Umjetnica Ksenija Simonova, Ruskinja rodom sa Krima, predstavila je svoj novi film u žanru pješčane animacije “Živi, Srbijo“. Ona je postala poznata širom svijeta kada je pobijedila u takmičenju “Ukrajina ima talenat“ 2009. godine. Veliki dio njene umjetnosti je posvećen ljudskim tragedijama, ratovima, djeci oboljeloj od raka, izbjeglicama…
“Ova pješčana priča govori o životu velike zemlje koja čvrsto brani svetu vjeru naslijeđenu od svojih očeva, koja je sposobna da se raduje i da pjeva uprkos teškoćama i problemima sa kojima se sreće. Napravila sam je poslije putovanja po gradovima i manastirima u Srbiji, gdje sam zauvijek zavoljela tu zemlju i njene nevjerovatne ljude“, napisala je umjetnica na svom zvaničnom sajtu.
Prema njenim riječima, ideja za film je postojala već duže vrijeme, ali je na realizaciju sačekala do posjete Srbiji, u kojoj je provela nedjelju dana.
U filmu se čuju dvije poznate srpske narodne pjesme: “Tamo daleko“ (napisana tokom Prvog svjetskog rata) i “Đurđevdan“ (napisana za vrijeme Drugog svjetskog rata). Ksenija Simonova ne krije svoju ljubav prema pjesmi “Đurđevdan“, za koju kaže da govori o ljubavi koju ne mogu da prekinu ni zarobljeništvo, ni koncentracioni logor, ni rat.
“To je pjesma koju zaista mnogo volim. Ona se može čuti na romskom jeziku u filmu Emira Kusturice Dom za vješanje. Postoji i verzija na poljskom jeziku kao duet Gorana Bregovića i poljske pjevačice Kaje, i ta verzija nam je veoma dobro poznata. O srpskoj verziji i o istoriji same pjesme su mi pričali u Srbiji. Naježila sam se kada sam čula tu priču. Srbija je za nas bratska zemlja. Niko u Evropi, kao Rusi i Srbi, nije prošao tako užasan i krvav put. Živi, Srbijo“, rekla je umjetnica.
