Proteklog vikenda, ispred zgrade u kojoj živim sasvim slučajno zatekao sam trojicu klinaca, Danila, Krstu i Gavrila, kako tokom bezbrižne dječje igre razgovaraju o nesreći i ratnim strahotama u BiH.
Da nije tužno, možda bi bilo i simpatično, ali mališani od pet ili malo više ljeta pričali su o tragičnom sukobu kojeg se, vjerovatno kroz maglu, teško sjećaju i njihovi roditelji. Ne vjerujući vlastitim ušima, zastao sam u trenutku kada je jedan od dječaka drugarima iz ulaza objašnjavao “da su prvo oni napali nas, a da smo onda mi vratili njima”.
U nevjerici sam ušao u automobil i, gotovo naglas, sam sebi postavio pitanje – gdje živim i da li su mališani koje sam upravo ostavio ispred zgrade krivi što svoje bezbrižne večeri provode uz rijalitije, a slobodno vrijeme pričajući o ratu koji je okončan prije više od dvije decenije. Da li su oni krivi što su rođeni u kvazidržavi, gdje aktivni policajci dilaju drogu i pljačkaju blindirana vozila, a dobar broj “uglednih” profesora i ljekara živi od primanja mita? Jesu li mali Danilo, Krsto i Gavrilo priče o ratnim strahotama čuli od roditelja, sa malih ekrana ili naslovnica štampe na djedovom stolu? Zašto dječaci koji su rođeni u vrijeme ili nakon Ljetnih olimpijskih igara u Pekingu ne pričaju o sportu i da li njihove riječi ispred zgrade samo potvrđuju da je društvo u kojem žive na samom dnu, odnosno u najvećem moralnom glibu, iz kojeg se teško ili gotovo nikako ne izlazi?
I stvarno, treba li podsjećati da trojica mališana odrastaju u kvazidržavi koju, i bez rezultata popisa iz 2013. godine, ne voli više od pola njenog stanovništva? Dječaci koji pričaju o uzrocima tragičnog rata svoje snove sanjaju u sistemu gdje, kako kažu, ništa ne kasni, samo se prolongira. Njihova zvanična adresa stanovanja je u gradu gdje se riječ papak ne odnosi isključivo na dio svinjske noge. Ovi dječaci, za razliku od svojih roditelja, nisu plašeni “ćukama” i vješticama, već terorizmom, referendumima i vehabijama. Ove činjenice su tužne, a istovremeno i poražavajuće. Njih treba da se bojimo. Zbog Danila, Krste i Gavrila.
Press