onda je smišljena pljačkaška privatizacija i tako smo propali. Rekao sam već da sam u februaru 2001. razočaran napustio taj pogrešan koncept. To sam sve otvoreno rekao Đinđiću u njegovom kabinetu. Molio me je da ostanem, ali ja sam sa gađenjem sve odbio. Nikada se poslije toga više nismo sreli.

– Većinu srpskih političara znam. Oni su mekušci i sline. Pokvarenjaci. Ološ. Plaše se sposobnih i konkurencije. Rođen sam i odrastao u Zemunu, koji je poznat kao kriminalni kraj. Igrom životnog rođenja, upoznao sam mnoge kriminalce. Odrastali smo zajedno u tučama i na sportu. Nikada nijedan posao nisam radio sa kriminalcima. Mi smo različiti svjetovi. Ali, moram da priznam, kriminalci imaju  neki svoj kodeks. Političari nemaju nikakve kodekse. Političari vole da se druže sa kriminalcima. Uzbuđuje ih njihov kratak i opasan život. Mekušcima se to sviđa. Oni nikada ne mogu da budu takvi. Zato je film „Kum“ omiljen među političarima. Znaju napamet dijaloge. Uživaju da oponašaju bosove mafije iz filmova. I još nešto. To je rekao mafijaški bos Laki Lućano u vrijeme najžešće prohibicije. Teže je , kaže Laki Lućano, postati bos mafije, nego predsjednik Amerike. Bos mafije ne smije nikada da napravi grešku.

– Ako izuzmem čestite, radne i stručne pojedince, koji su se povukli iz javnosti, jer ne žele da se uprljaju, zbog čega ih otvoreno osuđujem, onda za sadašnju srpsku kvazielitu mogu da kažem da je lažljiva, poltronska, licemjerna, lijenja, potkupljiva, jajarska, usrana, da se prodaju za sitne privilegije, da je silikonska, estradna i da je plaćena da zamajava javnost i da pokorno puzi pred političkim ološem na vlasti. Želim da razjasnim šta je to elita? Elita postoji samo jedna. To su prosvećeni i odgovorni umni ljudi koji svojim životnim dijelom brane zajednicu od totalitarizma. Elita se žrtvuje za svoje ideale i principe zajednice. Elita ima viziju razvoja zajednice i svojim radom nastoji da to ostvari.

– Sve manje je radnika u privredi, jer privreda ne radi. Namjerno su uništena naša preduzeća. Nezaposlenost je ogromna. Siromaštvo još veće. Tuga me uhvati kada vidim koliko je naš narod osiromašio. Poručujem radnicima da se udruže u odbrani svojih radničkih prava. Neka najure sadašnje sindikalne lidere, koji su prevaranti i služe političarima da zamajavaju radnike. Neka izaberu svoje povjerljive predstavnike i krenu u borbu za svoja prava. Generalni štrajk! Ulica! Povezivanje sa nacionalnom elitom! Izlazak na izbore! Pobjeda na izborima! Novi ekonomski preporod. Zapošljavanje svih proizvodnih kapaciteta! Zapošljavanje radnika! Učenje novih znanja i vještina! Pokretanje privrede! Rast plata! Zarađeni životni standard u razvijenoj Srbiji. To je jedini put. Drugog puta nema. Ponavljam – nema! Sve ostalo što slušamo i gledamo je demagogija.

– Njima poručujem da odmah počnu da se pripremaju za tržište. Moraju da pređu u privatnike. Srbija ne može da izdrži  800.000 ljudi na budžetu. Opštom digitalizacijom će se drastično smanjiti administracija u državi. Imam program kako da se ti ljudi obuče, da prođu poslovne treninge i da se pripreme za tržišnu utakmicu. Nova vlada ne smije te ljude da ostavi na ulici. Mora da ih pripremi da nauče da rade za sebe. Umjesto da prazne budžet i čekaju platu, oni će zarađivati svoju platu i puniti budžet. Srbija ima višak od 400.000 ljudi na budžetu koji moraju da se odmah prekvalifikuju. Zato poručujem tim ljudima, krenite sami naprijed!

– Nema kukanja i očajavanja! Ovo je vaše vrijeme! Radujete se ovom vremenu, jer su sve laži pale. Sada stiže surova stvarnost. U kojoj ste vi rođeni i odrasli. Uhvatite duh vremena! Ne čekajte da vas neko zaposli! Sami se izborite za posao! Učite i vježbajte! Nova znanja zastarijevaju za tri godine. Permanentno morate da učite. Najvažnije je da steknete radne navike. Ništa ne smije da vam bude teško. Ne stidite se rada. Budite odgovorni i tačni. Disciplinovani. Budite uporni. Vrijedni. Štedljivi. Pošteni i otvoreni. Ne slušajte gubitnike! Ne trošite energiju na pacere. Nemojte da saginjete glave pred nepravdom. Ustanite! Borite se za bolju budućnost! Sada je pravi trenutak! Nema više političkih zabluda i obmana! Vama je sve jasno! Niko vas ne može da obmanjuje! Branite svoje pretke! I – volite ljude! Zajednicu! Igru! Šalu! Veselite se svakom novom danu, jer taj dan je samo vaš život.

– Mora  prvo da se promijeni totalitarni sistem. To je uslov svih uslova. Ne može se na Titaniku koji tone razmišljati o poslovnim transakcijama. Građani moraju da se prvo izbore za svoju slobodu i za građanske institucije.  Za politiku se ne interesuju samo idioti. Političko promišljati ne znači biti političar. Znači stvoriti uslove za razvoj zajednice. Kada se to ostvari, onda će svaki građanin imati izbor. Ja se borim za slobodu tog izbora. Danas to ne postoji. U opštem potonuću, neoliberalni kapitalizam banditskog tipa nas sve pretvara u roblje. Kako će građani da pokrenu neki posao kada nemaju novac, kada su banke zelenaške i monopolske i kada je opšta nelikvidnost sistema, koja uništava sve privredne subjekte? Zato insistiram da prodre svijest kod građana da moraju da se izbore za svoju slobodu. Zlatni kavez je samo kavez. Građanima treba sloboda zajednice. Tada ću ih lako usmjeriti kojim poslom da se bave. Politika će tada biti javna djelatnost od značaja za zajednicu i neće biti mjesto za organizovanje ličnih poslova.

– Sve zemlje bivše Jugoslavije su bankrotirale. Nekada je Jugoslavija dugovala 20 milijardi dolara, danas sve zemlje nastale od Jugoslavije duguju preko 200 milijardi dolara. Svi narodi bivše Jugoslavije su prevareni i postali su roblje multinacionalnih kompanija. To sam pisao prije raspada Jugoslavije i ponudio sam tada moja rješenja. Umjesto lažnog bratstva i jedinstva, ponudio sam da se Jugoslavija transformiše u konfederaciju, da svako plaća svoje račune, da njemačka marka bude zajednička valuta za međusobno plaćanje, da nema carina, da nema granica i da se uvede parlamentarna demokratija i narodni kapitalizam. Južnoslovenski narodi su nasjeli na prevaru nacionalnog političkog ološa, koji su zaigrali na kartu nacija i vjera, jer su istorijske rane još uvijek bile krvave i tako smo ušli u nova klanja i razaranja.

– Nisu. Sve je to osmislila Familija u svom nastojanju uspostavljanja Novog svjetskog poretka, naložili su Velikom Bratu da raspali mržnju i tako smo propali svi, dok su neprijatelji ujedinjavanja slovenskih naroda imali lične interese u našem bratoubilačkom pokolju. Nasjeli smo na prevaru krstaša, koji su našu nesreću iskoristili za svoje lično bogaćenje i utjerivanje straha ostalim pokorenim evropskim narodima. Razaranja, leševi i kolone prognanih su bile poželjne slike za krstaše da zaplaše pokorene građane u svojim zemljama i da ih drže pod kontrolom čeličnog zakona neoliberalnog kapitalizma u otimanju. Južnoslovenski narodi nisu shvatili ovu veliku prevaru koja nam se spremala i umjesto da su se ujedinili u svojoj različitosti, jer naša slovenska različitost je naša prednost, umjesto da su sami preuredili svoju zajednicu i na miran način riješili svoje odnose, držeći se dvojno knjigovodstvenog načela i obračuna, nasjeli su na propagandu krstaških neolkolonizatora i konkviskadora. Uvijek se sjetim te potresne scene iz 1202. godine, kada su hrišćani Zadra veselo mahali krstašima u njihovom pohodu za oslobađanje Hristovog groba od nevjernika, ne shvatajući da je trgovačka kalkulacija pokvarenog mletačkog dužda Enrika Dandole već odredila da se taj trgovački konkurent sa druge strane Jadrana mora spaliti i uništiti, isto onako kako će se 1204. godine spaliti najveći i najljepši hrišćanski grad Konstantinopolj, pa su svi ti nevini hriščani ginuli za račun širenja tog koncentrisanog  Kapitala, vjera i nacija su bile potpuno nevažne, a pokušaj Vatikana da  sve te zločine prikaže kao greške u svetoj misiji, bila je velika prevara koju Sloveni nisu razumjeli ni do današnjeg dana.

– Mi Sloveni, podjeljeni na pravoslavce, katolike i muslimane, drevni smo i autentični narod na Balkanu, stvorili smo evropsku civilizaciju, sve od lepenske kulture i vinčanskog pisma pa do naše epske poezije i srednjovjekovnog slikarstva, podarili smo Evropi sve ono zbog čega ona  nas danas negira i zbog čega uništava, padali smo na koljena pred tom okrutnom Evropom i ginuli za njene sebične interese, da bi nas Evropa proglasila varvarima, divljacima i ubicama koji jedino znanju da se kolju između sebe i koji su opasna kuga za tu navodno prosvećenu i razvijenu Evropu. Sve je to bila jedna velika laž. Smišljena prevara! Koja se danas  ponovo plasira  kroz bankrotiranu EU fašističku ideologiju  o standardizaciji i koja  se nameće nižoj rasi, balkanskim urođenicima, od strane briselskih  staljinističkih komesra kao jedina ideologija . Zato je važno, presudno važno, da južnoslovenski narodi danas shvate da su prevareni, da su izigrani, da su namagarčeni, da su opljačkani i upropašteni iz jednog jedinog razloga da bi Evropa mogla da se pretvori u eksplatatorsku tvorevinu nazvanu EU i da je taj projekat danas konačno i zasluženo propao, da mu nema života, da se raspada, da je mečka zaigrala i pred evropskim vratima, da su upaljene balkanske vatre zahvatile i njihovu kuću, jer ne možete vječito da palite tuđe kuće a da, na kraju svih krajeva, ne zapalite i svoju.

Predlažem južnoslovensku federaciju balkanskih naroda. Nema bratstva i jedinstva i lažne ljubavi, nego precizno urađena matematika interesa, tačna računica, šta ko dobija i koliko, čvrst ugovor o pravilima kako ćemo da poslujemo, posebni budžeti i samostalne politike, jer je bolje da između sebe poslujemo, nego da ratujemo. Na samom početku naše južnoslovenske tragedije rekao sam da je bolje da vodimo ljubav, nego da vodimo rat, ali se od nacionalnih bubnjeva uspaljenih poglavica i opijenih vračeva moje riječi nisu čule. Danas ponavljam, predosećajući da se nesreća, opet, može ponoviti, jer smjer kojim se trenutno krećemo nikako nije dobar, da je bolje da sjednemo i da se dogovorimo o principima kako možemo da zajedno radimo, nego da nas Veliki Brat ubaci u novu klanicu. Potekli smo iz istog korjena i ne smijemo da dozvolimo da nas Evropa ponovo prevari. Valjda smo, napokon, nešto naučili iz tolike naše nesreće.

– Ulazimo u drugu fazu programirane krize, koja je izbila 19. avgusta 2007., kada je pukao preduvani hipotekarski balon u SAD, i koja se proširila  2008. godine na finansijsku krizu. Sve što je preduzeto za rješavanje te krize je bilo potpuno pogrešno. Požar krize su počeli da gase benzinom. Sumanuto štampanje dolara i evra bez pokrića stropoštalo nas je u ponor. Suština nastale krize je sadržana u činjenici da je došlo do propasti Zapada, tačno onako kako je u junu 1918. pisao vidoviti Špengler, jer takva komercijalna civilizacija zasnovana na pohlepnom otimanju, sebičnom prisvajanju i gramzivom nagomilavanju, sve u rukama malog broja privilegovanih, civilizacija bez duha, duše i ljubavi, istinske i ljudske, više ne može da opstane. Ekonomska kriza je posljedica gubitka smisla zapadne potošačke civilizacije i pretvaranje čovjeka u običnu robu, koja se mora što bolje plasirati i prodati na monopolizovanom i kontrolisanom tržištu. Imam konkretani operativan program za izlazak iz krize. Nudim ga od izbijanja krize svima. Jedina zemlja koja je primjenila takav program, što govori o duhu vremena i dobrim rješenjima mog ekonomskog programa, bio je Island. Povećavanjem poreza se ne može izaći iz krize, nego smanjivanjem poreza. Stvaranjem jeftine i racionalne države. Kriza ruši sve dosadašnje navike i predrasude. Kriza je sučeljavanje sa realnošću. Ko to prvi prihvati i počne da se ponaša u skladu sa krizom, taj će prvi da izađe iz krize. Nažalost, još uvijek nije došlo do sučeljavanja sa realnošću. Štampanjem dolara i evra bez pokrića, državnim finansijskim inekcijama za održavanje propalih privatnih banaka i kompanija, značajno većim troškovima savremenog čovjeka  nego što on može da proizvede i prihoduje, raspodjelom društvenog bogatstva  u korist sve manjeg broja bogatih ljudi, manipulacijama u cenzurisanim medijima, koje su  sve okrutnije i bezočnije,  sve to dovodi do toga da danas kriza ulazi u svoju razarajuću drugu fazu, koja će naglo srušiti lažne kule od karata neoliberalne ideologije. Kada sam prije deceniju pisao o ovome, svi su se smijali. Danas vidimo da je i reptil Rotšild i vampir Rokfeler, dvije porodice koje su članovi zloglasne Familije, ozbiljno zabrinuti za sudbinu svijeta. Važno je znati da je stari svijet odavno umro i da je nastalo novo doba. Otuda moja podrška mladim ljudima da se osmjele i krenu sami naprijed. Ovo je njihovo doba.

– To je moja ideja iz devedesetih godina koju i danas zastupam. Namjerno sam govorio tako jer sam htio da ukažem na parazitski sistem u kome političari samo kradu, uzimaju i otimaju, ne stvaraju nikakvu novu vrijednost, dok je rad premijera i njegovog tima na procenat nagrada od ostvarene nove vrijednosti BDP države. Ako stvore novu vrijednost, neka uzmu procenat od tog povećanja, jer su dobro vodili poslove. Država i građani su sve bogatiji i takav premijer treba da naplati svoje znanje i vještinu uspješnog vođenja države. Danas političari postaju bogati, dok država i narod propada. Menadžerski pristup je sasvim pošten. Zaradi novac legalno i za državu i za sebe. Pokaži nam šta znaš i vladaj. Nemoj da nam širiš demagogiju i praznu priču. Šta mislite ko će od političara da prihvati da radi na procenat od ostvarene realizacije? Niko. Zašto? Zato što su nesposobni. Ne znaju da stvore novu vrijednost. Političari su paraziti koji stalno uzimaju od nekoga. Zato ja prezirem političare.

– Nekada je  i parna lokomotiva bila utopija. Kasnije, kompjuter i mobilni telefon. Zašto bi digitalna direktna demokratija bila utopija? Političari namjerno zaglupljuju i ponižavaju narod. Ako taj narod zna da koristi elektonsko bankarstvo i prati berze, zašto ne bismo mogli da direktnu demokratiju digitalizujemo. Posrednička ili prestavnička demokratija je prošlost. Dajemo povjerenje nekim blesanima, koji poslije toga odlučuju umjesto nas, ali samo za svoj račun. Dosta je bilo te parlamenrane špekulacije i prevare. Političari nam više nisu potrebni. Ta profesija je suviše skupa i građani više nemaju potreba da plaćaju političke usluge. Predstavnička demokratija je obesmišljena. Jedino riješenje je direktna demokratija. Pošto živimo u elektronsko doba, onda je ona digitalna demokratija.

– Prvima da nam ne treba EU, a drugima da Srbija nije ruska gubernija.

– Kada su Putinove rakete pogodile sa 1.600 kilometara udaljenosti teroriste u Siriji, to je bio kraj unipolarnog svijeta. Godinama prije toga sam pisao da neko mora da zaustavi napaljene narkomane sa Vol Strita, koji pokreću NATO intervencije, i da Rusija mora da na silu odgovori silom, jer kauboji ništa drugo i ne razumiju, to smo bar naučili iz njihovih vestern filmova. Tako je Sirija postala civilizacijski Staljingrad i za Putina je bilo mnogo bolje da vodi svoju odlučujuću bitku sa američkom Imperijom u rastojstvu u Siriji, nego da, poput Kotuzova, mora da pali dijelove Moskve i da se na domaku pravoslavne prestonice sukobljava sa agresorom. Te ispaljane rakete i tačno pogođeni ciljevi terorista, kao i raketa ispaljena iz mora , koja gađa na 12.000 kilometara, više su doprinijeli odbrani demokratije i slobode nezavisnih država u svijetu od svih dosadašnjih blebetanja svjetskih političkih prevaranata. Živimo u potpuno novom svijetu. Uspavali ruski medvjed se probudio iz sibirske zime, uspravio se na zadnje noge i tako strašno riknuo da se krv sledila u venama gangsterima na Vol Stritu.

– Pentagon je prvi shvatio da američki dopingovani bizon ne može da se suprostavi toj snazi i lukavosti ruskog medvjeda , pa su odbacili svaki pokušaj Vol Strita i Bijele Kuće da se nasiljem pokuša savladati taj sibirski džin. Ono što je shvatio Pentagon, nisu shvatili srpski politički izdajnici na vlasti u Beogradu. Uplašeni za svoju vlast, oni i dalje streme u bankrotiranu EU i teže da Srbiju uvuku u NATO. Srpski narod ne želi da bude topovsko meso za buduće NATO intervencije u svijetu. Ponovo srpki politički ološ vodi državu i narod suprotno od naših nacionalnih interesa. Moje mišljenje je da će Putin, on je taj veliki istorijski igrač koji danas vuče velike poteze u odbrani čovječanstva od neoliberalnog neokolonijalizma, poslije ratne pobjede u Siriji, podijeliti Bliski istok i da će njegova strategija biti da se podijeli i Evropa. To je jedini način da Srbija, okružena NATO zemljama, opstane. To je jedini način da se NATO alijansa na Balkanu raspadne i da Balkan pripadne našim narodima, koji će se dogovoriti da formiraju balkanku ekononomsku konfederaciju. EU mora da propadne. Evropski narodi moraju da se pobune protiv Brisela. Spas Evrope je da protjera američku politiku i da se napravi savez Pariz-Berlin-Moskva.

– Onda Evropa sigurno ulazi u neonacizam, jer to je pitanje njenog opstanka. Migrantska kriza samo podhranjuje neonacizam. O  evropskom neonacizmu  sam pisao prije deset godina. Nagli uspjeh AfD u Njemačkoj, koji se zalaže za povratak marke, izlazak iz evrozone i da vojska ubija migrante najbolje govori o krahu multikulturalizma u Evropi. Najveći problem za oporavak će imati Evropa. Mada to nekima danas zvuči čudno, to je istina. Balkan će se prije opotaviti od Evrope. Evropa je stara, umorna, razmažena, nema duha, nema životne energije, nema energetskih potencijala i nema više onih radnih navika od početka njenog uspona, tako da tek slijede velike nevolje i izazovi za evropske narode. Amerika je bankrotirala i sada je samo pitanje kako će se taj bankrot završiti. Može da dođe do građanskog rata i podjele Amerike na šest država. Može da dođe do socijalne revolucije. Može da bude hiperinflacija. Može sve to zajedno da se dogodi. Bilo kako se bude odvijalo, mislim da će Amerika, vjerovatno sa novom valutom, uspjeti da se oporavi prije Evrope, jer američka žilavost, praktičnost i profesionalizam su garancija njihovog sigurnog opstanka.

Putinova Rusija se podiže na velikom istorijskom talasu otpora protiv američkog hegemonizma, koji se zasnivao na štampanju dolara bez pokrića, holivudskom smeću, CNN lažima i rijaliti debilizmu. Rusija se na velika vrata vraća na svjetsku pozornicu i stvaranjem Evroazijske unije samo jača svoje pozicije na Istoku. Srbija neće opstati ako Rusija ne bude Imperija. To je danas običnom građaninu u Srbiji jasno, ali nije jasno izdajničkoj, eurofanatizovanoj, namjesničkoj vlasti. Zato je pitanje vremena kada će Vučićev režim da propadne. Sjedenje na dvije stolice nije moguće. To je bilo pogrešna politika 1989., kada smo morali da se okrenemo Zapadu, o tome sam tada bezbroj tekstova napisao, ali je režim u Beogradu branio trulu Jugoslaviju i bankrotirani socijalizam. Danas treba da se čvrsto povežemo sa Istokom jer će se u XXI vijeku klatno progresa pomjeriti na tu stranu. Srbija je evropska država. Mi nismo ruska gubernija. Rusi su naša mlađa, velika braća, koja imaju svoje imperijalne interese. Mi jesmo braća, ali imamo odvojene novčanike. Srbija je most između Istoka i Zapada. Trebamo samo da budemo mudri i da naplaćujemo mostarinu.

Neoliberalni kapitalizam je bankrotirao. Štampanje dolara i evra bez pokrića je uništilo finansije svijeta. Države i građani su prezaduženi. Dugovi privrede i građana SAD su preko 250.000 milijardi dolara. Taj dug više niko ne može da vrati. Na berzama se okreće preko  2,3 miliona milijardi hartija bez vrijednosti. Balon se naduvao i svakog trena može da pukne.

Dvije decenije o tome pišem i govorim.  Opominjem lakovjerne. Estradni ekonomisti nemaju pojma šta se danas  stvarno dešava na svjetskim finansijskim tržištima. To su velike neznalice i licemjeri, koji služe  interesima krupnog kapitala. Plaćeni su da lažu i obmanjuju narod. Neoliberalna ideologija počiva na konceptu da bogati budu još bogatiji, dok siromašniji postaju sve siromašniji. Svjetska ekonomska kriza je izrežirana da bi Familija preotela resurse suverenih država i da bi vladali svijetom. Tako smo danas došli do toga da 62 milijardera raspolažu imovinom kao 3,5 milijardi ljudi na planeti. Takvo ropsko stanje je postalo neodrživo. Živjeli smo u laži o demokratiji, liberalizmu, tržištu, slobodama i građanskim pravima. Slijedi sučeljavanje sa  surovom realnošču. Na finansijskim tržištima se svaki dan okreće preko 52.000 milijardi dolara. Na finansijskom trejdingu privilegovani pojedinci zarađuju neto profit od 15% nedjeljno, što je 60% mjesečno, isto toliko zarađuju zajedno bankari špekulanti, brokeri i posrednici u poslu. Tolika zarada nikada nije bilo u istoriji civilizacije. Na jednoj strani hiljade milijardi dolara i evra  stoje neplasirani, dok 88% čovječanstva propada i ne zna kako će sutra da preživi. Izlaz iz štampanja dolara i evra bez pokriće je svjetski rat, građanski rat u SAD i raspad EU ili hiperinflacija. Šta će od toga da se desi znaćemo vrlo brzo. Svjetska ekonomija je Titanik koji tone.

Mi smo u potpaljublju u vodi. Naši propali političari čekaju da nas spasi posada koja je odavno napustila brod.

– Stanje u BiH je žalosno. Jadno. Siromaštvo, bijeda i iseljavanje. Odlično poznajem privredu BiH, njene proizvodne kapacitete i njene mogućnosti. Privredni oporavak bi u BiH bio brz i donio bi blagostanje i pravoslavnim i katolicima i muslimanima.

– U političkom ološu sve tri vjere i nacije. Političari su kriminalci na vlasti, koji žive na zavađanju naroda. Taj naš južnoslovenski narod je podjeljen na tri nacije i tri vjere. Namjerno zavađeni da bi se njima lakše vladalo. Imam prijatelje od Širokog Brijega do Tuzle i Bijeljine i znam da su svi protiv političkih kriminalaca na vlasti. Moramo da se oslobodimo istorijskih zabluda i predrasuda. Moramo mnogo da učimo jedni od drugih i da otvoreno razgovaramo. Sve tri nacije i vjere su postale iz istog slovenskog korijena. Ne može muslimanu iz Zenice da bude bliži Turčin, Saudijac ili musliman iz Katara, nego Srbin iz Doboja ili Hrvat iz Brčkoga. O fundamentalistima i teroristima, koji bježe da se sakriju u BiH, mislim da su veliko zlo i da ih hitno treba protjerati. Ne treba nam nova nevolja. Hrvatu iz Čitluka je bliži Srbin iz Gacka i musliman iz Konjica, nego Hrvat iz Varaždina. Srbinu iz Trebinja bliži je Hrvat iz Mostara i musliman iz Foče, nego Srbin iz Dimitrovgrada. Radi se istom podneblju i istom mentalnom sklopu. U BiH je sve pobrkano uslijed prljave politike i mora da se vratimo na početak. Mora da se podvuče crta. Najgore je što je velika krv pala. Moramo da progovorimo otvoreno o svim zločinima u XX vijeku. Moraju da se osude zločini i krvnici izvedu pred pravosudne organe. Mora da se piše nova istorija slovenskih naroda. To je dugačak i težak proces koji nije još počeo u BiH. I dalje neprijatelji naših naroda guraju te narode u sukobe i nova krvoprolića. Ako se takva pogubna politika ne zaustavi, plašim se da ćemo imati novu klanicu u BiH. Siromaštvo je sve veće i izbezumljeni ljudi će okriviti druge nacije i vjere za svoju nesreću. Hodže, vladike i biskupi će i dalje voziti svoje džipove i Audije, brabonjajući o bratstvu, siromaštvu i jednakosti. Važno je da se čuje zdrava pamet na sve tri strane i da naši najumniji ljudi uđu, napokon, u politiku i preuzmu upravljanje podjeljenom državom. Najbrži način da se udruže sve tri nacije i vjere je ekonomija. Spreman sam da, sa svojim stručnim timom iz BiH, izradim operativan program ubrzanog privrednog razvoja. To traže sve nacije i vere u BiH. Ekonomija je temelj za preporod bolesnog društva.

Zbog velikih stradanja i prolivanja krvi, zbog velikog nepovjerenja i straha od obnove rata, potrebno je da se zadrži Republika Srpska, da se Federacija podijeli na Bošnjački entitet i Hrvatski entitet. Treba protjerati briselskog vezira iz BiH, jer će se tri nacije same  dogovoriti i same će odlučivati o svojoj sudbini. Treba zadržati zajedničku valutu, centralnu banku i zajedničku državnu politiku. Treba ukinuti taj silni činovnički aparat na nivou države i stvoriti efikasne konfederalne agencije koje će opsluživati sva tri entiteta. Nema potreba za skupštinom, vladom i svim tim birokratskim aparatom u Sarajevu, koji predstavlja BiH. Tri predsjednika entiteta će se dogovarati kako da vode politiku  konfederalne BiH. Tako se otvaraju velike mogućnosti za brzi ekonomski razvoj BiH. Svako u svom entitetu plaća svoje troškove i dogovara se o zajedničkoj državnoj politici BiH. Vrijeme je važan faktor u liječenju mržnje i zadobijenih rana. Mislim da je bolje da svako liže svoje rane i da vodi svoju ekonomsku politiku, nego da brisalski vezir na silu održava nametnutu politiku. Ako se građani okrenu ekonomiji, ako se bude otvoreno razgovaralo o svemu što muči sve tri nacije i vjere, ako se iskreno vratimo svojim slovenskim korijenima i našim tradicionalnim vrijednostima, ako budemo njegovali našu različitost kao našu komparativnu prednost za brzu modernizaciju društva, onda sam potpuno siguran da će se zaustaviti begstvo mladih ljudi iz nesrećne BiH, da će se stvoriti uslovi da se može živjeti od svog poštenog rada na našoj zemlji i da će bogatstvo naših razlika samo pomoći da Evropa u našim narodima pronađe svoju izgubljenu dušu i smisao. Balkan može spasiti Evropu sadašnje propasti, jer mi imamo ono što oni ne mogu da kupe.

– Ako se razumije sve ovo što sam do sada rekao, onda je moj odgovor da Srbi u RS treba da se okrenu i Beogradu i Sarajevu. Beograd je njihova matica, ali je Sarajevo njihov modus zajedničkog življenja. Beograd je Pijemont južnoslovenskih naroda i glavna snaga u odbrani suverenosti balkanskih država od neokolonijalne politike briselskih satrapa. Konfederalni balkanski savez slobodnih južnoslovenskih država neće ponoviti istorijske greške Jugoslavije, nije to nikakva američka Jugosfera, kakav idiotski naziv, nego je to samostalna odluka svake od nezavisnih država da se udruži radi odbrane svog suvereniteta, radi ostvarivanja brzog ekonomskog razvoja i radi očuvanja zajedničke drevne istorije od uništavanja. Ako su mogli da se udruže u EU romanski, germanski, franački i anglosaksonski narodi, koji su hiljadam godina bili u ratu do istrjebljenja, zašto ne mogu na novoj osnovi da sarađuju južnoslovenski narodi? Imamo veće privredne, kulturne, istorijske, tradicionalne i ljudske resurse od ostarjele Evrope. Imamo nasleđeni talenat i inteligenciju drevne balkanske rase. Imamo različitost koja nas čini tako osobenim da možemo da razumijemo sve nacije, vjere i rase na planeti. Imamo odgovornost pred nevinim ljudima koji su stradali zbog toga što mi ništa nismo znali jedni od drugiima. Pozivam sve mlade ljude iz BiH da se oslobode predrasuda, da odbace sadašnji politički ološ, da se obrazuju, da se povezuju sa drugim nacijama i vjerama na Balkanu, da ne bježe iz svoje postojbine, nego da se zajednički borimo za našu tradiciju i kulturu. Nemojte da se stidite svojih predaka. Oni koji treba da se stide, izgubili su to osjećanje. Mi smo, na svu sreću, još uvijek ljudi i možemo da pomognemo izgubljenoj civilizaciji da se vrati pravim vrijednostima zajednice.

Press