Otkad je svijeta i vijeka, ako ne i ranije, važi pravilo; tamo gdje počinje Bosna prestaju da žive razum, logika i sreća. Tužno, da tužnije ne može biti, ali je tako.
Piše: Tomo Marić
Otkad je svijeta i vijeka, ako ne i ranije, važi pravilo; tamo gdje počinje Bosna prestaju da žive razum, logika i sreća. Tužno, da tužnije ne može biti, ali je tako.
Duško Vujošević, selektor košarkaške reprezentacije BiH, znan po dobrim rezultatima u Partizanu, u isto vrijeme čuven po svojim polemikama sa svim i svakim, upamćen da je bio pobornik da sportsko društvo Partizan i dalje bude JSD, iako je jugoslovenstvo prije gotovo trideset godina otputovalo u istorijske institute na izučavanje i nigdje praktično više ne živi. Vujošević je poslije skoro dvije godine Francuskoj, došao u BiH koju kao takvu-kakvu državnu zajednicu čini samo dokument Dejtonskog sporazuma, buka i halabuka Bošnjaka kontra Srba i Hrvata. Za kratko vrijeme desili su se neki nerazumni, sportskom stručnjaku neprimjereni, i verbalni i praktični Vujoševićevi potezi.
Kada je stigao u Sarajevo izjavio je:
-Bosna i Hercegovina je važan deo mog života, moga rada, moga bavljenja sportom i neraskidiv deo onih mojih uspomena bez kojih bi moj život bio siromašniji. Ako je dopušteno da se poslužim rečima mog prijatelja Sinana Gadževića Bosna i Hercegovina na geografskoj karti ima oblik srca, a srce tog srca je Grad Sarajevo.
Nakon ove izjave reagovao je Igor Dodik, generalni menadžer vodećeg kluba ovog dijela Evrope, a pogotovo BiH, riječima:
-Vujoševiću, hvala ti na emotivnom pismu i uživaj u Sarajevu, okrnjenom srcu državne zajednice BiH.
Ne želimo da vjerjemo kako je reagovanje Igora Dodika bio razlog što je Vujošević pred utakmicu sa Švedskom, koju je BiH izgubila, iz tima izostavio igrače Igokee: Draška Albijanića, Darka Talića, Nikolu Gajića i Stefana Glogovca.
Uslijedilo je novo reagovanje iz Igokee:
-Dajemo punu podršku našim momcima. Multietičnost na djelu. Vidimo se u narednim kvalifikacijama kada Republika Srpska bude igrala samostalno!
Verbalni rat je počeo, a ”mačaka je za rep” povukao Duško Vujošević, ili je to bio naknadni susret sa savješću i patološka želja da se uvijek bude u centru pažnje!? Kada nema rezultata, ima ”velikih” priča koje nemaju baš nikakve veze sa sportom.
Opet reagovanje Igora Dodika:
-Jednostavno sam razočaran ovakvim potezom i ne vjerujem da je ovo slučajnost da su svi igrači Igokee otpisani za meč. Naravno da selektor odlučuje, da je trenerska uvijek zadnja, ali ovako nećemo daleko dogurati. Najžalije mi je tih igrača koji su bili u reprezentaciji i ne mogu da povjerujem da niko od njih nije zaslužio da se nađe u timu.
Ako je novinaru dozvoljeno da bude ličan, onda moram priznati dugo sam imao blagonaklon odnos prema borcima za pravdu i pravičnost, poštovao sam one koji su bili spremni da se žrtvuju za istinu i istinitost, priznavao sam sebi da su bolji od mene i da će oni kad-tad, bar u viziji, spasiti sluđeni i uzavreli svijet. U tom društvu tražio sam mjesto i za Duška Vujoševića. Ako sam pogriješio neće mi biti prvi put, ali njemu na naum i upozorenje: Duško, svijet je lopta šarena, već sto moliona godina, kad nije bilo ni mene ni tebe. Nije sva pamet, znanje i pravičnost počela od nas. Možda je posljednji čas da se osvrneš oko sebe. Svako od nas po na osob odrediće sebi mjesto koje mu po ljudskim i božijim zakonima pripada. Čudi me i tvoje citiranje Sinana Gadževića o Bosni, kad cijeli svijet priznaje istinu o Bosni onu koju je napisao Ivo Andrić: Prokleta avlija, Tamni vilajet, a u „Znakovima pored puta“ apisano e i važi za sva vremena: „ovo je zemlja (ne i država!) u kojoj je (misli se na Bosnu!) u svakom trenutku moguće sve“.
Baš sve! Zar nije!?
Tvoji Crnogorci imaju kletvu kao posljednju opomenu: dabogda se osilio!
Nadam se da smo se sve razumjeli, makar i ja imao nakndadni susret sa svojom savješću, bez i najmanje želje da uvijek budem u centru pažnje.
