Teško je presuditi da li je Ruskinja Marija Jurjevna Šarapova ljepša cura ili bolja teniserka. U posljednjoj deceniji jedna je od najuspješnijih teniserki na svijetu.
Redovno je i u najužem izboru najljepših sportistkinja. Zbog ljepote i seksipila zatrpana je ponudama da snima reklame, pa je deset godina zaredom bila najplaćenija sportiskinja na svijetu. Ukratko, Marija je magnet za muškarce, najveće svjetske kompanije i – novac.
Uprkos svemu tome, ne učestvuje na Olimpijskim igrama u Rio de Ženeiru. Zato što je Ruskinja. Zato što je jedna od najboljih “hodajućih“ reklama Ruske Federacije i Vladimira Putina. Zato što je na otvaranju prethodnih olimpijskih igara u Londonu 2012.godine nosila rusku zastavu. Zato što je na otvaranju posljednjih zimskih olimpijskih igara u Sočiju upravo ona na stadion unijela rusku zastavu. Da budem još određeniji, zato što su Rusi na istoku Ukrajine, u Novorusiji, vojnički porazili fašiste sa Majdana i ukrajinsku armiju. I tako spriječili izlazak NATO pakta na južne granice Rusije. I, naravno, zato što Rusija vojno učestvuje u ratu u Siriji i spriječava da američka čeda Islamska država i Al Kaida sruše režim Bašara el Asada.
U sveopštem ratu protiv Rusije, Zapad nije poštedio ni ruske sportiste. Najpoznatijoj Ruskinji smjestili su doping aferu.
Šarapova je optužena da se u januaru ove godine na Australijan openu dopingovala. Zbog čega joj je zabranjeno da dvije godine učestvuje na zvaničnim takmičenjima. Sporna supstanca zove se meldonijum, nalazi se u sastavu raznih lijekova, pa i “mildronata“, lijeka koji je Šarapova koristila zbog pada imuniteta i prevencije dijabetesa, a na listu doping sredstava uvrštena je 1.januara ove godine. Na šta Ruskinja nije bila upozorena. A i da jeste, isto bi joj bilo. Našli bi joj nešto drugo.
Sa Šarapovom se dogodilo ono što se dogodi vozaču koji naiđe na saobraćajnog policajca koji je odlučio da ga kazni. Samo je pitanje koji prekršaj će mu naći i koliku kaznu će mu razrezati.
Dokaz za to je i druga najpoznatija Ruskinja Jelena Isinbajeva. Dvostruka olimpijska šampionka, sedmostruka svjetska prvakinja, svjetski i olimpijski rekorder u skoku u vis s motkom. Tri puta je bila najbolja sportiskinja svijeta. Svjetski rekord u skoku uvis obarala je 30 puta. U posljednjih deset godina lijepa Jelena je ikona, zaštitini znak svjetske atletike. Kraljica kraljice sportova.
Ni ona ne učestvuje na Olimpijskim igrama u Brazilu. Zato što je Ruskinja. Zato što je na otvaranju Zimskih olimpijskih igara u Sočiju upravo ona na stadion unijela baklju sa olimpijskim plamenom. Zato što se u javnosti često pojavljivala u društvu Vladimira Putina. Zato što je više puta javno kritikovala politiku dvostrukih aršina SAD i Zapada prema Rusiji. Ali, to nije kraj spiska grehova Isinbajeve. Ona ima “gadan“ običaj da se prije svakog skoka prekrsti i pomoli bogu. A dok se moli gleda u pravcu neba. Umjesto da gleda u pravcu Vatikana. Dalje, poslije svake pobjede širi i ljubi rusku zastavu. Slavna atletičarka smatra da joj je Zapad u grijehove uračunao i to što se, poslije napuštanja domovine, prije dvije godine ponovo vratila da živi u Rusiji.
Njoj nije dozvoljeno učešće uz sljedeće objašnjenje: zato što su se neki drugi ruski atletičari dopingovali. Dobro ste pročitali – zato što su se dopingovali neki drugi ruski atletičari, a ne ona.
Da se radi o američkoj osveti Rusiji vidi se po tome što je čitavu priču prva pokrenula američka antidoping agencija (USADA). Amerikanci su se obratili MOK-u sa zahtjevom da se Rusiji zabrani učešće na igrama u Brazilu. Zato što se navodno svi ruski sportisti dopinguju. I to po programu ruske vlade a pod kontrolom ruskih bezbjedonosnih službi. Za razliku od američkih sportista. Koji se dopinguju po programu američke vlade. I američkih bezbjedonosnih službi.
Kako piše Njujork tajms, zahtjev su podržali predstavnici 10 antidoping agencija i “20 grupa sportista“. Pogađate, i agencije i “grupe sportista“ su sa Zapada, a najviše ih je iz Amerike.
Kako bi potpuna eliminacija Rusije sa igara bila neviđen skandal, koji bi za posljedicu mogao da ima ne samo povlačenje sportista iz još nekih država, već i početak kraja olimpijskih igara, američki kreatori ove ujdurme su donijeli odluku da Rusi mogu da učestvuju, ali ne mogu u atletskim disciplinama. Tek da se stavi do znanja u čijim rukama se Međunarodni olimpijski komitet i Svjetska atletska federacija nalaze.
Uz Isinbajevu kažnjeno je još 67 vrhunskih ruskih atletičara . Koji su ispunili olimpijsku normu, ali kao i da nisu. Uz isto obrazloženje – krivi su zato što postoje indicije da su se neki drugi ruski atletičari dopingovali.
Ako je suditi po zabranama učešća na takmičenjima u Brazilu, ispada da se samo Rusi dopinguju. Ali nije tako. U pitanju je podvala, teška zloupotreba sporta i olimpijskih igara u političke svrhe. Što nije ništa novo. Džordž Orvel je davno napisao da je sport rat bez pucanja.
Navešću samo jedan primjer, jedan dokaz, iz kojeg se jasno vidi da su i te takozvane antidoping kontrole, odnosno agencije koje ih sprovode, samo oruđe u rukama politike. Uglavnom, američke politike. Američka atletičarka Merion Džons je bila najbrža sprinterka svijeta na kraju 20 i početkom 21 vijeka. Osvojila je tri zlatne olimpijske medalje, pet puta je bila svjetski šampion, a ima i četiri srebrne i bronzane medalje sa svjetskih prvenstava. Na većini takmičenja testirana je na doping i nikad nije pala. Očigledno, samo zato što je Amerikanka.
Jer, po završetku karijere, Džonsova je priznala da se dopingovala. Stalno. Iz godine u godinu, na svim takmičenjima.
Inače, ovo nije prvo kolektivno kažnjavanje ruskog sporta zbog politike. SAD i druge zapadne zemlje su 1980.godine bojkotovale Olimpijske igre u Moskvi. Zato što je tadašnji SSSR vojno intervenisao u Avganistanu. I tako Amerikancima i CIA ugrozio dva značajna projekta: pretvaranje avganistanskih polja u plantaže za uzgoj marihuane i formiranje Al Kaide i drugih islamskih terorističkih grupa, koje će kasnije širom Bliskog istoka izazvati smrt desetina hiljada ljudi.
Zamislite da ostale države slijede taj primjer i odbiju da se takmiče sa sportistima svih država koje vode osvajačke ratove. Ili američki sportisti ne bi učestvovali ni na jednim olimpijskim igrama i ni na jednom svjetskom prvenstvu ili se, što je vjerovatnije, ta takmičenja ne bi ni održavala.
Jer, od Drugog svjetskog rata do danas, SAD su izazvale više od 50 ratova, u kojima je poginulo između 25 i 30 miliona ljudi. Praktično, od 1945.godine do danas nije bilo dana u kojem Amerikanci nisu ubijali na nekom dijelu planete.
