Bivši potpredsjednik Republike Srpske Emil Vlajki uputio je otvoreno pismo opoziciji u Republici Srpskoj, koje prenosimo u cjelosti.

“Žao mi je što niste mogli sinoć vidjeti kako se Dodik ponašao – mekan kao pamuk, kod stranaca je manji od makovog zrna, a ispred novinara se razgoropadi, glumi šerifa” -kazao je Crnadak, ministar inozemnih poslova BiH i član vrha opozicije u Srpskoj, opozicije koja sebe naziva Savez za promjene .

Vi tvrdite kako je predsjednik Republike Srpske snishodljiv i manji od makovog zrna pred strancima.

A ja vas pitam.

Kako to da ga ti isti stranci ne podnose? Zbog čega ga napadaju čitavo vrijeme? Zašto mu izriču međunarodne sankcije? Zašto redovito šalju izvještaje Savjetu Sigurnosti UN o njemu kao o rušitelju ovoga i onoga, svega i svačega? Zašto, sve češće, ne žele s njim da imaju ikakve kontakte? Zašto toliko mrze “ snishodljivo makovo zrno“ koje, da je takvo, ne bi trebalo da ikome naškodi. Kad je već toliko “snishodljiv“, a oni vole snishodljive, one koji se plaše i koji se daju potkupiti, što ga ne tetoše, ne ušuškaju u hvalospjeve kao što to rade sa kojekakvim bijednicima, političarima širom svijeta?

Vi tvrdite kako je predsjednik Republike Srpske još manji od makovog zrna.

A ja vam velim.

To “makovo zrno“ se usprotivilo najvećim svjetskim moćnicima. To je “makovo zrno“ učinilo da čitav svijet priča o Republici Srpskoj. Prodrmalo je Vašingtonske i Briselske birokrate. Iniciralo je niz buntovnih stvari. Među njima i jedan uspjeli referendum kojeg su euroatlantski moćnici nastojali po svaku cijenu spriječiti. Oni se i dalje plaše svake njegove inicijative, nekog novog referenduma. Uzdrmao je sarajevsku fundamentalističku čaršiju, njihove paralelne islamističke strukture koje podništavaju one ustavne, strukture koje hoće da budu vladajuće u čitavoj BiH.

Čak i zvaničnici Srbije, za vrijeme Dodikovog mandata, ističu da bi njihova zemlja teško opstala da nije Republike Srpske.

Vi tvrdite kako je on kriv za postojeće ekonomske i socijalne probleme.

A ja vam velim.

Točno je da u Republici Srpskoj ima i kriminala i korupcije i nezaposlenosti i sive i crne ekonomije. Ima i mnogo toga lošeg što se radi u njegovo ime. Ali gdje toga nema, posebno u regiji. Pritom ne relativiziram. Јer on očito nije kriv ni za razbijanje Јugoslavije niti za rat u BiH koji ju je ekonomski uništio. Nije kriv ni za pljačkaške privatizacije društvene imovine. Ni za fantomska pljačkaška preduzeća, dok nije bio na vlasti, koja su nestajala prvom prilikom i koja su dužna zajednici cirka milijardu maraka za neplaćene poreze. Nije kriv ni za ekonomsku svjetsku krizu, ni za poplave. Kako smo se mogli boriti protiv svega toga?

Točno je, međutim, da je on predsjednik Republike i da ima komandnu odgovornost za sve loše (kao i dobro) što se događa na ekonomskom i socijalnom planu. Točno je, međutim, da je on do sada više bio sklon kompromisima nego energičnom rastjerivanju onoga što nije bilo dobro.

Što bilo da bilo, ima jedna istina koju ne želite da vidite. Sve dok se ne vratimo na izvorni Dejton, ili na neko slično uređenje, mi se u Republici Srpskoj ne možemo ekonomski i socijalno oporaviti. Povrh toga, mi smo protektorat, polukolonijalna zemlja koju svjetski kapital, kao i drugdje u svijetu, gazi, eksploatira, demonizira i ucjenjuje.

Vi tvrdite, da je predsjednik Republike Srpske ogrezao u aferama.

A ja vam velim.

Vi ste tipičan slučaj za psihoanalitičku obradu. Vi mu podmećete sve i svašta, od “kilograma zlata“, do pripremanja državnog udara protiv predsjednika vlade Srbije!

Ustvari, kada se bolje sagleda vaš slučaj, vi koji se ulizujete strancima i islamskim fundamentalistima, rušeći srpsko jedinstvo, vi ste nesretnici iz Frojdove tipologije ličnosti. Vi bi žarko željeli da budete kao predsjednik Republike. Vi ste anonimusi za koje nitko nikada ne bi znao da nije njega. Samo uz njegovo ime vi dobivate neko značenje. Ali, ako je on “zrno graška“, vi ste nevidljivi jer se vaša veličina mjeri jedino u mikronima.

Nije dokazano da on neće u jednom trenutku pokleknuti. On je samo čovjek, a ima protiv sebe vas, “međunarodnu zajednicu“ i mangupe iz vlastitih redova. Dobro je do sada i izdržao. A ono što vam najviše smeta, to je što je većina naroda uz njega.

Vi se sada trsite da budete kao i on, ističući groteskno vaš nacionalizam.

Ali, narod vas je prokužio.