S ovo stanovnika i prostora kojim vlada, zapada ga titula kakvog šljahtića, kneza, ili grofića; ali način na koji to čini je carski. Čak i za američku ambasadorku u Sarajstanu.
Morin Kormak, koja obavlja dužnost izaslanika strane zemlje u Dejtonskoj Dolini Plača, obznanila je domorodačkoj javnosti video o sankcijama protiv predsjednika Srpske. Valjda jer to sve zvuči toliko nevjerovatno. Da u pisanom obliku ne bi mislili kako je šala.
Valjalo je pogledati u kalendar. Vidjeti da ne upadosmo u neki vremensko-prostorni portal, te da je današnje sniježno jutro zapravo u 2005. ili 2006. godini? Jer se, po ko zna koji put, kao stranac, uključila u unutrašnji sukob na strani jednog naroda. U, na papiru barem, suverenoj zemlji. Na način, kao da ga je osmislila kvazimultietnička medijska gilda naše islamizirane braće, sa sve konsultacijom kotrljajućeg R, ustaškog apologete poznatog i kao Nebitni Lutak Valentin Incko.
Ko pamti zulum tzv. “međunarodne zajednice” na osnovna ljudska prava srpskih vojnika, političara, novinara, intelektualaca; a sve u cilju što neometanijeg uništavanja i razgradnje mirovnog sporazuma iz Dejtona, nije mu uopšte bilo svejedno. Ovo je dokaz da takvi siledžijski manijaci i dalje postoje. I da im se treba što prije, i što kulturnije suprotstaviti.
Rok trajanja: Provjera nade u Trampa
Kulturnije, jer su nekulturni. Obavezno samo latinični titl sankcijskog monologa, najbolje dočarava ambasadorkine brige o pravima konstitutivnih naroda. Pogotovo onog, srpskog, kojem se ovdje prije svega obraća. Objašnjava kako je konsultovala Vladu SAD, koja će biti u vlasti još par dana? Zatim da je postupila na osnovu odluke Džordža Buša mlađeg iz 2003. godine?
Tetkica se jamačno igrala pečatima, umislivši da su vremeplov.
Otkako je Tramp pobijedio Hilari-hanumu, gubitnici ne mogu to nikako da podnesu. Barak Obama, u stilu najboljih domaćih hohštaplera, na najgrublji način zatvara dva objekta i protjeruje 35 ruskih diplomata. Učinjeno je to na osnovu toliko smiješnih medijskih spinova o ruskim hakerima koji narušavaju izbore, da je neprijatno i onim lagatorima o hemijskom naoružanju i vezama Sadama Huseina i Al Kaide, prije agresije na Irak.
Na to Putin, ne samo da nije uzvratio protjerivanjem kako je običaj, već je djecu američkih diplomata pozvao na novogodišnji prijem u Kremlj. Tramp je tvitovao kako je “znao da je Putin pametan čovjek”. Potvrđujući tako ispravnost politike koja čeka novu, a ne reaguje na nemoćne pakosti gubitničke vlasti.
Stoga, u najboljem izlaznom scenariju iz ove povraćajuće svinjarije koju je oposlila tetkica Morin, treba se nadati u novu američku vlast. Ta nada je nemjerljivo manje izvjesna od Putinove, jer ni Srbija, a kamo li Srpska, nijesu ni za kakvog poređenja sa Rusijom. Trampu su, izlazeći iz kancelarija, Barak-Klintonovci ostavili toliko improvizovanih eksplozivnih naprava, da će deminerski tim raditi mjesecima.
Bez obzira što je Kormakovicina psina dio tog napora, pitanje je koliki je prioritet njegovo anuliranje i agenda uspostave novog odnosa SAD i svijeta. Prije svega ruskog svijeta. No, i Obama je dobio Nobelovu nagradu za mir, prije nego što je izazvao krvoproliće širom Sjeverne Afrike, Bliskog istoka i Ukrajine. Ko zna šta će ispasti od rijaliti-Trampa. Ima priliku da postigne ono što je donedavno bilo nemoguće i pomisliti – da ga Srbi vole.
Dok mislimo globalno, šta ćemo lokalno?
Milorad Dodik, nakon svih estradnih predizbornih krebečenja oko Dana Republike, te na kraju sasvim smjernog, zakonskog poštovanja tzv. Ustavnog suda i pristojnog odazivanja na razgovor tzv. Tužilaštvu BiH, potezom tete Kormak se medijski definitivno vraća u sedlo svih Srba. A nije čak ni referendum objavio u Službenom glasniku RS.
Ne nosim kapu, ali evo skidam je zarad frazema. Čačkao je, čačkao i dobio reakciju. Sad ćemo svi pričati o globalnoj politici, a zaboravićemo sve očigledne zloupotrebe i promašaje vlasti kod kuće. U ovih dvadesetak godina kako me se da sresti u javnosti da se dotičem politike, obogatio sam se samo jednom vrstom kapitala. A to je da smijem reći šta mislim.
A stvarno mislim, u okviru političke ponude koju imamo u Srpskoj, da je Mile car.
Onako kafanski rečeno. Dumam da jedini istinski sluša šta srpski narod zapadno od Drine želi. Čemu se nada i šta sanja. A onda mu se obraća na razumljiv način. Maloprivrednički. Putem svog DOO po imenu RTRS. Trudeći se da javnost što više zaboravi njegovu kvislinšku ulogu kada je postao premijer na prijedlog Biljane Plavšić i poslaničkim glasovima muslimana. Dobro je naučio lekciju, pa mu ne pada na pamet da mu se ponove greške koje su tad dovele do gubitka vlasti. Po cijenu kačenja sa onima, koji su ga i u ovom drugom turnusu opet doveli na vlast. Jer time se narod ujedinjuje i grupiše iza vođe. Sad, nada da on to radi zarad stvarne želje ka nezavisnošću Srpske, slična je kao ufanje u Trampa Izmjenioca.
Današnja opozicija, bez ozbira što su njene kritike, nažalost po čitavo naše društvo, često tačne i ne prosto preuveličano zakeranje kakvo je očekivano u političkoj borbi; nije za deceniju i po narodu uspjela poslati poruku da će po eventualnom preuzimanju vlasti biti išta drugačija. I zato ostaje opozicija. Ni zbog čega drugog.
Dolili ste ulje, ali se ne igrajte dalje vatrom
Tetka Kormak je sad zakopala opoziciju na duže staze. Što nije tako strašno, koliko to što je, kao i uvijek do sada, ohrabrila ratnohuškačke islamiste iz Tamnog vilajeta. Osim što je Miletu prdnula pod prozor, BiH će zato, dok se njena bljuvačina oko sankcija ne riješi, biti blokirana za svaki ozbiljniji međuentitetski dijalog.
Čim je Lavrov juče rekao da ne treba izazivati nestabilnost na Balkanu, u svjetlu Nikolićevog voza za Kosovsku Mitrovicu, Kormakova se potrudila da brzopotezno uzdrma i zažari trule osnove Dejtonske BiH.
Baš joj hvala na tome.
Osim što je što se Srba tiče, zajedno sa klovn-Valentinom, ovim potezom sebi kupila kartu kući u jednom pravcu; osjećam obavezu da joj nešto i lično poručim. U štampanom mediju, dok su okupatori bili dosta jači i naši ih se političari još uvijek bojali kao smrti, napisao sam da bez obzira šta mislim o svom predsjedniku i šta ponekad o njemu kažem, da ću prvi uzeti oružje u ruke ako neko pokuša da ga smijeni i naruši principe demokratije i vladavine prava na kojem počiva naše društvo.
Kakav god da je, mi smo ga birali na demokratskim izborima!
Niti je ovo 1995. godina, pa da će nas moći bombardovati; niti je 2005. pa da nam ukidate policiju, kao što ste vojsku. Svijet se promijenio drastično. Pogotovo NATO-ovim vojnim pučem u Ukrajini i ruskom uzvratnom intervencijom u Siriji. Jedna Morin Kormak tu ne znači više od pijuna. Izazivača nepotrebnih problema, tamo gdje ih nema.
