U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Doboja, okončano je unakrsno ispitivanje svjedoka Tužilaštva BiH Milenka Gligorića, koji je rekao da osim zahtjeva za predaju naoružanja, nikada nije postojao zahtjev za trajno iseljenje Bošnjaka sa područja opštine Doboj.
“Takav proglas zaista nikada nisam vidio. Ono što sam znao je da su od maja 1992. godine civli nesrpske nacionalnosti privođeni u policiju, iako meni nije bilo poznato iz kog razloga“, rekao je Gligorić.
Svjedok, koji je bio član i portparol Kriznog štaba Doboja, ponovio je da je Doboj nakon 3. maja 1992. godine skoro osam mjeseci bio bez struje, vode i plina, a da u gradu nije bilo nikakve diskriminacije u pogledu snadbijevanja.
“Niko u gradu nije imao struje i vode. Tehnički je bilo nemoguće da pripadnici jedne nacionalnosti imaju vode i struje, a da drugi nemaju. Tako da je u tom pogledu svima bilo isto“, objasnio je Gligorić.
Dodao je i da se kao direktor Radio Doboja sjeća da su uniformisani pripadnici Stanice javne bezbjednosti Doboj 24 sata obezbjeđivali radio, te da su putem radija emitovani javni proglasi građanima da predaju svo naoružanje.
“Mi smo takve informacije, odnosno proglase dobijali od vojnih struktura. Јa sam smatrao da je to bio poziv svim stanovnicima Doboja, a ne samo određenoj nacionalnoj grupi“, naglasio je Gligorić.
Milan Ninković, Borislav Paravac, Andrija Bjelošević i Milan Savić optuženi su da su od početka maja 1992. do kraja 1993. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu protiv civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva.
Optuženima su na teret stavljeni napadi vojske, policije i paravojnih formacija, prilikom kojih su civili ubijani i zarobljavani te odvođeni u logore na više lokacija na području Doboja, kao i progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Doboja i Teslića.
