Pitanje revizije tužbe BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde nisu inicirali lider SDA Bakir Izetbegović i bošnjačke nevladine organizacije, nego bivši tužilac Haškog tribunala Džefri Najs, gostujući na tribini bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu, u septembru prošle godine, tvrdi banjalučki advokat Krstan Simić.
On navodi da je Najs, koji je bio tužilac u procesima protiv Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, tada rekao da su se u sudskom postupku protiv Radovanu Karadžiću pojavili novi dokazi koji bi mogli da budu osnov za reviziju tužbe.
– Mislim da je upravo to bila inicijalna kapisla za ovakva razmišljanja bošnjačkih političkih lidera i nevladinog sektora – istakao je Simić, navodeći da mu nije jasno čime se Najs rukovodio kada je iznio takvu tvrdnju, osim ako se na taj način nije toplo preporučivao da bude agent koji bi, u ime strane koja tuži Srbiju, vodio postupak, u saradnji sa sarajevskim advokatima Vasvijom Vidović i Edinom Rešidović, sa kojima je gostovao na sesiji “Krug 99”.
Napomenuvši da podnošenja revizije reguliše član 61 Statuta Međunarodnog suda pravde, Simić je pojasnio da se revizija može podnijeti ako se nakon donošenja presude pojave nove činjenice – dokazi, koje su postojale prije donošenja presude, a jedna od strana za njih nije znala, niti ih je mogla pribaviti bez svoje krivice.
Pri tom, kaže on, potrebno je i da nova činjenica ima takvu dokaznu snagu da bi rezultirala donošenjem drugačije presude.
– Ispuniti ove standarde u praksi je gotovo nemoguća misija. Zbog toga sam i bio zbunjen izjavom Džefrija Najsa da sudski postupak protiv Karadžića nudi nove dokaze, koji bi bili osnov za reviziju presude. Pri tom, postoje i utvrđeni rokovi u kojima se to može tražiti. Objektivni rok je deset godina i on ističe 27. februara ove godine, a subjektivni rok je šest mjeseci od saznanja za novu činjenicu – istakao je Simić za “Narodne novine”.
Kada se zna da je presuda Karadžiću izrečena 25. marta 2016. godine, dodao je on, može se zaključiti da ne postoje pretpostavke za podnošenje ozbiljnog zahtjeva za reviziju.
– Međutim, stranka može uputiti zahtjev, iako on ne ispunjava standarde propisane članom 61, ali je to pitanje ozbiljnosti države, njenog kredibiliteta – naveo je Simić, izrazivši uvjerenje da će Bakir Izetbegović, ipak, dobro razmisliti u kontekstu realnog stanja stvari i odustati od revizije.
On je ocijenio da je sama najava takve mogućnosti nanijela veliku političku štetu BiH i da su se međunacionalni odnosi pogoršali, te upozorio da je pitanje revizije tužbe državno i političko pitanje koje treba da bude riješeno u okviru institucija, pri čemu će se uvažiti pravni argumenti i državni interesi.
– Prvenstveno tu mislim na Predsjedništvo BiH. Ukoliko je Izetbegović smatrao da postoje uslovi za reviziju, morao je o tome da zatraži stav Predsjedništva. Prije toga, trebalo je da prezentuje nove dokaze i pribavi ekspertska mišljenja. Predsjedništvo sagledava ima li pravnih uslova za reviziju, političke koristi od takvog čina i eventualne političke štete za odnose u BiH i regionu. U slučaju da odluči da BiH ide u reviziju tužbe, onda imenuje novog agenta, pravi plan i obezbjeđuje potrebna sredstva – pojasnio je Simić.
On je naglasio da Sakib Softić više nije agent BiH, jer je postupak okončan, a podnošenjem revizije, otvara se novi postupak, te da se taj standard danas primjenjuje svuda u svijetu i da u ovom momentu ne postoje iole ozbiljne pravne pretpostavke i odluke institucija da se ide u reviziju.
Na pitanje kakve bi bile posljedice ako bi Izetbegović preko Softića, ipak, podnio zahtjev za reviziju, Simić je rekao da bi BiH sigurno pretrpjela veliku štetu, bila bi deklarisana kao zemlja u kojoj ne postoji vladavina zakona.
– To bi bio akt i stav samo jednog naroda, a BiH se sastoji od dva entiteta i tri naroda. U izvjesnom smislu, to bi potvrđivalo i teze često iznošene u Republici Srpskoj da je BiH apsurdna zemlja. Stoga, ne vjerujem da će ovaj zahtjev biti podnesen, s obzirom na to da bi on dodatno poremetio i nacionalne odnose unutar BiH, posebno između dva konstitutivna naroda – istakao je Simić.
On je podsjetio da je Međunarodni sud zaključio da Srbija nije izvršila genocid, preko svojih organa ili lica čiji akti uključuju njenu odgovornost, ni udruživanje radi vršenja genocida, nije podsticala na vršenje genocida, kršenjem svojih obaveza, utemeljenih važećim konvencijama, niti je bila saučesnik u izvršenju krivičnog djela genocid na području Srebrenice.
– Važno je napomenuti i da je Međunarodni sud jasno odredio da zločin genocida u Srebrenici nisu počinile institucije Republike Srpske, već isključivo pojedinci. Znači, Međunarodni sud je snažno podržao individualnu krivičnu
odgovornost, pa je zabrinjavajuće zašto pojedini pravnici i političari pokušavaju tu odgovornost “rastegnuti” i na Republiku Srpsku. I presude protiv Šešelja, generala Perišića, Stanišića, Simatovića i Karadžića, donesene od
Međunarodnog krivičnog suda, snažno su podržale stav Međunarodnog suda da ne postoji odgovornost Srbije za bilo koji oblik u izvršenju krivičnog djela genocid – naglasio je Simić.
Izvor: SRNA/RTRS