Imam Husein Hodžić pomaže izgradnju kuće za porodicu pokojnog sveštenika Dragana Cvijanovića.
“Želja mog pokojnog prijatelja, trebinjskog protojereja Dragana Cvijanovića bila je da za sebe i porodicu sagradi kuću. Kupio je plac, ali ga je smrt zaustavila. Kako njegova želja ne bi ostala neispunjena, pokrenuo sam akciju, izdvojio novac, ali se sada pridružuju i drugi. Rasim Hamidović i vlasnik Kompanije “Javuz” daće svu unutrašnju i spoljašnju stolariju… Ako neki ljudi iz Tuzle koji nikada i nisu bili u Bileći prihvataju i pomažu to je za mene vrednost. Nešto što nam u nesrećnim vremenima daje nadu da ljudi sa ljudima mogu da žive… To je taj moj motiv koji me pokreće”.
Ovako u razgovoru za “Novosti” priča doskorašnji glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Trebinje, Husein efendija Hodžić, a sadašnji imam u Herceg Novom, ali i predsednik Medžlisa Islamske zajednice za Boku kotorsku i Budvu i koordinator u Crnoj Gori za međunacionalne i međukonfesionalne odnose. Na opasku da je pomogao da se izgradi kuća za porodicu preminulog trebinjskog prote Cvijanovića, kratko kaže:
“Služim Bogu i narodu, evo već 42 godine!”
I dok u Bileći niče kuća za porodicu pokojnog prote, u Herceg Novom efendija nastavlja priču molbom da ne pišemo o ovome kao o nekom humanom gestu, jer je to prema njegovim riječima jednostavno prirodno. Ljudski.
“Pokojnog protu sam vidio kao sebe”, kaže efendija Hodžić i dodaje:
“Dao sam, ne da bih kupio mir. Ja sam ga već imao. Ne da bih platio prijatelje. Ja sam ih imao. Dao sam da bismo dali primjer drugima. Ja da sam vjerski vođa muslimana ili da sam šef države Turske, rekao bih: braćo pravoslavna, Aja Sofija je Sveta Sofija, vaš je hram, izvolite služite, molite se, i nije to neki moj poseban respekt prema pravoslavlju, ja imam samo veliki respekt prema čovjeku.”
Efendiju Hodžića su u posljednje vrijeme optuživali da u Trebinju previše sarađuje sa Srbima i to ga je, kaže, “koštalo”, međutim objašnjava da takve ocjene samo političarima trebaju.
“Oni uzmu vagu, kantar i dodaju ili oduzmu šta im treba” , kaže s mnogo razumijevanja naš sagovornik, odlučan da ne dozvoli politici ulazak u njegove prostore.
Priča potom i kako je jednom, 1976. godine, napustio molitvu da bi spasao dijete na ulici:
“Rekao sam da je važnije i veće spasti dijete nego da Bogu molimo i malo lažemo, malo istinu govorimo. To je i odgovor na ocjene da sam konfliktna ličnost, koje su me zaboljele, a čule su se u nekim najvećim organima i tijelima u Bosni”.
Nasuprot tome, kaže da mu Crna Gora “leži” kao mala, nejaka, siromašna islamska zajednica, u kojoj ga barem neće nazvati konfliktnom osobom.
“Osjećam da je ova država otišla naprijed u sekularnom pristupu prema religiji i vjerskim zajednicama, ako se to potvrdi, biće mi drago. Naći ću i ja svoje mjesto kao čovjek koji je zagovornik zajedničkog života, dobrih međuljudskih odnosa, saradnje, mirnijeg sna”, objašnjava efendija Hodžić.
Efendija Hodžić je svojim sredstvima pomogao mnogobrojnim porodicama, dao je i za obnovu Hilandara, kaže pomoći će i svakoj humanoj akciji u Herceg Novom, jer, kako objašnjava, nama samo treba još dobrih ljudi, a mi ovo nesrećno vrijeme moramo da premostimo:
“Da je htio, Bog nas je mogao podijeliti. Mogao je svakome dati po jednu planetu, ali je htio da nas iskusi, iskušenja treba savladavati, treba pustiti da se svačije dobro čuje”.
