Bilo je više nagovještaja da će Britanija napustiti EU – kako bi se sačuvala.
Piše: Predrag Ćeranić
To smo, između ostalog, nagovijestili u tekstu „Hibridni rat neće nauditi Rusiji“ koji je 13.04. ove godine objavljen na srpskoj stranici Fonda strateške kulture iz Moskve: „Zbog hibridnog rata prva je pokleknula EU. Da li zvuči čudno što je britanski premijer Kameron naložio specijalne aktivnosti za doček kolapsa evra? Znači, EU se raspada i to u haosu.“ U više kolumni napisanih za Pravdu ukazivali smo da će EU neminovno doživjeti rekonfiguraciju i da su SAD, kao jedini način da EU opstane, prihvatili svođenje na njeno jezgro, odnosno zemlje koje su osnovale Evropsku ekonomsku zajednicu (EEZ). Uostalom, referendum sa ovakvim ishodom u Velikoj Britaniji ne bi bio moguć bez saglasnosti SAD. Kada je Obama nedavno u Londonu razgovarao sa Kameronom, iako su mediji stvorili utisak da je posjeta bila u funkciji ubjeđivanja Britanaca da ostanu u evropskoj zajednici, razgovor se više ticao Transatlanskog trgovinskog sporazuma (TTIP), odnosno razmatranja mogućnosti kako da se London sačuva od negativnog efekta ovog smrtnonosnog ugovora namijenjenog EU. Znači, Bregzit je projekat, a ne volja naroda.
Što se tiče prijema novih članica u EU, poput Srbije i Bosne i Hercegovine, one u EU, i da nije bilo Bregzita, ne bi bile primljene. Sada je valjda očito da proširenja EU neće biti i da su „evroatlanske integracije“ bile, u stvari, „atlanske“, a ne „evro“. To je bio put u NATO. Ujedno, i dokazani model otimanja suvereniteta od Srbije i Republike Srpske. Koliko su nas samo britanske diplomate ubjeđivale da na određene ustupke (Kosovu, ili političkom Sarajevu) moramo pristati zarad „evroatlanskih integracija“ ili, još ljepše rečeno, „puta u EU“, a da ni sami u EU nisu vjerovali. Maske su sada pale.
U političkom diskursu vjerovatno će i dalje biti prisutne floskule o putu u EU, od kojeg se „neće odustati“ itd. Međutim, prvi konkretan potez, koji govori da poslije Bregzita više ništa nije isto, povukla je Republika Srpska, koja je odbila adaptaciju Sporazuma o pridruživanju, jer „nanosi nesagledivu štetu prerađivačkoj industriji i poljoprivrednoj proizvodnji“. „Prihvatanjem adaptiranog sporazuma Evropa se odriče osam, a BiH 80 miliona evra godišnje. 210 miliona maraka su diretkni gubici Republike Srpske, a gubici u radnim mjestima i svemu ostalom, nemjerljivi su“, zaključili su predstavnici vlasti, privrede i prozvođača Republike Srpske. Mladen Ivanić, srpski član Predsjedništva BiH, tražio je stav Vlade Srpske, i naglasio da će se njim rukovoditi prilikom glasanja u Predsjedništvu o adaptiranom Sporazumu o pridruživanju.
Stav Srpske je jasan, a oni, kojima ni ovog puta ništa nije bilo jasno, nalaze se u Savezu za promjene, čiji predstavnici se nisu odazvali pozivu predsjednika Srpske na sastanak na kome se raspravljalo o ovom veoma važnom pitanju za Republiku Srpsku.
