Banjalučki novinar sa četrdesetogodišnjim iskustvom Slaviša Sabljić uputio je otvoreno pismo visokom predstavniku u BiH Valentinu Incku u kojem ukazuje na njegovu i nebrigu međunarodne zajednice o narodu u BiH, koji gladuje zaboravljen i ostavljen od svih.
Sabljić ocjenjuje da u BiH nikad prije međuentitetska međa nije bila toliko oštra, duboka i opasna, navodeći da je više od 520 sela i zaselaka izbrisano sa geografske karte u kojima su, u skoro svim, prije rata živjeli samo Srbi.
“U manjem entitetu je 18 odsto nesrba, a u većem pet puta manje Srba. Drvar je sa 7.700 srpskih povratnika `najsrpskiji` grad u Federaciji. U tom Drvaru je posljednjeg aprilskog vikenda bilo 12 sahrana, a od januara u tom istom gradu nije rođeno nijedno dijete”, navodi Sabljić.
On u pismu poredi da u jednom srednjobosanskom gradu, nogometaši, Hrvati treniraju i igraju na travnatom terenu jer ih je u tom gradu većina, a njihove komšije Bošnjaci, tamo iza žice, treniraju na terenu sa šljakom, dok profesor Mustafa Šantić kaže da u zapadnom Mostaru predaje glazbu, a u istočnom muziku.
“U ovoj zemlji je još 11 školskih objekata u kojima na jedna vrata ulaze Hrvati, a na druga djeca Bošnjaka. Kada bi se među njima zalomio neki Srbin, ušao bi na vrata kuda i djeca Hrvata. Pravdaju to time da je križ ipak malo bliži krstu nego li polumjesecu”, navodi Sabljić.
On piše da u Stocu i Uskoplju, odnosno Gornjem Vakufu, kada igraju reprezentacije BiH i Hrvatske, situacija je za malo pa ista kao i `93. kada su se Bosanci i Hercegovci najžešće tukli, te da nije poznato da li igdje u Evropi postoji grad kao Mostar u kome izbori nisu održani već osam godina.
“Neznano je i da li će ih uskoro i biti. O sudskoj presudi u slučaju `Sejdić i Finci` da se i ne govori, baš kao ni o podizanju optužnice protiv čovjeka pod čijom komandom je ubijeno ili umoreno bar pet stotina Srba. Među njima su četiri moja ratna druga koji su sahranjeni bez glave”, naveo je Sabljić.
On piše da “međunarodnjake” i Incka ne brine ni činjenica da rezultata posljednjeg popisa stanovništva u zemlji jada i čemera, nema još ni na vidiku.
“Ne brine Vas ni to što je za osam godina identifikovano tek oko tristo srpskih nesrećnika te da Republika Srpska traži, i to bezuspješno, još 1.662 nestalih”, navodi Sabljić.
On piše da Incka ne brine ni to što je u posljednje tri godine u napuštenim srpskim naseobinama prekopano oko 200 grobova Srba, a niko ne zna gdje su odneseni skeletni ostaci iz njih.
“Sve su prilike da Vas ne brine ni prijetnja novim ratom onog monstruma Sefera Halilovića, a niti ratni pokliči efendije Cerića i sabraće mu preko velike lokve. Ne brine Vas gospodine Incko ni još puno štošta drgog sličnog već navedenog, ali Vas zato gospodine Incko brinu najviše Milorad Dodik, Republika Srpska i referendum o njenom rođendanu”, navodi Sabljić.
On u pismu Incku navodi i da niko u BiH nije protiv toga da on podnosi izvještaj UN, jer je i toj zemlji stalo da bude član velike porodice onih koji promovišu mir i bore se za njega. “Ali gospodine Incko nije li se u taj Vaš izvještaj bar jednom moglo napisati i ovo što sam i istraživao i naveo”, pita Sabljić.
Sabljić je podsjetio da se 40 godina bavi novinarstvom, ali da toliku mržnju prema jednoj strani nigdje, osim onih ratnih monstruma, nije ni čuo ni vidio ni doživio.
“Vi ćete otići iz ove zemlje sa debelim bankovnim kontom na računu. Ostaćemo u njoj mi, obični smrtnici da živimo ili možda bolje reći da pokušamo živjeti život i bez Vas. Neka Vam svevišnji oprosti grijeh koji je daleko od bilo kakve diplomatije koju svijet poznaje. Gdje će Vam duša gospodine Incko?”, napisao je Sabljić u otvorenom pismu visokom predstavniku u BiH Valentinu Incku koje je dostavio Kancelariji OHR-a u Sarajevu i medijima.
