Da je pukovnik Zoltan Dani Amerikanac – bio bi kandidat za hodajući spomenik ili bi sjedio u fotelji načelnika Generalštaba Armije SAD. Ali, Dani je penzionisani srpski oficir i zato je kandidat za – hodajući kroasan. Naime, otvorio je pekaru, piše Politika.
Američki general Dejvid Goldfejn imao je drugačiju sudbinu. Bio je pilot lovca F-16 koga je 1999. godine jedinica kojom je komandovao pukovnik Dani oborila iznad Srema. Goldfejn je pokušao da upravlja ranjenim „fantomom” i pobegne sa neba Srbije, ali nije uspeo. Katapultirao se negde iznad Šapca.
Bilo je to 2. maja 1999. godine. Sudbina je spojila srpskog i američkog oficira, a zatim ih, poslije vatrenog obračuna, zauvijek razdvojila.
Danija je VЈ poslala u penziju jer vlasti pod pritiskom Vašingtona nisu čak ni skrivale da je heroj u borbi protiv NATO-a geopolitički nepodoban: usudio se da obori ne samo F-16 već i „nevidljivog” bombardera F-117.
Zato je balada o Zoltanu Daniju jedna od najtužnijih i najsramnijih srpskih priča. Zemlja za koju se borio poslala ga je da mijesi kiflice. Za to vrijeme na epoletama američkog pilota Goldfejna nikle su četiri generalske zvjezdice, što je najviši čin u američkoj armiji. Prekjuče je objavljeno da je nominovan za načelnika Generalštaba Vazduhoplovnih snaga SAD.
Oboreni pilot se popeo u najviše svodove moći Amerike, dok je pobjednički srpski komandant ražalovan u pekara! I pored toga što su ga izdali beogradski političari, pukovnik Dani nije želio da napusti zemlju i postane vojni savjetnik dvije svetske sile, koje su mu nudile bogatstvo i zaštitu. Naprotiv, rekao je da ostaje vjerni vojnik Srbije, iako ga je Srbija izdala.
Amerikanci drugačije gledaju na svoje heroje i zato je ovo priča o njima i nama. Vojnici Sjedinjenih Država su junaci i za one političare i intelektualce koji kritikuju intervencionizam vašingtonske elite.
Dakle, ako je Bil Klinton zbog Monike Levinski bez odluke Savjeta bezbjednosti bombardovao Јugoslaviju, piloti neće biti žigosani. Naprotiv, postali su svi junak do junaka, bez obzira na to što su bombardovali mete sa sigurne udaljenosti, kao na video-igricama.
Dani nikada nije upoznao svog protivnika Goldfejna, za razliku od pilota „nevidljivog” Dejla Zelka. O susretu je snimljen dokumentarac. Ali, zašto se njih dvojica ne bi družili, kada su se zemlje u međuvremenu sprijateljile.
Amerika je i Goldfejna izvajala u heroja po holivudskom kalupu i zato je postala velika nacija. Srbija nema političare koji će pukovnika, koji je rušio američke pilote koji su nas zasipali bombama, unaprijediti u spomenik.
Da je drugačije, Dani bi danas pušio tompus na mjestu načelnika Generalštaba, sećajući se kako je spustio na zemlju američkog generala sa četiri zvezdice. Pošto nije tako, tako nam je!
