Vladika zahumsko-hecegovački i primorski Grigorije rekao je u intervjuu za TV1, da je reisu IZ u BiH Huseinu Kavazoviću predložio širok dijalog i da je on pokazao otvorenost za takvu ideju, navodeći da je potrebno otvoriti dijalog na mnogim nivoima, na teološkoj, filozofskoj i naučnoj, i svim mogućim pozicijama na kojima ima nekih nesuglasica.
Vladika je naveo da je potreban dijalog u kojem bi svi ljudi mogli da iznose argumente, politolozi, filozofi, istoričari i ostali, da bi se moglo pogledati u budućnost koja može da bude dobra i mirna i sa svješću ukoliko tako ne budemo uradili, alternativa je ono što su sukob i svađa.
TV1: Večeras učestvujete na teološkoj tribini pod nazivom “Uloga vjerskih poglavara u oslobađanju ljudi od mržnje”. Kakva je po Vašem mišljenju ta uloga i koliko je važna upravo u ovome trenutku?
Vladika Grigorije: U ovom trenutku mi se čini izuzetno važna, zato što prosto zahvaljući i medijima i informacijama možemo da vidimo da je cijeli svijet u krizi u koju polako tone, možemo slobodno reći u krizi u kojoj smo mi bili krajem dvadesetog vijeka. U tome smislio sam mislio da je možda, ma koliko to zvučalo neočekivano, potrebno da se čuje riječ iz Bosne i Hercegovine. Riječ da ratovi i ubijanja na bilo kojoj osnovi, a pogotovo na nacionalnoj, nemaju nikakvog smisla. U tome smislu moja riječ će ići u tome pravcu da mi pošaljemo snažnu poruku da smo izvukli pouku iz naših rana i ratova, a sa druge strane kažemo to kao teolozi da život bez drugoga nije moguć, ma ko taj drugi bio, jer on je važan za naše postojanje. Ukoliko nastavimo sa ovim trendom, ne samo mi nego cijeli svijet, trendom usudio bih se reći egoizma, onda ćemo shvatiti ne samo da nam ne treba drugi nego i da mi ne trebamo nikome drugome i onda možemo da dođemo do jednog paradoksa da shvatimo da time što u našim srcima nema mjesta za drugoga da neće biti mjesta ni za nas, ni kod drugih, a ni u ovom svijetu u kojem živimo.
TV1: Kakvi su odnosi među vjerskim poglavarima u BiH i koliko često razgovarate i sastajete se?
Vladika Grigorije: Veoma često čujem to pitanje. Moram da kažem čim nismo medijski interesantni znači da su odnosi dobri. Inače da se svađamo i tučemo, onda bi bilo velike zainteresovanosti za nas i pitanja oko nas. Međutim, ne mogu da kažem da su to neki izvanredni odnosi. Ono što mi radimo jeste da trudimo se da razgovaramo i trudimo se da razgovoramo iskreno. Nedavno smo imali zaključke na osnovu kojih mislim da možemo uraditi neke konkretnije korake za pomirenje naroda u BiH, prije svega, kada je riječ o pravoslavcima Srbima i Bošnjacima muslimanima i da pomognemo u intezivnim razgovorima sa vjerskim vođama iz katoličke crkve. Možemo vrlo brzo da se razumijemo, ali svakako smo svjesni istorijskih tegoba koje nas prate. Međutim, postoji jedna dobra volja na svim stranama da razgovaramo i da pokušamo da učinimo ono što je do nas, a do nas je čini mi se mnogo, da govorimo jezikom koji ljudi razumiju i jezikom koji u ljudima otopljava srca, a ne da raspiruje mržnju.
TV1: Često pominjete pomirenje između Srba i Bošnjaka. Već ste rekli da ste imali kvalitetan razgovor sa reisom Kavazovićem. U tome smislu šta bi mogli biti Vaši sljedeći koraci?
Vladika Grigorije: Јa sam mu predložio i on je pokazao otvorenost za takvu ideju, da je potrebno otvoriti dijalog na mnogim nivoima na jednoj teološkoj, filozofskoj i naučnoj i svim mogućim pozicijama na kojima imamo neke nesuglasice ali sa jednom kulturom dijaloga u kome bi svi ljudi mogli da iznose argumente, politolozi, filozofi, istoričari itd. Da ne idemo da se svaka stvar rješeva na način koji je pod tenzijama, a najčešće političkim, nego sa aregumentima i da ti argumenti imaju što veći značaj za onog drugoga, da izađemo jedni pred druge. Te naše rane da iznesemo na svjetlost sunca i probamo da se to jednom spere i da prestanemo samo da razmišljamo o prošlosti, samo na način u kojoj je ta prošlost crna, a nije u svim segmentima crna. Da pogledamo u budućnost koja može da bude dobra i mirna i sa svješću ukoliko tako ne budemo uradili, imaćemo za alternativu ono što je sukob i svađa, a iz toga može da dođe ponovo ono što smo gledali, a to su rat, rane i muke, i da opet niko ne bude pobjednik, a da svi budu gubitnici.
TV1: Koliko u ovom trenutku tu dobru volju prati i politika u BiH? Koliko vjerske zajednice mogu imati uticaja na politiku da krenu tim putem i koliko u tome kontekstu znači nedavni sastanak premijera FBiH Denisa Zvizdića i Srbije Aleksandra Vučića?
Vladika Grigorije: Mislim da su vjerski lideri, ali i narod pridali previše značaja politici u smislu da su političari vanzemaljci koji treba da određuju sve. Kada narod i ljudi od istinske hrabrosti i vjere postave na pravi način, političari su često oni koji su oportunisti i po prirodi stvari se okreću tamo gdje je masa naroda. To im nalažu i izbori gdje hoće da prihvate mišljenje većine. U tome smislu smatram da ne trebamo polaziti sa političke osnove, nego sa naučne, filozofske, teološke i dijaloške osnove, te da prosto na taj način uđemo među ljude i kažemo ljudima da je alternativa miru i dijalog rat i zlo. Јa vjerujem da ljudi, ako budu na vrijeme dobili tu poruku, da će napraviti takvo stanje u društvu na koje politika neće moći da odgovara tako što će uvijek raditi jedno te isto, na najlaški mogući način, populistički i homogenziranjem jedne grupe ljudi protiv druge u cilju izazivanja sukoba. Naše iskustvo sa kraja dvadesetog vijeka je neizrecivo važno i sad ga kao pametni ljudi možemo iznijeti teoretski i na toj teoriji zasnovati novu praksu koja bi išla ka miru, a nikako ka ratu.
TV1: Šta bi, prema Vašem mišljenju, mogla donijeti revizija tužbe BiH protiv Srbije? Za bošnjačke predstavnike, to je pravno pitanje u koje ne treba da se miješa politika. Iz Republike Srpske tvrde da to može dodatno destabilizovati odnose u BiH i regiji. Imate li Vi komentar?
Vladika Grigorije: Na neki način me opet uvlačite u nešto što je aktuelna politika. Ali, rećiću jedan način na koji sam ja postupio. Јa nisam došao u Mostar i rekao da ćemo prvo tužiti ko je srušio Sabornu crkvu, nego sam rekao hajde da gradimo Sabornu crkvu svi zajedno. U tom smislu, mislim da je važnije da izgradimo nešto zajedno, nego jedni druge da tužimo. Kada tužimo, imaćemo situaciju u kojoj opet stojimo na istim osnovama, bez obzira ko tužbu dobio, a ko izgubio.
Već smo gledali te scenarije kada neko dobije ili izgubi tužbu. Baš sam bio u ovoj kući kada je donosena neka presuda u Hagu, pa su i jedni i drugi bili nezadovoljni. Vrlo često se dešavaju takve presude, bilo da su međunarodne ili naše, kojima su i jedni i drugi nesrećni, a niko nije srećan i niko nije zadovoljan i niko nije spokojan u tom smislu. Јa ne govorim o tome da li su u pravu ovi ili oni, da li sa pravne tačke gledišta treba da rade ovo ili ono, samo sam rekao šta sam ja uradio.
TV1: Šta je, prema Vašem mišljenju, ključno za izgradnju mira, povjerenja, suživota, što nam je svima važno u BiH? Јe li to dijalog, razmišljanje o budućnosti, tradicija zajedničkog življenja koju zaista imamo?
Vladika Grigorije: Ubjeđen sam u to da smo imali ogroman broj godina iskustva, dana, časova u kojima smo bili pravi primjer zrelosti u smislu poštovanja tuđeg običaja, tuđe vjere, tuđeg načina života. Onda kada bi dunuli vjetovi, bilo sa istoka ili zapada, mi bismo u nama razgarali neki nama nepoznati plamen mržnje i nepoštovanja onog drugoga i učestvovali u nečemu iz čega je možda taj neko treći ili četvrti izvlačio korist, a mi smo uvijek dobijali ono što je najgore – rane i smrt, tugu, nesreću i siromaštvo.
U tom smislu, činilo mi se da zbog toga ovi i sa istoka i sa zapada uvijek govore kako su Bosanci glupi, ali u stvari mi nismo bili glupi nikada kada bismo ostali u zatišju, tišini i miru. Pokazivali smo zrelost kako možemo da poštujemo drugoga.
Drugog načina nema, nego da poštujemo običaje i pravo drugoga, da poštujemo njegovu drugost i njegovu različitost, jer jedino tako ćemo moći da očekujemo da bude poštovana naša drugačijost i naša različitost, naš običaj, naš način života. Mislim da je to bilo veliko dostignuće BiH kroz vijekove. Pamtim moje pretke koji su tako živjeli sa svojim komšijama, pamtim i samog sebe koji sam imao i danas imam prijatelje koji nisu ni Srbi ni pravoslavci, a da mi to nikada nije bila smetnja da poštujemo jedni druge kao ljudska bića, kao stvorenja Božja i kao nekoga ko zaslužuje poštovanje. Јa ne vidim drugog puta. Možda sam za mnoge lud kada tako govorim, ali sam ubjeđen da drugi put ne postoji. I ako postoji, to je stranputica i to nije dobar put.
TV1: Da li je za pomirenje u BiH potrebno malo ili je to dug, za neke i nemoguć, put?
Vladika Grigorije: Pitanje je vrlo složeno. Ne može biti dug put ako je to put mira. Ako je put mira, on podrazumijeva dijalog, razgovor, poštovanje, neke manje ili veće nesuglasice, ali ako postoji otvorenost za dijalog i ako postoji prvobitna dobra namjera za poštovanje drugoga, onda ne postoji mjera vremena ili dužine.
Ako tražite direktan odgovor, za mir jeste potrebno dugo, ali to dugo nikako nije skupo. Ako me pitate za rat – potrebno je malo, ali to je jako skupo i dugoročno se ne isplati, glupo je, nije ljudski. Ako izgubimo ljudskost, sve će nam biti džaba, da ne bude samo cijela Bosna naša, nego i cijeli svijet.
TV1: Sarajevo bi u maju trebalo da dobije mitropolita?
Vladika Grigorije: Јeste. Sarajevo će dobiti mitropolita i to će sigurno biti u maju na Saboru. Treba svi da se molimo Bogu, svako na svoj način, da taj čovjek bude dobar. Volio bih da to bude neko ko je mlađi čovjek, da pokaže snagu i volju, a mislim da među mladim monasima postoji vrlo dobrih ljudi koji imaju otvorenost za druge i koji vrlo dobro znaju hrišćansku teologiju koja podrazumijeva, prije svega, poštovanje drugoga kao samog sebe.
