Ulazak u NATO sada je isto kao da odlazite u četnike 1948. godine – Sjevernoatlantski savez u kome Rusija nije član jeste antiruski, navodi vojnopolitički analitičar Miroslav Lazanski.
Vojnopolitički analitičar Miroslav Lazanski smatra da je konačni cilj NATO-a da izađe na ruske granice, te da taj savez čeka trenutak ne bi li Rusiju raskomadao na tri dijela – evropski dio, Sibir i Daleki istok.
“To je cilj Zapada, to je krajnji cilj geopolitike koju on protežira i zagovara od Zbignjeva Bžežinskog, preko Henrija Kisindžera i svih ostalih jastrebova, u smislu geopolitičkih gurua zapadnih zemalja, prije svega SAD”, ističe Lazanski u intervjuu Srni.
On ocjenjuje da je taj cilj teško ostvariv sve dok je na vlasti u Rusiji Vladimir Putin i sve dok je Moskva nuklearna sila.
“Da Rusija nije nuklearna sila, oni bi je već davno rasparčali. E, sad, ko hoće da se upregne u ta kola, da bude dio tog NATO projekta – nek` izvoli”, navodi Lazanski.
Cilj Zapada jeste da kroz NATO Amerika bude prisutna u Evropi, Nijemci pod kontrolom, a Rusija izvan Evrope.
On ocjenjuje da su dugoročno, “materijalni resursi Rusije jedna vrsta strateškog cilja Zapada” i ukazuje na to da ne treba zaboraviti da je bivši američki državni sekretar Medlin Olbrajt svojevremeno rekla da Moskva “nema prava da raspolaže sa svim svojim resursima, jer su to i resursi cijelog svijeta”.
Odluka crnogorskog državnog rukovodstva da u parlamentu, bez referenduma, donese tako krupnu geopolitičku odluku o ulasku Crne Gore u NATO – kosi se sa principima demokratije, kaže Lazanski.
“Ovako, `mufte`, u parlamentu, u kome nema opozicije, odlučivati o tome da Crna Gora uđe u NATO jeste nešto što pokazuje strah od odluke naroda. Naravno da narod ne bi glasao za to, zbog toga `muljaju` i zbog toga idu kroz parlament”, ističe Lazanski.
On ukazuje na to da posljedica ove odluke, u vojnom smislu, po Srbiju neće biti, zato što Crna Gora nema šta da vojno ponudi NATO-u niti Alijansa ima neku mogućnost da stacionira veće trupe u Crnoj Gori, koja nije ni “nešto strateški važna”.
Lazanski ocjenjuje da je “NATO-u samo bilo stalo da se pokrije rupa na ovoj strani Јadrana i da kažu kako sad imaju neprekidan niz obale od Italije, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore i Albanije”.
“Ono što će možda biti neka olakšica za NATO jeste to što kada im brodovi budu uplovljavali u Bar, možda će dobiti bolje mjesto u luci nego što su sad imali. A, inače, pošto je to trgovačka luka, teško da veliki brodovi NATO-a mogu tamo da pristanu”, procjenjuje Lazanski.
On napominje da se i Srbiji “stalno nudi NATO i stalno Srbe pokušavaju da `uguraju` pod ovom ili onom firmom”.
“Stalno su tu neke poruke tipa: `Narod Srbije treba da odluči`. Pa mi znamo da narod Srbije treba da odluči. Ne treba neko na Zapadu da nas na to upozorava. To su vrlo prikrivene, u fin papir umotane, radnje da bi se Srbija na neki način uvukla u NATO,”, navodi Lazanski za Srnu.
On podsjeća da je NATO već prisutan na Kosovu i Metohiji, u Bugarskoj, Rumuniji, Mađarskoj, a “delimično nešto malo u BiH”, i da se tu ništa bitno za Srbiju vojno ne mijenja.
“Ta vrsta geopolitičkog gledanja na Balkan: `Mi smo okruženi NATO zemljama` nije važna. Pa šta ako smo okruženi? I Austrija i Švajcarska su okružene NATO zemljama. Ono što je vrlo jasno jeste da je srpskom biću, nacionalnom duhu i istoriji imanentan stav vojne neutralnosti.
Srbija je uvijek bila vojnoneutralna i kao samostalna i kao Kraljevina Јugoslavija i kao Јugoslavija nakon 1945. godine. Uvek smo imali jednu vrstu pozicije da imamo dobre odnose sa jednima, drugima i trećima”, napominje Lazanski.
Prema njegovoj ocjeni, “ulazak u NATO sada je kao da odlazite u četnike 1948. godine”, a NATO u kome Rusija nije član “jeste antiruski savez”.
“Zbog čega postoji NATO ako više nema Varšavskog pakta i SSSR-a? Širenje NATO-a do ruskih granica je direktan antiruski projekat i svako ko sad ulazi u NATO je na neki način učesnik antiruskog projekta. To u srpskom narodu ne može da prođe”, poručuje Lazanski za Srnu.
