Odluka Ustavnog suda BiH, kojom je neustavnom ocijenjena opisna definicija “jezik bošnjačkog naroda” u Ustavu Republike Srpske, ništi ravnopravan status srpskog naroda i srpskog jezika u BiH, ocijenio je profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu Miloš Kovačević.
Kovačević je rekao da ova odluka jeste očekivana, ali nije utemeljena ni na kakvim pravnim niti naučnim argumentima i ne može obavezivati vlasti u Republici Srpskoj da u srpskom jeziku i Republici Srpskoj “jezik bošnjačkog naroda” nazivaju “bosanskim”, nego samo “bošnjačkim”.
On je u autorskom tekstu za “Politiku” pod naslovom “Bošnjački nije bosanski” naveo da Ustavni sud BiH svoju odluku temelji na tri nazovi argumenata – da “Ustav BiH daje pravo konstitutivnim narodima i ostalim da jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele”, da “Ustav BiH nigdje ne propisuje da se nazivi jezika kojim govore konstitutivni narodi moraju povezivati s nazivom tog naroda” i da “naziv jezika ne može biti uslovljen ni lingvističkim pravilima zato što je ustavno pravo na naziv jezika odvojeno od sadržaja jezika, standarda jezika”.
Univerzitetski profesor naglašava da nijedan od navedenih kriterijuma nema ni naučno ni pravno utemeljenje.
Kovačević pojašnjava da se u odluci ne navodi u kojem je to članu Ustava BiH zapisano da konstitutivni narodi i ostali imaju pravo da “jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele” i ukazuje da međunarodni propisi koji se tiču jezika pokazuju da takvo pravo nigdje u svijetu nije zakonski snakcionisano.
– To su izmislili, bez potvrde u pravnim dokumentima i Ustavu BiH, članovi Ustavnog suda BiH. A i kada bi takvo pravo postojalo, podrazumijevalo bi nužno specifikaciju: ako nije na štetu ili protiv interesa drugog konstitutivnog naroda – naveo je Kovačević.
On ističe da je upravo to slučaj s nazivom “bosanski jezik”, jer je izbor tog naziva direktno uperen protiv srpskog naroda i srpskih interesa u BiH. Kovačević je naglasio da to “‘pravo’ ništi ustavnu ravnopravnost srpskog naroda u BiH, a ravnopravnost konstitutivnih naroda temeljnije je ustavno pravo od bilo kojeg drugog prava”.
– Naziv “bosanski jezik”, naime, podrazumijeva sadržaj: “jezik Bosne i Hercegovine”, u odnosu jednog “bosanskog” kao zemaljskog i “srpskog” kao nacionalnog – “bosanski” je nužno nadređena i podrazumijeva “srpski” kao svoj podređen pojam – naveo je Kovačević.
Zbog toga bi, pojašnjava profesor Kovačević, prihvatanje naziva “bosanski jezik” bio početak kraja ne samo srpskog jezika u BiH, nego i srpskog naroda u BiH, jer bi to značilo samoukidanje i “integrisanje” srpskog jezika u “bosanski”, a samim tim i Srba u projektovane “Bosance” kao naciju.
Povodom ocjene Ustavnog suda BiH, kako Ustav BiH nigdje ne propisuje da se nazivi jezika kojim govore konstitutivni narodi moraju povezivati s nazivima iz konstitutivnih naroda, Kovačević navodi da se iz toga ne smije zaključiti da je sve dozvoljeno što ustavom nije propisano.
– Ustav BiH, kao ni drugi ustavi, nigdje ne propisuje da je zabranjeno kanibalstvo, ali to ne znači da je ono dozvoljeno. Osim toga Ustav BiH ne propisuje da naziv jezika jednog naroda mora biti istovjetan u jeziku drugoga naroda – ukazao je Kovačević.
On je podsjetio da se jezik Slovenaca – slovenski, u srpskom jeziku imenuje slovenačkim, pa je tako i “bosanski jezik” u srpskom jeziku jedino ispravno imenovati “bošnjačkim jezikom”.
– U srbistici, za razliku od “bosnistike” i njenih “ustavnih simpatizera”, naziv jezika nije odvojen od naziva naroda koji taj jezik koristi. Prema tome, ako se Bošnjacima i priznaje pravo da jezik kojim govore zovu “bosanski” to pravo važi samo za upotrebu u “bosanskom jeziku”, i nikako ne može važiti za upotrebu u srpskom jeziku, na kome je i /na/pisan Ustav Republike Srpske – poručio je Kovačević.
Povodom konstatacije Ustavnog suda BiH da je “naziv jezika… odvojen od sadržaja jezika, standarda jezika”, Kovačević primjećuje kako taj sud želi da arbitrira u tome šta ulazi odnosno ne ulazi u predmet lingvističke nauke.
Kovačević zaključuje da bi Ustavni sud BiH očigledno želio “da ukine nadležnost lingvistike o jezičkim pitanjima”, kako bi opravdao “unikatni” slučaj “bosanskog”, jer, kako je podsjetio, imena jezika vezana su za imena naroda, a ne za imena zemalja u kojima ti narodi žive.
